U ime svih nas koji znamo da je negiranje genocida vid saučesništva u istom, jer je negiranje genocida četvrta odnosno završna faza genocida, nemaš pravo niti legitimitet da pričaš o pomirenju niti da gradiš mostove koje nismo ni rušili. Ti svoje ruke pružaj u zagrljaj kome hoćeš, ali nas u zagrljaj negatorima genocida nećeš niti možeš voditi. (Foto: FB, D. Stanivukovic

ELMEDINA MUFTIĆ: Mi ćemo, Benjamina, za koji dan biti u mjesecu julu, mjesecu obilježavanja genocida, koji Draško Stanivuković u ime budućnosti negira, istovremeno slaveći ratne zločince i osporavajući pravosnažne presude izrečene od strane Međunarodnog suda za ratne zločine, tebi kao doktoru prava bi to trebalo mnogo da govori i da te ujedno sprijeći da mnogo govoriš sa onim koji tako govore o istini koju žele da krivotvore.

Nakon banjalučke predstave u izvedbi dvojca Stanivuković i Karić, u kojoj je sve ostalo isto samo Draže Mihailovića nema ali mu živi duh četnistva, u kojoj je slavljenički mlađahni Draško pokazao da ni pedalj ne zaostaje za ideologijom genocida na čijim je temeljima nastala tvorevina kojoj se na vjernost kune. Dok se slatkoljubiva Benjamina smješkala i pričala o pomirenju, budućnosti, gradnji mostova i sličnim bedastoćama kojima su skloni sanjari nezreli ili nehtjeli da razumiju stvarnost.

O Stanivukoviću ne bi riječi trošila, on najbolje sam sebe opisuje svojim htijenjima, djelima i izjavama. Davno je potvrdio pravilo da iver ne pada daleko od klade.

O Benjamini bi pak nešto rekla, odnosno ne bi rekla ništa o njoj, nego ni njoj rekla slijedeće.

Niko, pa ni ti Benjamina nema pravo u ime žrtava pričati o pomirenju sa onima koji negiraju genocid, slave ratne zločince i podržavaju tvorevinu nastalu na genocidu.

Oprost i pomirenje su pitanja svijesti i savjesti, duše i srca, a ne slatkorječivih izjava i političkih igrarija.

Niko tebe nije ovlastio da o tome zboriš, niti u Bosni ima iko ovlast da oprašta i pomiruje se sa onima koji se ne kaju, nego uprkos svemu veličaju genocid.

Funkcija gradonačelnika nije funkcija državnika, ako pak uzmemo u obzir da se Gradonačelnik-ca Sarajeva ne bira direktnim glasanjem građana, nego izborom GV grada Sarajeva, to ti tek uzima pravo da govoriš u ime svih građana i građanki Sarajeva, jer zato nemaš legitimitet i ako imaš legalitet.

Oni u čije ime si se danas smješkala, treptala okicama, pričala o pomirenju i izgradnji mostova, o nekim novim klincima koji će graditi budućnost na vjerovatno tražeći najmanjem zajednički zadržalac pogrešne interpretacije istine o agresiji i genocidu, su isti oni koji se ni sa kime nisu svađali, nego su na pravdi Boga napadnuti i ubijani u svojoj državi Bosni i na svome kućnom pragu, to su isti oni koji nisu rušili mostove, kao ni druge objekte sto svjetovne sto sakralne prirode pa ih nemamo potrebe u ime mira i suživota ni da gradimo. To su isti oni koji su sačuvali crkve, sinagoge i džamije i branili multietničnost ove zemlje zaljubljeni u ljepotu različitosti, dok su ovi drugi porušili 614 džamija i sve što u ovoj zemlji podsjeća na suživot.

Ti nemaš pravo govoriti u ime građana makar ne većine nas, ti možeš govoriti, miriti se i opraštati u svoje ime i graditi mostove koje si ako jesi pirušila prema nekome.

Mi ćemo, Benjamina, za koji dan biti u mjesecu julu, mjesecu obilježavanja genocida, koji Draško Stanivuković u ime budućnosti negira, istovremeno slaveći ratne zločince i osporavajući pravosnažne presude izrečene od strane Međunarodnog suda za ratne zločine, tebi kao doktoru prava bi to trebalo mnogo da govori i da te ujedno sprijeći da mnogo govoriš sa onim koji tako govore o istini koju žele da krivotvore.

Ti imaš pravo ići u posjete, gdje želiš, ali isto tako imaš obavezu da se ne izjašnjavaš o pitanjima za koja nemaš legitimitet da daješ odgovore, suradnja između gradova je pohvalna, približavanje ideologija koje su nepribližive, jer zločinac i žrtva nikad ne mogu imati dodirnu tačku je igranje sa emocijama i ponižavanje žrtava kao i kriva interpretacija istine o agresiji i genocidu.

U ime svih nas koji znamo da je negiranje genocida vid saučesništva u istom, jer je negiranje genocida četvrta odnosno završna faza genocida, nemaš pravo niti legitimitet da pričaš o pomirenju niti da gradiš mostove koje nismo ni rušili.

Ti svoje ruke pružaj u zagrljaj kome hoćeš, ali nas u zagrljaj negatorima genocida nećeš niti možeš voditi.

Za biti političar, treba daleko više od biti slatka i doći kao utjeha nakon izdaje Bogicevića.

Ne u naše ime!