Đon-obraz podljudi su odvukli bosanske Srbe u jarugu zato jer su imali podršku ljudi. Nije njima bila važna republika ova ili ona - njima je bilo važno vladati, i ništa drugo. Na bosanskim Srbima je da sebe i sve druge oslobode đon-obraz podljudi kova Milorada Dodika i sličnih.

ŽELJKO MILIĆEVIĆ: Svi siledžije, nasilnici i silovatelji koriste taj način obnašanja, od pamtivijeka. Haški zatvori su puni đon-obraz podljudi. Ti podljudi su bili vođe ljudi - tu treba stati i razmišljati. Đon-obraz podljudi slobodno i bahato koračaju, i dan danas, i u srpskom manjem entitetu i u hrvatskom isprdku u Bosni.

Ovaj izraz je u narodnoj uporabi godinama, kako u Bosni tako i u okolnim zemljama. Svi znamo značenje toga. Đon-obraz je način obnašanja koji je svojstven podljudima. Takvih organizama ima u svim društvima i na svim razinama društava i društva.

Jedan primjer je, recimo, Ivo Bego, ondašnji bek ''Hajduka'', koji je u kup utakmici protiv ''Dinama'' u proljeće 1960. godine, đonom kopačke odnio obraz rahmetli Ilijasa Pašića, ondašnjeg lijevog krila ''Dinama'' i državne reprezentacije. Ivo Bego je bio jedan od tih ''đon-obraz'' primjera podljudi, u svakom smislu tih riječi. Dok se je Ilijas Pašić mjesecima liječio od teških ozljeda, zbog kojih mu je igračka karijera bila zaustavljena u usponu i naponu svih snaga i sposobnosti, Ivo Bego je bio slavljen od onih koji poznaju samo jedan način obnašanja, đon-obraz.

Svi siledžije, nasilnici i silovatelji koriste taj način obnašanja, od pamtivijeka. Haški zatvori su puni đon-obraz podljudi. Ti podljudi su bili vođe ljudi - tu treba stati i razmišljati.

Đon-obraz podljudi slobodno i bahato koračaju, i dan danas, i u srpskom manjem entitetu i u hrvatskom isprdku u Bosni. Te i takve podljude su nam namjestili zapadnjački đon-obraz stručnjaci i vladari, Judeo-kršćanski kolonijalisti.

Ako gledamo nametnutu nam modernu povijest, od Habsburga pa do Veliko-Srba i Veliko-Hrvata današnjice, sve se te vladavine mogu sažeti na ''đon-obraz'' metode.

Sve kolonijalne zemlje Zapada su povijesno koristile, i danas koriste, đon-obraz metode kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici. Ljudska prava i takve slične velike rječetine su način zavaravanja masa i ništa drugo.

Đon-obraz je podloga nastanka Sjedinjenih Država u genocidu Urođenih stanovnika. Đon-obraz je podloga nastanka Kanade u genocidu Urođenih stanovnika.

Sve zemlje Sjeverne i Južne Amerike su nastale đon-obraz metodom u genocidu Urođenih stanovnika. Svi ti ''pronalazači'', ''otkrivači Novih Svjetova'', svi ti podljudi su došli iz Judeo-kršćanske kolonijalne Europe.

Međunarodna zajednica država u velikoj većini uporablja đon-obraz metode za podvrgavanje i kontroliranje vlastitog i okolnog stanovništva, i to je srž ove kolumne.

U dva navrata, 1993. godine i 2007. godine, imao sam sastanke s visokim službenicima kanadske vlade u Ministarstvu inozemnih poslova (MIP), a u vezi s Bosnom. Imao sam, u stvari, mnogo više sastanaka, no ova dva su pogotovo značajna jer se je visokim službenicima, po svim propisima Freudovog psiho-analitičkog pristupa ljudskim odnosima, jezik dobrano taliznuo, i to nekoliko puta.

Zapadna Judeo-kršćanska dogmatika je osnova zajedničkih vojno-političko-ekonomskih konstrukcija i planova diljem svijeta. Model vladavine koji je prihvaćen i koji se promiče milom i silom je, jednostavno rečeno, džon-obraz. I to je to.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (a gdje su drugi?) je nastala tako da je Zapad dao vladavinu onima koji su bili u stanju demonstrirati sposobnost i instrumente podčinjavanja vlastitih masa. Kraljevina Jugoslavija je nastala takva kakva je bila, jer su Srbi imali ''kraljevinu'' a i mnogo važnije, imali su aparat uprave, ako baš ne vojne moći, ali svakako aparat policije kojom su bili u stanju podčinjavati i vladati masama, svojim, srpskim, kako i drugih naroda.

