Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin! Potomci svih prethodnih nacionalističkih, ustaško-četničkih hordi zla, smrti i mržnje sa polja Blajburga i šuma Ravne gore, nastavili su u agresorskom periodu i u ovome post dejtonskom periodu i dalje unositi tendenciozne nacionalističke svoje dogme i poruke, upravo sa kracima ovih obotnica.

U ovome predizbornom mostarskom periodu, dolaze mi na um inspirativno razne namjere i želje, kada je u pitanju sopstvena i jedina domovina Bosna i Hercegovina i naš lijepi i ponosni grad Mostar u njoj.
Sa puno jada i čemera, doživljavali smo i preživjeli agresiju nacionalističkih najezdi, sa istoka i zapada, te sada u post dejtonskom periodu, kada bi trebali odahnuti svojom dušom, u miru, krenuti u dostojan ljudskome rodu zajednički život u ovome gradu, kraci otrovne nacionalističke obotnice se uveliko motaju u našoj svakodnevnici.

Potomci svih prethodnih nacionalističkih, ustaško-četničkih hordi zla, smrti i mržnje sa polja Blajburga i šuma Ravne gore, nastavili su u agresorskom periodu i u ovome post dejtonskom periodu i dalje unositi tendenciozne nacionalističke svoje dogme i poruke, upravo sa kracima ovih obotnica.
Znajući, koliko je nacionalizam ubitačan, posebno iskazan i dokazan na našim prostorima u nedavnoj prošlosti, ovi akteri tipova u likovima i nedjelima, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika i orguljaša iz mostarskih Bara, Dragana Čovića, ne jenjava već naprotiv u svakodnevnom je opticaju.

Htjeli bi po svaku cijenu i zvanično promovisati svoje genocidne tvorevine, Rapubliku srpsku i Herceg Bosnu, te kroz sistem izbora i novim izmjenama izbornog zakona, omogućiti nacionalistima da biraju svoje „čistokrvne“ Srbe i Hrvate.

Građani i građanska država Bosna i Hercegovina, za njih je ostala noćna mora, tako da sve njene vrijednosti i moralne i svake druge znamenitosti, nužno je u cjelosti devalvirati, uništiti i odreći se svega i svačega u njoj dobroga stvaranog u prošlosti vjekovima.

Nužno je iznova ustrojiti torove i okvire NDH-azije i velike Srbije, a građanima Bosne i Hercegovine, isključivo njenim Bošnjacima, ostaviti malu „fildžan“ državicu sa njenim glavnim gradom Teheranom, odnosno Sarajevom.



Međutim, kako to i veli naša poruka bosansko-hercegovačka: „Stani malo od Doboja Mujo i mi konja za trku imamo“ pa i ovi građani imaju na braniku svoje domovine, dostojanstva i namjera dobrog zajedničkog suživota i svoje branitelje i patriote, svoje zlatne ljiljane i istinske građane prema željama i potrebama svih razumnih i dobronamjernih njenih stanovnika.

Zato su građani i samo građani, ove nam jedine domovine na prethodnim izborima u Predsjedništvo izabrali našeg građanina Željka Komšića, kao predstavnika svih njenih građana, ni Hrvata, ni Srbina, ni Bošnjaka, ni ostalih, ostale, već će da prestavlja sve zajedno.

Nije Željko, kao građanin bio po mjeri i želji upravo nacionalističkim elementima kod Hrvata, kao i Draganovom jaranu guslaru iz Laktaša.

Nažalost, mnoge naše kvazi-patriotske i kvazi narodne snage, koje se svakodnevno lažno i sa demagoškim floskulama našoj javnosti svakodnevno predstavljaju, svojim odnosom i ponašanjem, svojim egom, animozitetima i netolerancijom, isključivo usmjeravaju vodu na mlinove nacionalističkih snaga, navedenog roda i poroda.

Nažalost, takvi ne osjećaju veliku pogubnost kako za državu djelovanje guslara iz Laktaša, Milorada Dodika ili veliko hrvatskog nacionaliste Dragana Čovića, kada je grad Mostar u pitanju, nisu podržali Željka niti su davali svoje glasove, već ga permanentno šikaniraju i anatemišu.

Nedaj Bože, da dio građanstva nije imao saznanja za nužnost izbora Željka u Predsjedništvo, a ne Dragana Čovića, jer na izbor Dodika i nismo mogli uticati, već bi taj dvojac nacionalističkih korijena i želja u zajedničkom sadejstvu u Predsjedništvu totalno rasturio sve dobre namjere da se krene u Evropu i ka NATO-u.

