Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES analizira odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske u kontekstu lokalnih izbora u Mostaru, koji će se održati 20.decembra 2020. Iz analize „Bosna i Hercegovina – Hrvatska 2020: Odnosi u sjenci nedavne prošlosti“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

U Bosni i Hercegovini su 15.novembra 2020.godine održani sedmi lokalni izbori od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, koji su doveli do tektonskih promjena na političkoj sceni i koji predstavljaju uvod u najavljene političke promjene na parlamentarnim izborima, koji bi se trebali održati 2.oktobra 2022.godine.

Političke promjene dovele su do uspjeha u Sjevernoj Makedoniji, dolaskom na vlast Zorana Zaeva (SDSM), koji je svoju zemlju uveo u članstvo NATO-a, a očekuje se, da uskoro započnu i pristupni pregovori te države sa EU. Briselski dijalog između zvaničnog Beograda i Prištine ulazi u završnu fazu. U Crnoj Gori je na nedavnim parlamentarnim izborima došlo do pada 31.-godišnjeg režima Mila Đukanovića (DPS), što predstavlja uvod u korjenite političke promjene i stabilizaciju situacije u Bosni i Hercegovini.

U međuvremenu je u SAD na predsjedničkim izborima pobijedio Joseph Biden (D), od čije se administracije očekuje, da pokrene političke procese u regionu Zapadnog Balkana, koji će tu regiju učiniti prosperitetnom te osigurati trajni mir i dugoročnu stabilnost. Pored Daytonskog mirovnog sporazuma u fokusu nove američke administracije biće i Washingtonski sporazum zbog kontinuiranog agresivnog miješanja Republike Hrvatske, koja bezuspješno pokušava preko Dragana Čovića, čelnika lokalnog HDZBiH blokirati napredak Bosne i Hercegovine zajedno sa Miloradom Dodikom (SNSD). Dragan Čović (HDZBiH) će biti u fokusu nove američke administracije, kojem uskoro predviđaju sudbinu Mate Bobana (HDZBiH), kojeg je Franjo Tuđman uz sugeriranje Vatikana žrtvovao zbog Washingtonskog sporazuma i ukidanja tzv. HR „Herceg-Bosne“. Nova američka administracija izvršit će reviziju Washingtonskog sporazuma i detektirati probleme i dužnosnike, koji opstruiraju navedeni sporazum.

Grad Mostar – lokalni izbori sa dalekosežnim posljedicama
U gradu Mostaru će se tek poslije 12 godina održati lokalni izbori 20.decembra 2020.godine. Upravo grad Mostar predstavlja simboliku ali i surovu stvarnost bošnjačko-hrvatskih odnosa ali i odnosa između dvije države, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Paradoksalno je, da Mostar, grad koji nema legalne i legitimne lokalne samouprave (gradonačelnika i gradsko vijeće) kandidira za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. iz zemalja EFTA/EEA, zemalja kandidata ili potencijalnih kandidata. Mostar iz razumljivih razloga nije izabran, jer bi u Mostaru sve moralo biti suštinski drugačije ako želi uvjeriti Evropu, a politikom blefiranja i prevarantskim mentalitetom nije moguće uspjeti kod onih koji odlučuju. Mostar bio morao temeljito preispitati i redefinirati svoje identitete u svakom pogledu – od zakonodavnog, institucionalnog, međunacionalnog, međuljudskog, političkog, ekonomskog, kulturološkog i operativno-funkcionalnog. Demokracija je u Mostaru poražena.

Prije dvije godine jedna građanka Mostara zbog svoga grada, tužila je svoju državu Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, jer joj je zbog neodržavanja lokalnih izbora više od jedne decenije, isto toliko godina uskraćeno biračko pravo.

Lokalni izbori u Mostaru održavaju se u atmosferi nedavnih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, koji su doveli do tektonskih promjena na političkoj sceni i koje će se, po svemu sudeći, osjetiti i na lokalnim izborima u Mostaru.

Centralna izborna komisija (CIK) Bosne i Hercegovine će najvjerojatnije zbog brojnih nepravilnosti i malverzacija donijeti odluku, da se izbori ponove u gradu Doboj i opštini Srebrenica. Upravo su te nepravilnosti alarmirale javnost i upozorile na mogućnost, da se nepravilnosti mogu pojaviti i na lokalnim izborima u Mostaru na kojima je registrirano čak 100.864 birača, a posebno zabrinjava činjenica, da na lokalnim izborima u Mostaru aktivno sudjeluje susjedna Republika Hrvatska sa svojim političkim vrhom i sigurnosno-obavještajnim aparatom. Na lokalnim izborima u Mostaru moći će se glasati putem diplomatsko-konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u 17 država, 873 birača će moći glasati putem mobilnog tima, 3.985 birača putem pošte.