Zaboravimo mi na ideale, oni postoje samo u glavama zaglupljenih masa - a te se mase zaglupljuje da se one ne dosjete da imaju moć uma, moć organiziranja i moć obnašanja koje je daleko iznad ukorijenjenih džon-obraz metoda.

Titova Jugoslavija je bila priznata zato jer je Tito bio u stanju predočiti model vladavine kojim se je odmah moglo podčiniti i vladati masama u okviru nekih granica - i ništa drugo. Ama baš ništa drugo.

Europa je gledala početak sukoba 1991. godine i pustila da se vidi koji to podljudi imaju metode i instrumente koji zadovoljavaju đon-obraz prilaz rješavanju etničkih, političkih, društvenih i teritorijalnih uređenja.

Sloveniju su brzo priznali jer je imala i demonstrirala instrumente podčinjavanja svog stanovništva, uz to što je geografski tampon između Europe i Balkana a što je Europi odgovaralo jer, ipak, ta samozvana ljudska elita ne želi neposredno graničiti s ološem - a to im se ne može zamjeriti. Europljani, svi po spisku Judeo-kršćani, namještaju đon-obraz na profinjeni način.

Sukob u Bosni je na početku bio crno-bijeli, takorekuć', jer je bilo očito tko je agresor a tko žrtva. Europa, i po tom svijet, nije reagirala, sve dok nije došlo do takozvanog ''građanskog rata'', a što su visoki službenici kanadske vlade ocijenili kao Božji dar, ili kako kartaši kažu, ''kec na deset''. Velikohrvatski podljudi su time bili nagrađeni isprdkom ''Herceg-Bosna'' i đon-obraz metoda je pobjednosno utemeljila širenje zapadnjačke Judeo-kršćanske vladavine u Bosni.

Rahmetli Alija Izetbegović nije bio đon-obraz, kao prvo, a kao drugo, Karadžić se digao u Parlamentarnoj skupštini i najavio svijetu ''Ja sam iz plemena đetića, moje ime je Đon-Obraz, i ja sam u stanju vladati u tim i tim granicama tim i tim življem'' - i na osnovi toga rahmetli Aliji Izetbegoviću nije bilo dano vladati Bosnom. I gotova priča.

Ovo možda zvuči nevjerovatno, ili grubo pojednostavljivanje stvarnosti. Ipak, ja sam svjedokom da su visoki službenici Vlade Kanade, u dva navrata i u četrnaest godina vremenskog razmaka, meni izjavili da se sve svodi na kruto mjerilo a to je pronalaženje onoga ili onih koji su u stanju podčiniti narod i onda zavladati njime u okviru nekih datih granica.

I ništa više od toga. Potpuno ništa više od toga. Ama baš ništa više od toga.

Ferdinand Marcos je bio skinut, od strane kolonijalista Sjedinjenih Država, jer više nije mogao vladati svojim narodom. Benigno Aquino je bio fizički uklonjen džon-obraz metodom na aerodromu u dolasku, jer nije prihvaćao džon-obraz metodu vladavine. Njegova udovica, Corazon Aquino je predočila spremnost i sposobnost vladanja svojim narodom džon-obraz metodom tako da je odmah instalirala Juan Furagganan Ponce Enrilea, koji je bio vrhovni vođa vladavine terora pod Marcosom, u poziciju Ministra Obrane.

Predsjednik Duterte, iako se nominalno izražava anti-kolonijalistom, vlada đon-obraz metodom i priznat je kao takav.

Manuel Noriega je bio skinut đon-obraz metodom jer više nije mogao vladati svojim narodom.

Patrice Lumumba nije prihvatio europsku đon-obraz metodu, protivio se je europskom kolonijalizmu, htio je osloboditi svoje ljude od tih okova, i bio je uklonjen, od strane europskih kolonijalista, đon-obraz metodom. Moise Tshombe je bio instaliran za predsjednika jer je bio u stanju vladati svojim narodom džon-obraz metodom.

