Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

NEZABORAVNA POSJETA: „BIJEG OD SLOBODE“ U DRETELJU
Autor: Avdo Huseinović
Objavljeno: 27. February 2021. 20:02:27


AVDO HUSEINOVIĆ: Dok Rus od jednog do drugog dijeli cigare, Pohara govori „kako je upravo osnovao političku stranku, Muslimanska demokratska stranka (MDS) se zove, i pošto nas naše muslimansko rukovodstvo, koje je po njemu i isključivi krivac za rat sa braćom Hrvatima, vodi u propast i koje je izdalo Franju Tuđmana, jedinog iskrenog prijatelja kojeg smo imali, on je odlučio da zauvijek izgladi nesporazume...“
Odensa u Danskoj. Novembar je 2018. Ponoćni sat već prošao. Slušam priče bivših logoraša iz logora Dretelj kod Čapljine. Mjesecima su u ljeto 1993. bili zatočeni u limenim hangarima na hercegovačkim temperaturama od 40 stepeni, a unutra ispod limenih krovova bilo je sigurno 10-tak stepeni više. Bojovnici Hrvatskog vijeća obrane nisu imali milosti. Mučili su i svoje dojučerašnje saborce, Bošnjake, pripadnike HVO-a, koje su zarobili na linijama prema srpskim snagama. Rekli su im „da će ih prebaciti na odmor do vojarne u Čapljini“, a ustvari dovezli ih u dreteljeljsko mučilište. I tako bivši logoraši pričaju.

Jedan počne, drugi dovrši, treći napomene nešto što su drugi već smetnuli....
Sjećaš li se kad smo..., da li je živ onaj..., jesil’ ti bio kad dovedoše onog ..., kako li se zvao onaj mali što je od žeđi svoju mokraću pio...??!

I tako priča za pričom.

A, onda Izet Nuhanović progovori.
Do tada je pomno slušao svoje logorske sapatnike.
- Ja ne znam ljudi kako vama, ali meni je najupečatljiviji bio onaj dan kad su u logor ušli Armin Pohara i Rusmir Agačević Rus. Ja sam neke detalje i zaboravio, ali njihov dolazak neću nikada, - počinje Izet.

Tu se i u meni probudi radoznalost.
Poznata mi obojica. Al’otkud oni u ovom hercegovačkom logoru smrti?
Pohara je s' početka agresije bio branilac Bosanskog Broda. Prvi na Yutelu s' beretkom i ljiljanima pričao o odbrani Posavine od velikosrpske agresije. Rus je jedan od junaka našeg djetinjstva. Zajedno s Vajtom, osmadesetih godina prošlog stoljeća, nedjeljom nas prikivao pred crnobijeli televizor, kako bismo odgledali „Nedjeljni zabavnik“.

Znam da je živio u Travniku. Uz Vajtu i Josipa Pejakovića, uvijek predstavljan kao legenda vezirskog grada. Otkud on u hercegovačkom mučilištu Bošnjaka, u doba kad je i njegov rodni grad izložen brutalnim napadima Udruženog zločinačkog poduhvata Herceg Bosne?

Nejasno.

I taman, kad sve ovo htjedoh naglas kazati, Izet nastavi:

- Bili mi u tunelu, to je dio logora Dretelj. Uglavnom Stočani, bilo nas oko 500. Već smo živi kosturi postali. Gledali ste one užasne snimke, poput preživjelih iz Aušvica. Smršali po 40 i viša kila.

I tako, jedan dan vrata logora neko otvara. Prvo što pomisliš, evo ih opet da maltretiraju, da izvode na mučenje. Međutim, iz onog mraka, na vratima ugledasmo dvojicu ljudi. Ne, nisu to nama dobro poznati mučitelji.

Pa, ko bi to onda mog'o biti?

Jedan krupan podobro, drugi proćelav.

Predstaviše se. Prvi reče da je Armin Pohara, drugi Rusmir Agačević Rus.
Doduše, Poharu nisam znao, al' sam Rusa prepozn'o kad se predstavio. Znali smo ga s' televizije.



Dijele nam cigare. Među nam je mnogo okorjelih pušača koji nisu mjesecima vidjeli cigare.

Dok Rus od jednog do drugog dijeli cigare, Pohara govori „kako je upravo osnovao političku stranku, Muslimanska demokratska stranka (MDS) se zove, i pošto nas naše muslimansko rukovodstvo, koje je po njemu i isključivi krivac za rat sa braćom Hrvatima, vodi u propast i koje je izdalo Franju Tuđmana, jedinog iskrenog prijatelja kojeg smo imali, on je odlučio da zauvijek izgladi nesporazume...“

- Ko potpiše pristupnicu našoj stranci, koja će se izboriti da sa Hrvatima živimo kao i do sada, u miru i bratstvu, sutra će biti pušten iz logora. Evo pristupnice su tu, pa možemo odmah početi. Molim samo bez velike gužve, jedan po jedan, - govori Pohara.

Najednom, ko u onoj bilvaktilskoj pjesmi kad je vezir zaveo sultanovu sestru, mir zavlada ko da niko ne imade živ.

- Ljudi priđite slobodno. Ko hoće neka priđe, potpiše se i ide kući, - oglasi se Pohara ponovo, dok Rus drži pristupnice i čeka prvog „simpatizera stranke“ da se prijavi.

Opet muk.

