Autor: Dr. Tarik Kurbegović

Sa aspekta nacionalnih interesa svih naroda u BiH možemo reći da je ovakvo preustrojstvo svima u interesu, jer uzima u obzir sve nerazvijene dijelove BiH kojima bi ovakvom reorganizacijom bio omogućen bolji život, što nam ujedno i daje za pravo da smatramo da je moguće dobiti sveopštu podršku za koju se zalaže akademska inicijativa AIPUB a to je: regionalizacija Bosne i Hercegovine u četiri regije koje su u primjeni u Ministarstvu za ljudska prava izbjeglice BiH.

U okviru analize i odabira prijedloga AIPUB-a, država Bosna i Hercegovina uređuje se po principima i metodama geografske regionalizacije, koji se baziraju na svim dosadašnjim geografskim regionalizacijama uvažavajući fizionomske, nodalne, funkcionalne i nodalno-funkcionalne elemente cjelokupnog državnog teritorija. Definisanje regija Bosne i Hercegovine bazirat će se na principima Evropske Unije koji polaze od nomenklature i statistike uvažavajući pri tome fizionomski, demogeografski i statistički model.

Cilj istraživanja AIPUB-a je definiranje nodno-funkcionalnih makro regija koje bi omogućile brzi razvoj Bosne i Hercegovine, a koje funkcionišu na sinergetskim principima.

Sinergija kaže da dva čovjeka zajedno postižu bolji rezultat nego što to daje rezultat zbira pojedinačnih performansi ista dva čovjeka.

Upotrijebimo li pojam sinergije u kontekstu države možemo reći da u područjima gdje je veća koncentriranost populacije i finansijske moći veća je i razvijenost, dok faktički raštrkano stanovništvo na većem području ne može generisati niti ekonomsku niti bilo koju drugu moć. Drugim riječima, takvi krajevi ili će ostati nerazvijeni ili se mogu geografski “kačiti” na razvijenije okruge kojima gravitiraju.

Ova logika dovodi do činjenice da se države dijele na regije koje daju mogućnost najoptimalnijeg razvoja društva u cijelini.

Ako analiziramo razvijeni dio BiH onda vidimo da je to jedna kosa linija koja ide sredinom Bosne od sjevera prema jugu od Brčkog preko Tuzle, Zenice, Sarajeva prema Mostaru uključujući i okolna mjesta pobrojanih gradova.



Izvan toga, uzimajući u obzir bosanski standard, razvijeni su dodatno okruzi Banjaluke i Bijeljine. U nerazvijene dijelove BiH možemo svrstati većinu pograničnih dijelova koje je zaobišla infrastruktura i koji su slabije naseljeni tipa zapadne Bosne sjeverno od Mostara do Bihaća, istočne Bosne od Zvornika južno pa se nastavlja preko istočne Hercegovine sve do Trebinja.

Četiri osmišljene regije kao vid novog ekonomsko-administrativnog ustrojstva BiH kroz ustavne promjene trebaju izbalansirati ovu situaciju koju trenutna situacija sa entitetima nije, niti će biti u situaciji da to uradi.

Istočna Hercegovina bi prosperirala kao dio Mostarske regije, Istočna Bosna bi prosperirala kao dio Sarajevske regije, Zapadna Bosna bi prosperirala kao dio Banjalučke regije dok bi Tuzlanska regija izbalansirala sve manje razvijene općine u njenom sastavu.

Sa aspekta praktične implementacije prjedlog AIPUB-a, tranzicija Bosne i Hercegovine iz teritorijalne organizacije (koja je definirana dejtonskim ustavom) u predložene četiri regije, bi se najbrže realizirala jer već postoji administrativna infrastruktura uređena prema navedenim regijama, a koja je u upotrebi od strane nekoliko domaćih institucija na državnom nivou. Naime, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, SIPA, Uprava za indirektno oporezivanje i Elektrodistribucija BiH su organizovane u četiri regije (Mostarska, Sarajevska, Banjalučka i Tuzlanska). Sličan oblik regionalizacije je predložila Biskupska konferencija BiH 2017. god. Prema istraživanjima Savezne geodetske uprave SFRJ iz 1953. god. definirane su takođe četiri nodno-funkcionalne makroregije Bosne i Hercegovine (pod drugim nazivima). Sva ova rješenja se razlikuju u nekoliko opština, ali im je zajedničko rješenje: Regionalizacija Bosne i Hercegovine u četiri regije kako je već navedeno.

Sa aspekta nacionalnih interesa svih naroda u BiH možemo reći da je ovakvo preustrojstvo svima u interesu, jer uzima u obzir sve nerazvijene dijelove BiH kojima bi ovakvom reorganizacijom bio omogućen bolji život, što nam ujedno i daje za pravo da smatramo da je moguće dobiti sveopštu podršku za koju se zalaže akademska inicijativa AIPUB a to je: regionalizacija Bosne i Hercegovine u četiri regije koje su u primjeni u Ministarstvu za ljudska prava izbjeglice BiH.

Naravno, prilikom raspodjele nadležnosti između države i regija, mora se voditi računa da regije ne mogu imati nadležnosti države, niti da se država miješa u lokalnu samoupravu regija osim u slučajevima kada je to u izričitom interesu države.