Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Pisana rijec

FOTO MONOGRAFIJA SAFETA ORUČEVIĆA „URBICID MOSTAR 1992 -1995“
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 11. January 2021. 18:01:49
Slike nam govore više i konkretnije od svake pisane riječi, ma koliko bila istinita i objektivna.
Mr Milan JOVIČIĆ, mostarski sarajlija, bosanski Srbin: Zaista uz veliku istinsku zahvalnost našem Safi za sve ovo njegovo dobro učinjeno u ovome gradu, a veoma sam meritoran to i napisati i uvijek reći našim građanima, ipak se prisjećam jedne kratke anegdote ili bajke, kako kome odgovara.
Upravo i zahvaljujući našoj legendi Mostara, bivšem Gradonačelniku grada Mostara i brigadiru Armije RBiH, 1992-1994. god. i njegovoj nevladinoj organizaciji, čiji je i direktor „Centru za mir i multietničku saradnju“ osnovane 2001. godine, izdao nam je autentično svjedočanstvo o zločinima u Mostaru u doba dvojne agresije na naš grad, sa istoka i sa zapada, kako se nikada ne bi zaboravilo.
Ova slikovna monografija o periodu 1992-1995. god. o zločinačkim dejstvima po gradu Mostaru, neprocjenjljivo je bogatstvo, koje nam daruje i ostavlja u amanet dolazećim generacijama, osvjedočeni svjedok i neposredni učesnik odbrane i grada i njegovih građana, od jednih i drugih zlikovaca.
Kako to i sam autor, Safet Oručević piše u svome uvodu:

Upravo mi čini izuzetno zadovoljstvo i priznanje za višegodišnju prijateljsku saradnju u gradu Mostaru, da je ova knjiga našeg Safeta Oručevića došla i do mene, kao poklon autora.
Nisam rođeni Mostarac, ali sam došao u ovaj grad početkom 1970. godine, kao Sarajlija i stručnjak svoga poziva na izgradnju velikog „Energoinvest-ovog“ aluminijskog kompleksa, na kamen temeljac Tvornice glinice.
Među prvima sam se tada uselio u novo izgrađeni objekat od 9 spratova tzv. zgrade Razvitak, robna kuća.

Ista je totalno devastirana, zapaljena je i statički nestabilnai srušena je u agresiji 1993. godine, a stanari u 75 stanbenih jedinica i robna kuća u donjem dijelu objekta, ostali su bez svoga doma do današnjih dana.
Nekadašnji simbol u gradu, današnje ruglo, zgrada robne kuće „Razvitak“

Nekadašnji simbol u gradu, današnje ruglo, zgrada robne kuće RAZVITAK!
Istina je, da sam se već prije ovoga događaja preselio u DUM u Mostaru, gdje sam se zadržao do moje lične golgote, kada su me ustaško- nacionalističke snage HDZ-a godine 1996., poslije prvih postdejtonskih izbora za Gradsko vijeće, kao izabranog vijećnika sa liste „za jedinstveni Mostar“ pokušali likvidirati, uz okupaciju i moga stana i cjelokupne moje imovine.
Slučaj veoma znan i opisan na mnogim medijima, kao i na „Feral Tribune“ veoma značajnom tjedniku iz Splita, koji je isti događaj naslovio, „SEZONA LOVA NA VIJEĆNIKA“.

