ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Međunarodna zajednica nam je usilila ovo što imamo i to je dokumentirano. Na osnovi tih dokumenata se postavljaju prava o kojima se sve više govori jer se kolektivna svijest budi. Potrebno je dodati ono o čemu se do danas nije govorilo u službenim krugovima, a potrebno je i neizbježno je o tome ne samo govoriti, već postaviti zahtjev koji još nije bio postavljen.

I ne smije biti hiće u Europu ući, a pogotovo ne s ovom današnjom krnjom Bosnom.

U prethodnoj rečenici sam otvorio vrata za postavljanje zahtjeva koji još nije postavljen, a koji je trebao biti postavljen prije više vjekova. Ovdje nećemo govoriti o krivdi zašto zahtjev nije bio postavljen, nego o pravdi, pravima i načelima da ga se postavi.

Sudjelovao sam u brojnim debatama oko zakonika Britanije gdje se je često koristila izreka da devedeset i pet posto britanskog prava se zasniva na jednostavnom načelu – posjedovanju. Dočim ta izreka nema pravne težine, ona ipak ukazuje na tiho prihvaćanje tog načela u obnošenju pravnih laika, a to smo većina čovječanstva. Uzvratnim putem taj začetnik polaganja prava postaje dio zakonsko-pravnog odnosa među ljudima i šire, među zemljama i državama, i samim tim postaje i dio pravnog zakonika i prava. Ovo ukazuje na potrebu, mogućnost i dužnost ustanovljavanja prava u okviru zakonika.

Gdje god mi živjeli u Bosni ili izvan nje, mi svi imamo potrebu da se postavimo po načelima jer načela ne prepoznaju niti etničku, niti vjersku, niti društvenu podjelu – načela postoje sama po sebi i jednaka su za sve.

Islamska Republika Iran je jedina zemlja na svijetu koja se je postavila po načelima što se tiče Palestine i cionističke genocidne konstrukcije u njoj. Iran se protivi “konceptu dviju država”, a koji se koncept promovira u zemljama Zapada, većinom u Sjedinjenim Državama, koje financiraju opstanak genocidne konstrukcije. Tome će za naših života ili kasnije, doći kraj i to je neizbježno. Kolektivna svijest, koju se je decenijama podrivalo i zataškavalo i time promoviralo ne-pravni postupak ustanovljavanja zemlje i države ipak dolazi na vrh intelektualnih debata koje se danas šire i među običnim narodom, da ne kažem plebejcima.

Iran se iz načela protivi konceptu postojanja države koja je osnovana u genocidu drugih. Iran se ne protivi postojanju države Židova kao takve, ukoliko je ta i takva država ustanovljena na načelima zajedništva, jednakosti, prava i pravde.

Iran odbija koncept “dviju država” iz jednostavnog razloga – time se postojanjem pravno opravda, prizna i udefteri postojanje Izraela u današnjem, genocidnom obliku. I to je to. To je načelo. Zbog tog načelnog pristupa zločinačkoj utvrdi, Iranu se već decenijama nanose veliki gubitci, kako novčani, tako i ljudski i znanstveni. Iz toga nam valja naučiti.

Za pravo i pravdu je potrebno ginuti, a Bosna i Bošnjaci imaju gorka iskustva u tom smislu. No zato Bosna i danas postoji, jer se je za nju ginulo kad god se je moralo ili trebalo ginuti. To je isto jedno od načela na osnovi kojih Bosna postoji i postojat će dok je god ovog dunjaluka.

Međunarodna zajednica nam je usilila ovo što imamo i to je dokumentirano. Na osnovi tih dokumenata se postavljaju prava o kojima se sve više govori jer se kolektivna svijest budi. Potrebno je dodati ono o čemu se do danas nije govorilo u službenim krugovima, a potrebno je i neizbježno je o tome ne samo govoriti, već postaviti zahtjev koji još nije bio postavljen.

Bosna mora javno, pravno i službeno postaviti zahtjev za repatrijaciju Sandžaka, i to čim prije i čim glasnije. Oko toga ne smije biti debate, to mora biti conditio sine qua non.

Poznati su mi slučajevi u okviru pravnih zakonika Kanade i Britanije gdje se stranke, koje su ili tužile ili bile tužene, nisu postavile po načelima i nisu postavile zahtjev posjedovanja. Zakon i sudstvo je sve takve slučajeve odbilo.

Nakon ovog opširnog uvoda, slijedi razlog zašto Bosna ne smije prihvatiti otvoriti nikakvo diplomatsko poslanstvo u Sandžaku, bilo u današnjoj Srbiji ili današnjoj Crnoj Gori.

U ovom povijesnom trenutku od neopisive važnosti, Bosna se mora usprotiviti otvaranju bilo kakvih diplomatskih predstavništava u Sandžaku jer bi se tim činom opravdalo i priznalo srbijansko i crnogorsko posjedovanje Sandžaka razdijeljenog između Srbije i Crne Gore.

U ovom povijesnom trenutku od neopisive važnosti, Bosna se mora usprotiviti otvaranju bilo kakvih diplomatskih predstavništava u Sandžaku jer bi se tim činom odrekla prava na Sandžak, prava na polaganje prava na Sandžak i prava na repatrijaciju Sandžaka matici Bosni – radi se o tri razna prava.

U biblijskim proporcijama, Hava, Eva, je ponudila Ademu, Adamu, jabuku i on je u nju zagrizao...

Da se vratimo na debate oko raznih zakonika – Bosna mora danas postaviti pravni zahtjev na Sandžak i ne odustati od tog zahtjeva pa i pod cijenu rata, i ja se prvi javljam kao dobrovoljac iz načela, i zato jer me je djed Ivan Aziz dobrano zadužio u Sandžaku. Ovako se izražavam jer nam je potreban udarac u glavu da nas probudi i da spoznamo pravo, pravdanje, zakone i zakonike i kako se do svega toga dolazi.

Nema sumnje da postoje pravni stručnjaci koji se time mogu, misle, ili možda i hoće baviti, ali bez polaganja zahtjeva za posjedovanje od svega toga neće nikad ništa biti.

Mi moramo postaviti zahtjev za ulaz u Europu i sve ine “atlantske integracije” samo i jedino sa Sandžakom u matici, uz već, nadam se uhodane, zahtjeve za gašenjem Republike srpske i Herceg-Bosne prije ulaska u te i takve Europe.

Ne dozvolimo međunarodnoj zajednici da nas još jednom nasamari. Nije hiće ovako ulijetati u Europu.