Autor: Muhamed Mahmutović

Bosanski jezik je registrovan na jezikoslovnom institutu u Upsalli (Švedska) mnogo prije rođenja Vuka Karadžića i Ljudevita Gaja, koji su iz njega izveli srpski i hrvatski jezik. Neka su, neka jezik s kojim govore nazivaju kako žele, ne treba im to osporavati, ali pristati na to da djecu koja govore bosasnskim jezikom učiš iz ovakvih udžbenika je čisti suicid!

MUHAMED MAHMUTOVIĆ: Srbizacija pravoslavaca u BiH i kroatizacija katolika u BiH je toliko dobro odrađena da oni misle kako su veći Srbi i Hrvati od onih koji žive u Srbiji i Hrvatskoj. Tek kad odu tamo saznaju da su i oni glupi Bosanci! A kako je to urađeno? Dugotrajnim trudom i radom. Davanjem prefiksa srpski i hrvatski svemu živom i mrtvom. Tako danas imamo u BiH, srpske šume, srpske željeznice, srpske vode, srpski zrak...sve srpsko osim srpskih zločinaca, oni su bošnjački, hrvatski, albanski...! Kod Hrvata je to možda još i izraženije. A na drugoj strani, glupani s početka priče su od svog lijepog bosanskog jezika napravili nedefinisani, „naš jezik“! Mislio sam da ne može ništa gore da se desi kad su se Bošnjaci odrekli zastave s ljiljanima, pod kojom je priznata neovisna i suverena BiH, ali izgleda da može.

Uopšte ne želim slušati viceve o glupom Hasi i Husi, Muji i Sulji ili kako god se zvali. Za one koji ih izmišljaju najvažnije je da su glupi Bosanci, (Bošnjaci), a najradije ih prepričavaju i smiju im se upravo glupani iz tog naroda.

Sad će neki reći, vic ko vic, važno je da se čovjek nasmije, ali je to po svoj prilici dio strategije, da se jedan narod zaglupi, da mu se ubije samopouzdanje i što je najgore – postalo je istina!

Da nije tako, bili bi Ivica i Jovica nekad glupi i prljavi, ne bi samo ona dvojica. Ne bi uvjek Džafer nosio džak, a Jovan se liepo sredio i krenuo u školu. Ne bi junaci svih filmova bili nemuslimani. Jedino se u bici na Kozari pojavio neki Ahmet i poginuo u prvoj epizodi. Ali zato su Mirko i Slavko junaci, pa Boško Buha itd.

Kako inače protumačiti da se državi Bosni i Hercegovini, u kojoj većina stanovništva govori BOSANSKI jezik, taj jezik u školskom programu u sred Sarajeva naziva “Naš jezik”, dok se druga dva jezika iz komšiluka i susjedstva izučavaju kao SRPSKI i HRVATSKI?

Kako neki narod misli opstati, ako mu stub opstanka ruše oni koji bi trebali biti armatura tog stuba, prosvjetni radnici, a oni pristaju podučavati djecu iz udžbenika nedefinisanog jezika?

Zašto taj Huso, Haso, Mujo i Suljo uvjek biraju iste nepismene prodane duše, koje izlaze na izbore s parolama, narod zna, za narod, uz narod, sa narodom, za bolju budućnost, država za čovjeka.., a nije ih briga što tom narodu otimaju jezik s kojim govore?

Zaslužuju li ti glupani biti dio tih viceva? Naravno da zaslužuju, i gluplji su nego što su u vicevima opisani.

Bosanski jezik je registrovan na jezikoslovnom institutu u Upsalli (Švedska) mnogo prije rođenja Vuka Karadžića i Ljudevita Gaja, koji su iz njega izveli srpski i hrvatski jezik. Neka su, neka jezik s kojim govore nazivaju kako žele, ne treba im to osporavati, ali pristati na to da djecu koja govore bosasnskim jezikom učiš iz ovakvih udžbenika je čisti suicid!

Srbizacija pravoslavaca u BiH i kroatizacija katolika u BiH je toliko dobro odrađena da oni misle kako su veći Srbi i Hrvati od onih koji žive u Srbiji i Hrvatskoj. Tek kad odu tamo saznaju da su i oni glupi bosanci!

A kako je to urađeno?

Dugotrajnim trudom i radom. Davanjem prefiksa srpski i hrvatski svemu živom i mrtvom. Tako danas imamo u BiH, srpske šume, srpske željeznice, srpske vode, srpski zrak...sve srpsko osim srpskih zločinaca, oni su bošnjački, hrvatski, albanski...!

Kod Hrvata je to možda još i izraženije.

A na drugoj strani, glupani s početka priče su od svog lijepog bosanskog jezika napravili nedefinisani, „naš jezik“! Mislio sam da ne može ništa gore da se desi kad su se Bošnjaci odrekli zastave s ljiljanima, pod kojom je priznata neovisna i suverena BiH, ali izgleda da može.

Kad mogu po Bosni i Hercegovini da se viore zastave pod kojima je nastao udruženi zločinački poduhvat i izvršen genocid, a zastava s kojom je branjena država proglašena ratnom i zabranjena, možda taj narod i ne zaslužuje svoj jezik.

Ne zaslužuje ni da postoji osim u tim vicevima!

Neće nikog začuditi kad jednog dana u sred Bosne i Hercegovine, neka učiteljica bude djeci pokazivala kartu BiH i govorila, “ovde su deco nekad živeli Bošnjaci, koji su jednog lepog dana izvršili kolektivno samoubistvo”!