Kao visoki intelektualac, privrednik i graditelj šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, veoma aktivan društveno- politički radnik vijećnik i parlamentarac u Skupštini SR BiH i Saveznoj skupštini u Beogradu, dolaskom u Mostar 1970. godine, sa izgradnjom Tvornice glinice, kao i profesor generacijama elektrotehničara na Elektrotehničkoj školi, na zapadnoj i istročnoj strani Mostara, zaista sam imao i priliku da neposredno, objektivno, stručno i znalački upoznam i vrednujem i aktivnosti i doprinos Safeta Oručevića u ovome gradu i gradu i njegovim građanama.
Dakle, izuzetna ličnost u svakome pogledu, sa prefinjenim diplomatskim kodeksom ponašanja, odnosa, tolerancije i razumjevanja, posebno u ulozi Gradonačelnika.
Ličnost koja svojim likom i djelima zaslužuje za svoje mjesto u plejadi ljudskih veličina i velikana ovoga grada.
Izuzetan zaljubljenik u svoj grad i njegove ljude, organizator i vanserijski strateg i izvrstan poznavalac svih prilika i neprilika u ovome gradu
Čovjek, bez dlake na jeziku, koji je uvijek bio spreman direktno reći: „Bobu da je bob, a popu da je pop“ kako bi to i naši stari govorili, jeste upravo ova mostarska ljudina, gospodin Safet Oručević.
Veoma upečatljivo mi se urezalo u sjećanje, jer mi se izuzetno i dojmilo, kada je nedavno u Mostaru u Donjoj mahali bio organizovan ceremonij otvaranja „spomen sobe borcima mahale“ u zloglasnim agresorskim 90-tim godinama, sa agresijom sa istoka i zapada. Borci Armije BiH iz Donje mahale hrabro su se borili i dali Mostaru svoj neizmjerni doprinos u odbrani i građana i grada Mostara.
Bio je tu prisutan i član Predsjedništva gospodin Željko Komšić koji se obratio brojnim građanima, onako stereotipno i ništa posebno.
Međutim, naš Safet Oručević je sasvim jasno , direktno i korektno iznio svoje poglede na to vrijeme, obrativši se riječima: „Vidite dragi moji sugrađani, nalazimo se danas ovdje u Mahali na ovome mjestu, a prisjećamo se kada su nas sa jedne strane sa Podveležja i Čobanovog polja granatirali i ubijali četnici, a sa desne strane iznad Huma isto su to činili i ustaše, a mi smo se hrabro i dostojanstveno borili i ovdje ostali i opstali“.
Uz ova prisjećanja, ovih dana kada su završeni izbori za Gradsko vijeće Mostara i kada su i moji sunarodnjaci, ali „čistokrvni velikosrpski elementi“ i autentični predstavnici svoga roda dobili i jednoga svoga predstavnika u ovome istom Gradskom vijeću, u kojem sam i ja neposredno bio biran kao vijećnik u dva mandatna perioda i za Predsjednika/ potpredsjednika toga Gradskog vijeća, ali kao normalni istina Bosanski Srbin, koji nije pripadao niti jednoj političkoj stranci u gradu Mostaru.
Prisjećajući se tih dana, kada sam bio i meta za otstrijel ustaškim i HDZ-ovim hrvatskim jastrebovima, preživio sam i sosptvenu ljudsku golgotu, koje se mnogi Mostarci i ne sjećaju.
Kada su mi strane diplomate i mnogi međunarodni faktori, u to vrijeme nudili i politički azil u željenu zemlju Evrope ili Ameriku i Kanadu, ipak je na scenu stupio ovaj naš istinski ljudski idol ovoga grada, Safet Oručević i saopštio mi je: „Ne Milane, ti nećeš nigdje ići, ostaćeš u Mostaru i samo reci gdje želiš da te smjestimo“, jer sam tada bio „zatvorenik“ u hotelu „Ero“ pod prismotrom i zaštitom međunarodne zajednice.
Sve je ovo glasno i jasno opisano u mojoj objavljenoj knjizi „ Prognanik u svome gradu „, koja je ugledala svjetlo našeg informativnog prostora, upravo zahvaljujući gospodinu Safetu Oručeviću i njegovom „Centru za mir i multietničku saradnju“, koji su mi i dodjelili zvanično priznanje „Mimar Mira“ kao i brojnim domaćim i svjetskim veličinama uticajnih i uspješnih ljudi, kada je Mostar u pitanju.
Zaista uz veliku istinsku zahvalnost našem Safi za sve ovo njegovo dobro učinjeno u ovome gradu, a veoma sam meritoran to i napisati i uvijek reći našim građanima, ipak se prisjećam jedne kratke anegdote ili bajke, kako kome odgovara.
Prvih dana moga boravka u Mostaru (1970.) dolazi mi u kancelariju inžinjer geolog, mislim da se prezivao Behlilović, a radio je u „Energoinvestu“ u Sarajevu, rođeni je Mostarac, što je i važno.
Reče mi: „Milane, kako ti nisi Mostarac, da ti ispričam jednu anegdotu, te uz moj pristanak, on mi ispriča;
„Došla je neka delegacija u posjetu nebeskom raju, kod dragoga Boga / Allaha, ali u obilazak pakla / džehenema. Tamo su bili veliki kazani u kojima su krčkali svi šejtani, predodređeni za pakao, a pored svakog kazana bio je po jedan đavo sa velikom motkom koji je imao zadatak, da svakoga šejtana iz kazana koji bi isplivavao na površinu povrati nazad ka dnu. Obilazeći tako sve kazane, zastanu kod jednoga gdje nije bilo toga đavola, te voditelja delegacije priupitaše:
- „Zašto ovdje nema đavola sa motkom“?
Odgovor je bio, da se tu krčkaju Mostarci i da njima nije potreban taj đavo, jer kada se poneko i pojavi na površini oni ga sami povuku ka dnu“. /završena priča/
Trebalo mi je dosta vremena moga boravka u Mostaru, pa evo i danas poslije punih 50 godina kako sam Mostarac, da ja to shvatim, ocjenim i procjenim.
Suština je veoma karakteristična, da je veoma teško biti objektivan u ovome gradu, ocjeniti i procjeniti i veličinu i značaj pojedinih ljudi za ovaj grad i njegov prosperitet.
Zato nije niti neko čudo da će neki Mostarci i danas devalvirati, ignorisati i značaj našeg Safe za ovaj grad, ali su činjenice evidentne, evo u ovom izbornom periodu, da je odlaskom Safe van Mostara, svi kotači su se počeli okretati unazad.
Postali su problemi izbora Gradskog vijeća 12 godina, problemi izbora Gradonačelnika iz redova Bošnjaka i Srba i ostalih i mnogi drugi komunalni problemi, a o finansijama trebamo samo pitati Ljubu Bešlića za sve ove godine.
Hvala ti, moj dobri Safa na tvome izuzetnom angažovanju na ovome istinski zlatna vrijednom materijalu i ovoj foto monografiji.
Da nam budeš živ i zdrav i na usluzi tvome gradu i građanima, koje iz duše voliš i obožavaš, bar to ja osjećam i znam.

