Autor: Elmedina Muftić

Puno toga je SDP BiH na čelu sa Nerminom Nikšićem izdao. Valjda im se čini malo što su izdali uz Srebrenicu, Stolac, Brčko, pa sad izdaju i Mostar, a na putu su da sa „četvorkom“ (Naša stranka, Narod i pravda, SDP i Nezavisna bh. liste) u ruke HDZ BiH predaju i Izborni zakon.

ELMEDINA MUFTIĆ: Izdati Srebrenicu je izručiti državu agresoru. A to Nerminu nije problem, jer se on ponosi što u redovima SDP-a se nalaze sinovi komandanata agresorske vojske koja je proglašena krivom za genocid, nećakinje parvosnažno osuđenih ratnih zločinaca za UZP, kao i pripadnici paravojnih formacija koje su vršile agresiju na R BiH, jer jedina legalna vojna formacija na tlu R BiH u periodu 1992.-1995.godina je Armija R BiH.

Kršenje izbornog procesa na lokalnim izborima u Srebrenici, nije i niti može, niti smije, niti je dopustivo da bude pitanje krivičnog prava, nego se treba tretirati kao najteži oblik izdaje najvećih civilizacijskih vrijednosti. Izdaja žrtava genocida, ne smije se posmatrati kao pojedinačna (ne)odgovornost članova OO SDP Srebrenica, nego kao odgovornost kompletnog vrha SDP BiH, koji je postavljanjem ovakvih izdajnika koji su za vlastiti interes izdali, pogazili i prodali kosti očeva i braće, pokazao totalnu nezainteresovanost za Srebrenicu kao najosjetljiviju i najbolniju ranu bosansku.

Od politike i političara se očekuje mnogo više od onoga što Nermin Nikšić svojim javnim bahaćenjem proklamuje kao politiku SDP BiH. Za sve nas, pa i za Nermina ljudski život je najveća svetinja, a genocid u Srebrenici kao najteži zločin protiv čovječnosti koji je izvršen na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Dok po morbidnosti samog čina zločina, strategijom mučenja i ubijanja zasigurno je nadmašio i sam Drugi svjetski rat. Kolektivna obaveza je da se borimo za pravo žrtava da u miru Potočara, bez fašističkih divljanja, slavljenja genocida i ratnih zločinaca dočekaju Dan kad će njihovo pravo žrtve biti potpuno naplaćeno, najtežim džehenemskim kaznama zločincima.

Za Nermina Nikšića i SDP BiH, na čijem je čelu, pokazalo se, Srebrenica je tek nebitna općina na rubu političkih interesa, taman toliko nebitna da je upravo taj isti SDP BiH bacio zajedno sa žrtvama genocida niz Drinu. Podizanjem ruku u Zastupničkom domu BiH za Zakon o prebivalištu, zastupnici SDP BiH (i SBB) su izdali Srebrenicu, kao i druge gradove i općine u BiH koje su Srbi u protekloj agresiji etnički očistili, te samim time stavili svoj potpis na legalizaciju genocida i etničkog čišćenja izvršenog nad Bošnjacima od strane srpske vosjke, policije, raznih paravojnih formacija, ali i naroda koji je sve to podržavao i dandanas podržava.

Malo im je bilo izdaje, pa su se u najvećem jeku četvrte odnosno završene faze genocida koja se naziva negiranje genocida odlučili pridružiti negatorima genocida, te im na lokalnim izborima ne samo dati podršku, nego u ime negatora genocida vršiti krađu identiteta, odnosno počiniti krivična djela. Unatoč pozivima probosanskih stranaka udruženih u projektu „Moja adresa Srebrnica“ i podrškom zajedničkom kandidatu za Načelnika Općine Srebrenica ispred probosanskih stranaka, SDP BiH je odlučio ne podržati takav projekat, nego se staviti na stranu SNSD-ovog kandidata koji je u prošlom mandatu pokazao svu maštovitost fašističkog opredjeljenja, negiranjem genocida, ponižavanjem žrtava genocida, veličanjem ratnih zločinaca i slavljenje izvršenih zločina.

Izdaja Bege Bektića samo je posljedica uzroka izdajničke politike SDP BiH.

SDP BiH kao stranka koja se ponosi socijaldemokratskim opredjeljenjem, ako ne zbog moralnih načela, koje ako ćemo ruku na srce i nemaju baš, onda zbog političke kulture i dobrog dojma kojeg bi trebali ostaviti na svjetsku političku scenu, trebala bi poštivati presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine, kojima su zločini protiv čovječnosti izvršeni u Srebrenici u julu mjesecu 1995.godine, nad Bošnjacima od strane političkog i vojnog vrha genocidne tvorevine koju nazivaju RS, nazvani jedinim adekvatnim nazivom GENOCID. Ako možda Nerminu i SDP BiH, nije jasno šta znači genocid, da ponovimo: Genocid je biološko uništenje jednog naroda ili jedne etničke zajednice, sa uništenjem svih materijalnih dokaza njihovog postojanja na određenom prostoru.

Izdati Srebrenicu je izručiti državu agresoru. A to Nerminu nije problem, jer se on ponosi što u redovima SDP-a se nalaze sinovi komandanata agresorske vojske koja je proglašena krivom za genocid, nećakinje parvosnažno osuđenih ratnih zločinaca za UZP, kao i pripadnici paravojnih formacija koje su vršile agresiju na R BiH, jer jedina legalna vojna formacija na tlu R BiH u periodu 1992.-1995.godina je Armija R BiH.

Puno toga je SDP BiH na čelu sa Nerminom Nikšićem izdao. Valjda im se čini malo što su izdali uz Srebrenicu, Stolac, Brčko, pa sad izdaju i Mostar, a na putu su da sa „četvorkom“ (Naša stranka, Narod i pravda, SDP i Nezavisna bh. liste) u ruke HDZ BiH predaju i Izborni zakon.

Čast časnim ljudima po kojima ću pamtiti SDP BiH, onima koji su zajedno sa Predsjednikom Alijom Izetbegovićem branili R BiH, ovo što danas imamo na sceni, a predstavlja se kao SDP BiH je izdaja, čisto vlastoljublje, najgori oblik mržnje prema bošnjačkom identitetu, što se ne trude ni sakriti.
Izdaja Bege Bektića samo je posljedica uzroka izdajničke politike SDP BiH.