LENA DEMIROVIĆ: Bit biti drugačiji je da se poštuju razlike sve do one mjere dok se ne pođe ugrožavati država i njen narod. Zar nam razdori među akademicima i političarima u BiH nije dovoljan dokaz o opasnoj podjeli među Bošnjacima? Ono što nam treba biti alarmirajuće je da su gore navedeni očigledno zaboravili zakletve koje su dali kada su uzeli u ruke odgovornost za svoj narod i javni interes.

Kolika je cijena slobode govora u Bosni i Hercegovini?

U Bosni i Hercegovini se već dugo radi na tome da se nad Bošnjacima uvede trend ograničavanja slobode govora sa huškanjem prema onima koji nisu istog mišljena. Oni koji se suprostavljaju koruptivnom sistemu se linčuju i svaki alternativni pogled na problem se osuđuje po najoštrijim mjerama.

Došao je i taj trenutak kada se slobodno može reći da smo svjedoci plana koji se Bošnjacima već uveliko priprema preko njenih pojedinih lidera i obrazovnih ustanova. Odmah nakon završetka agresije nad Bosnom i Hercegovinom naše obrazovne ustanove i političke partije postale su “leglo” onih kojima je za cilj uništavanje države. Podmeću nam se neki lijevi “demokratski” potezi koji su ciljano isplanirani od onih kojima je plan da razore državu BiH a kojima je to oduvijek bio i prioritet.

Merhametluk Bošnjaka i svih poštenih građana naše domovine bez obzira koje vjeroispovijsti oni bili, se obio o glavu mnogima. Svjedoci smo poistovjećavanja četničkih ratnih zločinaca sa našim gazijima i šehidima, zabrane ispoljavanja patriotizma bilo kroz obilježavanje državnih praznika ili postavljanjem zastave sa ljiljanima. Ono što je najviše zabrinjavajuće je otimanje naše djece i “isipiranje mozga” istih preko nekih modernih seminara organizovanih od strane fakulteta u BiH i sumnjivog porijekla nevladinih organzacija po manjem entitetu i u državi Srbiji.

Zbog našeg nemara došlo je vrijeme da kada neko kaže istinu koja je uvrijedljiva tada nastaje javna reakcija, u većini slučajeva linč te osobe kojeg često podstiču politički progresivni društveni mediji, a u našem bošnjačkom slučaju većinom to su oni koji su “poslati” ili obučeni da naprave razdor među Bošnjacima. Zdrava rasprava na društvenim mrežama i u medijima ne postoji jer je to oduvijek bila naša bošnjačka bolna tačka, zato što kod nas je oduvijeka jedno u kamen uklesano pravilo – ako nisi s nama, onda si protiv nas. Bit biti drugačiji je da se poštuju razlike sve do one mjere dok se ne pođe ugrožavati država i njen narod. Zar nam razdori među akademicima i političarima u BiH nije dovoljan dokaz o opasnoj podjeli među Bošnjacima? Ono što nam treba biti alarmirajuće je da su gore navedeni očigledno zaboravili zakletve koje su dali kada su uzeli u ruke odgovornost za svoj narod i javni interes.

Stoga, ono što je normalno u jednom demokratskom društvu, a to je slobodna razmjena informacija, mišljenja i ideja, postala je velika prijetnja neprijateljima Bosne i Hercegovine. Zbog straha da ne izgube finacijsku sigurnost pojedini profesori, političari i novinari u Bosni i Hercegovini ne žele da se suprostavite svojim nadređenima i protive se svima onima koji odstupaju od opće saglasnosti. Tako svojom podobnosti i potiskivanjem istine oni edukuju generacije naše bošnjačke omladine i mijenju javno mnjenje. Oni ih otvoreno edukuju kako da mrze svoje porijeklo i zaborave historiju, a jedan od tih je i najvažnijih historijskih događaj u prošloj agresiji, a to je genocid nad Bošnjacima. Po mišljenima pojedinih profesora sa državnih fakulteta u BiH, prošlost se mora zaboraviti jer doprinosi opterećenju omladine. Što znači da mlađe generacije Bošnjaka trebaju da zaborave na genocid u Srebrenici, etničko čišenje u Prijedoru, Mostaru, Stocu, Ključu, sistematska silovanja Bošnjakinja, koncetracione logore Omarska, Dritelj, itd?

Kako god mi gledali na ograničavanje slobode govora, bilo to da je mentalitet rulje ili odavno zakašnjeli način slobode govora istine protiv koruptivne vlasti, mi kao autohton i većinski narod države Bosne i Hercegovine sebi dozvoljavamo da nam pojedinci u saradnji sa rušiteljima suveriniteta države, blokiraju i pozivaju javnost da bojkotuju bošnjačke istaknute javne platforme, da uglednim Bošnjacima koji nisu njihovog mišljenja unište karijere te ukinu naše Bošnjačke kultrune oznake. Zar su Bošnjaci koji vole i poštuju svoje heroje spali na to da im se brani da pišu hvalospojeve i magistarske radove onako kako to heroji zaslužuju ili ćemo ipak dozvoliti prepravljanje historije kao što su to oduvijeka radili mrzitelji Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine?