Priska, zašto baš ti,
Matimba, zašto izađe iz sebe,
Nijambe, zašto i zbog čega,
Da li još uvijek čuješ glasove
Srebrenice, Prijedora,
Ključa, Foče, i Vlasenice,
Sanskog Mosta i Kotorvaroša?
Da li si pred sobom vidjela,
Ucvijeljene majke, supruge i sestre?
Ne vidiš, ne čuješ i nećeš, zna se,
Od pravednika, sebe izdvoji po strani,
Ili, možda isto ko Mladića,
Dok se godinama skrivao,
I sve dok grijehe bude kajao,
Što će bez sumnje progonit i tebe,
Il sudijska savjest bez koje osta,
Priska, Matimba, Nijambe,
Da li te je možda sram,
Ruke za nauk ostaće ti prljave,
Ne od kala ili časne zemlje,
Što bi se možda i moglo sprati,
Već od novca i nevine krvi,
Što zamagliše ti sudijsku pravdu,
Duša i oči da ti je ne vide,
Jer znaš, sve ono što drugi vide,
Zadnji je stadij genocida,
Skrivanje, pravdanje i odobravanje,
U tvojem slučaju, krivo suđenje,
Što te nečasnim simbolom,
Upisa u red podkupljivih i sramnih.
Zato Priska, Matimba, Nijambe,
Uz nevine žrtve, tvoja te Zambija kune,
Sudijsku zakletvu što zgazi,
Dođi, prebroj nevine humke,
Skini sudijsku togu i smogni snage,
Žrtvama istinu kaža,
Koga, što i zbog čega,
Između sebe i njih stavi,
A tek Justiciji pred kojom ćeš stati,
Da li joj što imaš reći?
Velija Murić, adv.
Rožaje, 14. 06. 2021. |