Naš Željko je gospodin i građanin, patriota i zlatni ljiljan, kojimu cipele „mokasinke“ uvijek uglancane, nebi mogli nevedeni nacionalisti, kao stočari i guslari i orguljaši da glancaju, a kamo li da bilo šta pričaju ili djeluju protiv njega.



Kada je Mostar u pitanju i naredni izbori, građani trebaju znati pa i oni koji to nisu htjeli znati, da je ovome gradu i njegovim građanima i jedini spas da se eleminišu, uskrate ili umanje mogućnosti daljeg djelovanja ove ubitačne obotnice nacionalističkih poriva, sa HDZ-om i njegovim čimbenicima i sa čelnikom Draganom Čovićem.

Trebali su se i morali svi ujediniti kako bi se i glasovi usmjerili pravim građanima, dobronamjernim Mostarcima za svoj grad, kako bi izabrali najbolje vijećnike za Gradsko vijeće i birali zajedničkog i svoga Gradonačelnika, kako bi se i pipci hobotnice podkresali.

Prisjećam se i male epizode u prethodnim izborima, na Bunoru (Mostarci to znaju) nalazio se izborni štand „Naše stranke“ prišao sam g-đici Irmi Baralija, te je priupitao zašto ne glasati za Željka Komšića, bar vi Mostarci trebate znati njegovu potrebu i značaj u svrhu eliminacije Dragana Čovića. Irma mi je pristojno odgovorila, da oni imaju svoga Borišu Falatara, na šta sam joj odgovorio, da je Boriša dobar momak i trebali su ga sačuvati za našeg ambasadora u Americi, Kini, Rusiji ili u bilo kojoj drugoj državi, ali nije sazreo da se suprostavi ovome lukavom nacionalisti u HDZ-u.

Za nas Mostarce je jdini spas bio, kao i za državu Bosnu i Hercegovinu, izbor Željka Komšića, ma kako to neko i drugačije tumačio, jer smo i jedino mi Mostarci osjetili njegovu diktaturu, tlačenje i mržnju.

Nešto slično je postupio i SDP, nažalost, sa prijedlogom druga Denisa Bećirovića za Predsjedništvo, ne shvatajući zahtjeve i potrebe građana Mostara, uostalom kao i ovoga puta.

Bez učešća u jedinstvenoj i zajedničkoj izbornoj Koaliciji za vijećnike grada Mostara, isto tako je veliki i neoprostivi promašaj i iskazivanje sosptvenog „ega“ interesa, animoziteta prema nekome i nečemu, ne stavljajući interese građana Mostara u prve redove.

Bilo je i proći će, kakvi će biti rezultati ostaje nam da sačekamo i vidimo, ali građani znaju i umiju da vide, ocjene i procjene, sa nagradom ili kaznom već za neke od narednih izbora, da znaju da je u jedinstvu spas, nama tako potreban.

Ništa čudno, znajući da je i njihov predsjednik SDP-a, drug Nermin Nikšić, kao tadašnji premijer Vlade Federacije, kao dobar jaran sa kriminalcima, lopovima i velikim nacionalistima iz Aluminija, Mijom Brajkovićem i Ivom Bradvicom, učinio loš potez dodjele i zvaničnog priznavanja dionica u obilju Hrvatima, mizerno Bošnjacima, ali je zato totalno eleminisao radnike Srbe, bez bilo kakvih obeštećenja.

Iako je tada njihov slogan u SDP-u bio „za čovjeka i državu“ misleći i na njihovu mutnoetičnost, tako su i postupili, upravo dodvarajući se HDZ-u i Draganu Čoviću.

Dakle, u svakoj prilici su nagonili vodu na njihove mlinove, pa što to nebi i sada u ovome izbornom ciklusu.

Za sve njih je i poveći „neprijatelj“ stranka SDA i njihovi kadrovi, od ovih nacionalista i uzurpatora našega grada i našega dostojnog života u njemu.

Zašto bi oni u Koaliciju sa takvima, njima je lijepo i sa cjelokupnom logistikom bivšeg Saveza komunista, da pomalo tavore kao oporba i da javnosti prosipaju svoje demagoške floskule o patriotizmu, kvazi socijaldemokratiji i nekoj kvazi socijalnoj državi, koju bi eto oni stvarali.
Naredni izbori u Mostaru i njeni rezultati svakako će nam ogoliti, nažalost, sve pogubne poteze i rezultate našeg nejedinstva, koje smo sami sebi priuštili, bez brojnih „znanih i neznanih neprijatelja“ bilo koje vrste i boje.