Glavni politički rivali na lokalnim izborima u Mostaru su: Koalicija za Mostar 2020 (SDA, SBB, DF, SBIH, BPS - S. H.), koju predvodi Zlatko Guzin i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), koju predvodi Mario Kordić i koja je proteklih 12 godina imala svog gradonačelnika, koji je odlučivao i vodio grad Mostar i koji se sumnjiči za nenamjensku i nezakonitu upotrebu oko 400 miliona EUR budžetskih sredstava. Mostar je u proteklih 12 godina doživio znatnu stagnaciju, iako se radi jednom od najljepših evropskih gradova, kojeg pored obnovljenog „Starog mosta“ simboliziraju brojne druge kulturno-historijske znamenitosti.

Analitičari smatraju, da će predstojeći lokalni izbori u Mostaru biti test za odnose između Bošnjaka i Hrvata, ali i odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ključno je osigurati bolju budućnost Mostara kao multietničkog grada po mjeri svih njegovih građana ili će Mostar biti grad, koji će baštiniti tradiciju poraženih ideologija iz 2.svjetskog rata i biti okrenut prošlosti i izolaciji umjesto svijetloj budućnosti sa namjerom da postane moderan evropski grad, sa svim onim što krasi takve gradove. Izlaznost na izbore odlučit će izbornog pobjednika. Zbog toga lokalni izbori u Mostaru predstavljaju svojevrstan plebiscit o budućnosti Mostara ali i Bosne i Hercegovine.

Sporna uloga Hrvatske kao sudionika lokalnih izbora u Mostaru
Historijsko pamćenje, koje Republiku Hrvatsku povezuje sa Mostarom otvara bolne rane iz nedavne prošlosti. Posebno zabrinjava činjenica, da Hrvatska kao članica EU i NATO, aktivno sudjeluje na lokalnim izborima u Mostaru.

Analitičari upozoravaju na intenzitet kapilarnog uključivanja Republike Hrvatske u lokalne izbore u Mostaru izražavajući otvorenu javnu podršku HDZBiH. Posjete tokom izborne kampanje predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića (HDZ), potpredsjednika hrvatske Vlade i ministra branitelja Tome Medveda (HDZ), brojnih ministara iz hrvatske vlade i drugih dužnosnika nedvosmisleno jasno pokazuju, da se radi o uplitanju u unutarnjopolitičke odnose i izborni proces u Bosni i Hercegovini. Tu su brojna neriješena pitanje između dvije države: neratificiran sporazum o granici, pitanje imovine države BiH i bh. građana u Hrvatskoj, djelovanje hrvatske sigurnosno-obavještajne zajednice na teritoriji BiH i nezakonito saslušavanje bh. državljanina, odlagalište radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori itd. Odnose između BiH i Hrvatske dodatno podrivaju neodmjerene, huškačke i na granici (pro)fašističkih izjave predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića (SDP), koji se u kolonijalnom i ponižavajućem diskursu odnosi prema toj državi i njenim građanima.

Pravosnažnim presudama Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY) je temeljito utvrđeno, da je sukob na području bivše Jugoslavije bio međunarodni oružani sukob, a u kojeg je bila putem Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) uključena Republika Hrvatska.Na sastancima u decembru 2017.godine u UN-u, posvećenom radu ICTY, Serge Brammertz, glavni tužitelj ICTY i MICT-a, je naglasio važnost Udruženog zločinačkog pothvata kao pravnog instituta: „Zahvaljujući toj teoriji utvrdili smo kako rat u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat, nego da su Beograd, ali i Zagreb imali ulogu u zločinima u BiH, koji je bio međunarodni oružani sukob.“

Presudama ICTY jasno utvrđena uloga Hrvatske u ratu u BiH
ICTY je u kontinuitetu izricao presude u kojima je potvrđivao međunarodni oružani konflikt u BiH. Hrvatska je vojno intervenirala u BiH kontrolirajući Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i tzv. Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu u cilju pripajanja dijela teritorija BiH. U prva četiri suđenja pred ICTY presuđen je međunarodni konflikt/agresija Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. U navedena četiri procesa Kordić i Čerkez (IT-95-14/2[4]), Blaškić (IT- 95-14/1[5]), Aleksovski (IT- 95-14[6]) i Naletilić i Martinović (IT-98-34[7]) presuđena je uloga Republike Hrvatske. U prvostupanjskim i žalbenim postupcima učestvovala su 22 tužitelja ICTY i nisu korišteni Tuđmanovi transkripti u prva četiri slučaja. U procesu protiv čelnika paradržavne tvorevine „Herceg-Bosne“ Jadranko Prlić[8] i drugi je nedvosmisleno potvrđen Udruženi zločinački poduhvat.

Svi pravosnažno presuđeni su iz kruga Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). HDZ je jedna od rijetkih političkih stranaka, koja je na Županijskom sudu u Zagrebu kao pravna osoba i politička stranka, proglašena odgovornom za kazneno djelo odgovorne osobe počinjeno u razdoblju od 24.marta 2004. do 1.jula 2009.godine. Odgovornost pravne osobe HDZ-a kao političke stranke izvodi se iz krivnje odgovornih osoba u pravnoj osobi, odnosno bivšeg predsjednika stranke Ive Sanadera (HDZ)i drugih optuženika. HDZ sve više postaje otvoren problem za Evropsku narodnu stranku (EPP), čiji je član.