Ima takvih primjera mnoštvo. Dok se to sve odvija izvan Bosne to se nas ne tiče - a možda bi trebalo? Međutim, kad se đon-obraz i dan danas koristi kao metoda vladavine, onda trebamo stati i razmišljati o tome. Radi nam se o glavama, svima u Bosni. Radi se o glavama zato jer ti đon-obraz podljudi, na kraju krajeva, ne mare niti za svoj, srpski, narod u Bosni. Njima je samo do vladavine, a narod, uključivo vlastiti, su samo topovske kugle - i ništa drugo. Da se ne zavaravamo, niti jedni, niti drugi, niti treći. Judeo-kršćanska kolonijalistička Europa priznaje samo one koji slijede njena pravila.

Ukorit će, Inzko, i četnika iz Laktaša, ali to je sve za kazališnu igru. Inzko, kao i svi nametnuti vladari Bosne nam jedine prije njega, je samo podčovjek koji koristi đon-obraz metodu jer mu to donosi plaću i ostale dobrote službovanja. I ništa drugo.

Pogledajmo, samo, što onaj trenutni podčovjek radi po takozvanim Sjedinjenim Državama đon-obraz metodom, i vidjet ćemo izravnu paralelu s četnikom iz Laktaša:



Dodik tjera svoje. Dodik je učio od Karadžića a u Trumpu je našao novi izvor genijalnosti kad se govori o đon-obraz pristupu vladavini. To kolonijalistička Judeo-kršćanska Europa pozdravlja. A mi smo, u Bosni, k'o grlom u jagode uletili u tu Judeo-kršćansku kolonijalističku Europu i u taj neljudski organizam zvan NATO. To će nam se o glave obiti.

Dokle god je živ, Dodik će tjerati svoje, velikosrpsko. Đon-obraz ne poznaje drugi način ophođenja.

Dokle god je živ, Donald Trump će nam zagorčavati živote gdje god stigne, a po svim uzancama Judeo-kršćanskih kolonijalnih sila.

Ako nije već u toj kolotečini, Joseph Biden će uskoro postati sluga pokoran Judeo-kršćanskim đon-obraz svjetskim moćnicima i inim siledžijama koji su ustanovili i džon-obraz cionističku genocidnu konstrukciju u Palestini, i đon-obraz Sjevernu Irsku, i đon-obraz Republiku srpsku, i đon-obraz Herceg-Bosnu, i bit će još toga...

Đon-obraz nam je povijest uništio i krade nam budućnost - svima nama u Bosni.

Na nama je da to spoznamo i da se odhrvamo takvom podljudskom obnašanju.

Đon-obraz podljudi su odvukli bosanske Srbe u jarugu zato jer su imali podršku ljudi. Nije njima bila važna republika ova ili ona - njima je bilo važno vladati, i ništa drugo. Na bosanskim Srbima je da sebe i sve druge oslobode đon-obraz podljudi kova Milorada Dodika i sličnih.

No, na kraju krajeva, niti Dodik niti ''hercegisti'' nisu bitni u velikoj shemi svjetskog kolonijalizma Judeo-kršćanske Europe.

Što je bitno je to da su nam navalili slojeve kolonijalne vladavine i da mi to sve blagonaklono prihvaćamo. Ne samo da smo uletili u tu Europu i time imamo vrhunske vladare, nego uz to imamo i NATO vladare, i vladare koji sjede u Uredu Visokog predstavnika, i vladare koji drmaju Banjom Lukom i Mostarom.

Četiri vertikalne razine stranih vladara nam nameću kolonijalne jarmove - i tek onda počne vladavina naših takozvanih izabranika. Pa oni više nemaju ničim niti vladati, kad je sve poharano od drugih prije no što dođe u njihove ruke.

I to je taj vrhunski đon-obraz koji nam se podtura pod napredak, demokraciju i ljudska prava u Bosni i to se jednako podtura i Bošnjacima, i Srbima, i Hrvatima, i drugima u Bosni.

To je taj đon-obraz, to je ta iskonska drskost koju treba spoznati, sagledati, i njom se ponijeti.

Mi, narod ovaj ili onaj, nismo čimbenici - uopće nismo. Niti malo. Niti izdaleka.

Čimbenici su oni među nama, koji su džon-obraz metodom u stanju demonstrirati vrhunskim, pravim vladarima, da su nas i spremni, i mogu, subjugirati i de iure i de facto, odnosno podčiniti nas i vladati nama.

I to je to. Ništa više od toga.

U dva sastanka u Ottawi, u četrnaest godina razmaka, su mi razni ljudi u istim visokim vladinim funkcijama rekli istu stvar.