Alma Maglić poklanja pjesmu domovini Bosni i Hercegovini za Dan državnosti, sa porukom, uvjek mi jaka, hrabra, ponosna, inatna i puna svoga dina bila zemljo moja mila.

Moj kofer je prepun tebe
u ćošku sobe stoji,
tvojom dušom diše i na tebe miriše.
Pjesma si moja vječna i život radosti
misli o tebi najdraži su moji gosti,
Moja si vodilja u ovom hladnom svijetu,
gdje sjeverac puše lokomotiva si ove moje duše.

Travnik me jutrom budi za ljubav da živim on mi sudi,
Trebinje me kroz svjetlost vodi, vratima ka slobodi,
Sarajevo mi čuvar vječni u tebi sve ljubavi mi daje otvara svoje odaje,
Tvoj prkos ljudi dok shvate, pjesme ti pišem u meni uvjek ima te.
Za tobom želja snagu mi čuva
noći mi otvara sve kapije tvoje, dok spavam mirno je srce moje.
Na pragu sam novog godišnjeg doba čekam bijelu haljinu zime ona mi nosi tvoje ime,
Nosi mi baštu uvelog cvijeća i sliku rađanja proljeća,
Budi mi sretna onako kao i ja za tobom
pokaži svima i svijetu, da je ljubav život bogat,
I najbolji brat a slijepa na rat.



Kijevko mog djetinjstva i mladosti
kraljice ljudske radosti,
ako je grijeh što te volim oprosti.
Ja previše ne tražim jer živiš u meni, u pjesmama mojim, najljepšom bojom slova ti bojim.
Ne ljuti se ljudi te nisu izdali
znaš za tebe i živote su dali, mnogi heroji su pali
Za tvoju sigurnost, tvoju nevinost, za tvoju državnost.
Moj san je san o tebi
budila se nebi,
plovila bih oblacima tvojim
Sultanijo ja u snovima svojim.
Letjela bih kao ptica sletila na svako drvo,
krov pa i travu nedam te zemljo zaboravu.

Često me pitaju zašto je to tako, ta ljubav ogromna?
Ne vide oni na plećima mojim ranac,
ne znaju kako je biti Bosanac.
Ne može to svako, nije to lako
moraš sve roditi u njoj, svijetom da putuješ
kolijevci da se raduješ.
Nikada nečeš koliko te volim znati i tamo
kad odem zemljo-majko tebe ću sanjati.