Hrvatska se u mnogim izvještajima pred UN i EU nerijetko definira kao država, koja koristeći odnosno zloupotrebljavajući punopravno članstvo u EU i NATO krši sve UN i EU konvencije, koje se odnose na primjenu i zaštitu međunarodnog humanitarnog prava, a najnovije je kršenje humanitarnog prava prema migrantima. Vlada Republike Hrvatske, pod predsjedavanjem Zorana Milanovića, je 2015.godine donijela odluku, kojom se zaustavlja suradnja sa BiH kako bi zaštitila od krivičnog progona vojno-političko rukovodstvo Hrvatske.U Hrvatskoj su utočište i zaštitu pronašli brojni ratni zločinci, koji su osumnjičeni i/ili pravosnažno presuđeni u BiH.

Često spominjanje uspostave tzv. Trećeg hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini ponovno u prvi plan postavlja ulogu HDZ Hrvatske i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana (HDZ). Rješavanje tzv. srpskog pitanja u Hrvatskoj na način na koji je izvedeno posljedično je dovelo do ukidanja tzv. Hrvatske Republike „Herceg-Bosna“. Tako je širim dogovorom, kojeg je prihvatio Tuđman riješeno hrvatsko pitanje u BiH glede trećeg entiteta na račun bh. Hrvata, jer je zbog tog šireg dogovora većina Srba iz Hrvatske zauvijek morala napustila svoja stoljetna ognjišta.

Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini i Srbiji, dok članstvo u NATO-u pokušava „hrvatizirati“ pri tome ignorirajući činjenicu, da je NATO transnacionalna organizacija za kolektivnu obranu i sigurnost. Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva u EU i ignoriranje zajedničke vanjske politike EU te NATO-a za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.

Hrvatski dužnosnici prešućuju činjenicu, da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od 25.000 Bošnjaka-muslimana od kojih je 1.180 izgubilo živote boreći se za Hrvatsku i njen opstanak.

Analitičari smatraju, da će za unapređenje odnosa između Bosne i Hercegovine i Hrvatske trebati mnogo političke mudrosti, političkih i diplomatskih napora, koji mogu biti suvišni ukoliko se ne bude izgrađivalo i razvijalo iskreno prijateljstvo i povjerenje između dvije države uključujući i unapređenje regionalne saradnje te uvažavanje nedavne prošlosti, ali okrenutošću ka boljoj zajedničkoj budućnosti. Dosadašnja formalna retorička podrška najviših dužnosnika Hrvatske, kojom formalno podržavaju članstvo Bosne i Hercegovine u EU i NATO ne koristi Bosni i Hercegovini, čak staviše šteti, jer podriva odnose unutar BiH, a u konačnici nanosi štetu i Republici Hrvatskoj, jer je takvo političko licemjerje prepoznato i razotkriveno u široj međunarodnoj zajednici. Hrvatska mora usvojiti i naučiti lekcije iz svoje nedavne prošlosti, koje su zapisane u presudama ICTY.

CIK mora spriječiti izbornu prevaru u Mostaru
Sveobuhvatan i točan birački spisak jedan je od glavnih preduvjeta za kvalitetne, slobodne i fer izbore. CIK je odgovoran za integritet biračkog spiska u Mostaru i mora voditi računa o ažurnom brisanju umrlih iz biračkog spiska, nezakonitom dodavanju novih lica na birački spisak, sačinjavanju izvoda za raseljene osobe te o ažuriranju naziva ulica. Pojavio se znatan broj osoba, koje tvrde da ih je registrirao netko izvan zemlje. Radi se o zloupotrebama glasanja iz inostranstva. Najviše sumnji u zloupotrebe je vezano za Hrvatsku. Dosadašnji podaci govore, da se najveći rast broja dopisnih birača nalazi u općinama sa značajnim procentom hrvatskog stanovništva, i u općinama gdje je na vlasti HDZBiH, te da je najveći skok novih birača registriran u Hrvatskoj, ostavlja prostor za utemeljenu sumnju da se radi o zloupotrebama, koje se mogu okvalificirati kao kriminal.

Proces korupcije i izbornih prevara počinje od biračkih spiskova i biračkih odbora. Korumpirani birački spiskovi rezultiraju i korumpirani izborni rezultat, koji posljedično generira korupciju u društvu. Jasni dokazi o nekoliko stotina, a vjerojatno i hiljada zloupotreba osobnih podataka dovodi do zaključka, da CIK odnosno gradska izborna komisija u Mostaru moraju garantirati regularnost lokalnih izbora u Mostaru. Izborni proces u Mostaru je ugrožen.

Analitičari ocjenjuju, da će lokalni izbori u Mostaru imati dalekosežne posljedice za budućnost grada Mostara ali i za Bosnu i Hercegovinu. Praksa pokazuje, da se izbori u BiH dobivaju u izbornoj komisiji što dodatno zabrinjava. Zbog toga je važno sada i ubuduće tu instituciju zaštititi od pritisaka politike i mogućih manipulacija kod određivanja izbornog rezultata.