S poštovanjem Milan, mostarski Sarajlija!



Ostali prilozi:
» UTOPLJENIK
Said Šteta | 01. December 2021 17:26
» STRAH, KOSA, ČEKANJE
Aida Klanco Mrković | 10. November 2021 14:55
» BELKISINA SUDBINA
Smaila Balić Rahmanović | 01. November 2021 18:22
» OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE "ZEJNA” AUTORA SULEJMANA-BEĆE KUJEVIĆA
Božidar Proročić | 18. October 2021 20:11
» U MADRIDU OTVORENA IZLOŽBA SARAJEVSKA HAGADA
Anadolu Agency (AA) | 15. September 2021 13:38
» KLAUN KOJI JE ZAPLAKAO
Said Šteta | 08. September 2021 13:00
» BATON PROMOCIJA KNJIGE - OD FIZIKE DO ETIKE
B.net | 16. August 2021 23:31
» MJESEC KAO TULIPAN IZ BAŠTE PJESNIKOVE MAJKE
Bošnjaci.Net | 17. July 2021 17:42
» NATJEČAJ "MOJA PRVA KNJIGA"
BMG | 15. July 2021 14:49
Ostali prilozi istog autora:
» CAR SE SASVIM OGOLIO
26. October 2021 21:20
» BOSNO NAŠA PONOSNA I PRKOSNA
20. October 2021 20:39
» DA LI JE ALUMINIJ, ZAISTA ZAMRO?
06. September 2021 15:33