Ima među logorašima i po neki hašarijast, ima nekoliko bivših delikvenata... Logoraši ih pogledima traže. Očekuju da će oni prvi ustati. Jedan potpis, pristupnicu u džep i izlaziš na slobodu.

Pohara čeka. Minute prolaze. Počinje ga i nervoza nagrizati. Rus pokušava nešto šarmirati ljude, ali bezuspješno. Niko ne ustaje. „Dreteljski zabavnik“ mu ne uspjeva. Ta dva-tri minuta šutnje, k'o da nikad neće proći.

- Zgledaše se i odoše. Vrata se zatvoriše. Samo smo čuli logorskog stražara kako zamandali vrata, - reče Izet i zašuti. Pogled mu u daljinu odluta.

Nakon tridesetak sekundi opet progovori:
- Ne prođe dugo, koji dan poslije toga, vrata se opet otvoriše.
Sad uđe jedan naš Stočanin, logoraš. Znamo ga svi. On je zatočen u hangaru do nas. U mraku, među nama doziva brata Orhana Rimarčuka, poznatog po nadimku Kanta.
Orhan ustade.
Brat mu govori, dovoljno glasno da većina nas to čujemo, kako će već od sutra početi puštati logoraše koji su iz mješovitih brakova ili su u mješovitim brakovima.
Pa ko biva, trebalo bi da se i Orhan prijavi, pošto su njih dvojica rođeni u mješovitom braku, tako da će odmah biti pušteni.
Orhan ga gleda „ispod oka“, dva tri puta se okrenu oko sebe, pa reče:
“Ti burazeru kako hoćeš, al' ja sam ovdje doveden ko Musliman i ostaću s' ovim ljudima.“

Nakon toga, vrati se na svoje logoraško mjesto, a zbunjeni brat ode u svoj hangar.
Danas, kada o tome razmišljam, to je za mene nestvarna i neobjašnjiva situacija, da ti neko u logoru nudi slobodu a ti je odbiješ. Dostojanstvo ti ne da da je prihvatiš. Hodajući si mrtvac, mjesecima si u tamnici, a bježiš od slobode.

Orhan Rimarčuk je u Dretelju, kad mu je sloboda nuđena, pobjegao od nje. Odbio je. Nekoliko dana ranije, to je učinilo i ostalih 500 stolačkih logoraša.

Orhan je prije nekoliko godina umro u Skandinaviji, preko 2000 hiljade kilometara daleko od zavičaja.

Tako, Izet zvrši priču.

Svi okolo šute, šutnjom koja je imitacija one dreteljske iz 1993. kad su Pohara i Rus uzaludno čekali da logoraši popune pristupnice.

Šutnja bi sigurno potrajala, da Ekrem Pekaz ne reče: “Jah. To se ne zaboravlja!“



Ostali prilozi:
» RAMAZANSKA PRIČA
Aziz Hurem | 12. April 2021 15:13
» GENOCID U ZVORNIKU 1992.
Mehmed Meša Pargan | 08. April 2021 17:14
» MOJ VANVREMENSKI MUHABET S EVLIJOM ČELEBIJOM
Fatih Hadžić | 07. April 2021 20:49
» JASMINE, BOŠNJACI SU MUSLIMANI… OSIM ONIH KOJI KAŽU DA NISU…
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 07. April 2021 14:32
» NEPRIJATELJSKE SNAGE
Dr. Tarik Kurbegović | 05. April 2021 18:11
» RASIZAM JE PRVO LEGITIMIRAN BIBLIJSKOM DOGMOM
Šemso Agović | 05. April 2021 16:53
» BRAVO… BAKIRE…
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 04. April 2021 14:34
» NEGIRANJE GENOCIDA U SREBRENICI NASTAVAK POLITIKE FAŠIZMA
Božidar Proročić | 03. April 2021 13:17
» ZAR JE TERORIZAM JEDINO ONDA KAD JE NAPADAČ MUSLIMAN?!
Ajša Čišija | 03. April 2021 13:08
» NAGAZNE MINE MINISTRA PRAVDE
Ratka Jovanović-Vukotić, Vijesti.me | 02. April 2021 17:46
» KOME SAD DA SE ŽALI NANA FATA ORLOVIĆ?
Salih Brkić | 02. April 2021 15:03
» BOŠNJAČKI „ZID PLAČA“
Božena Jelušić | 31. March 2021 15:10
» BOSNA NIJE MULTINACIONALNA DRŽAVA
Dr. Harun Hadžić | 31. March 2021 13:49
» NEGIRANJE GENOCIDA U SREBRENICI
Omer Šarkić | 30. March 2021 12:46
» KAKO NAZVATI POSLJEDNJU GODINU
Avdo Metjahić | 29. March 2021 21:33
» NEGATORI BOŠNJAŠTVA
Dr. Sefer Međedović | 29. March 2021 17:25
Ostali prilozi istog autora:
» HERCEGOVAČKI PUTEVI NEPRAVDE
09. November 2017 16:28
» KAD PRAVDA ZAKASNI
27. May 2017 03:13
» ŠEMSO ŠILJKO - ČOVJEK IZ LEGENDE
27. September 2016 19:55
» ŽIV JE ĐOGO, UMRO NIJE
14. July 2016 01:56
» BAKIRA, ŽENA HRABROST
26. October 2013 13:01
» SRBIJI NEĆU ŽIV U RUKE
24. March 2013 17:26