Film „Družba mrtvih autoriteta“ prikazuje realni i digitalni svijet te na edukativan način opominje na važnost autoriteta u životu djece.
Internet?

Možemo sa sigurnošću reći da najbrutalnije rušenje sklada i harmonije doživljava današnja mladež - svega ima previše, svega nepotrebnog a zapravo ničega dovoljno.
Danas u svijetu sistema zasnovanih na tehnologiji dobijamo novi oblik vještačke religije, a to su zapravo društvene mreže, gdje zapravo sve izgleda jednostavno, ali sve je čista forma, bez dubljeg značaja i smisla.

Kako misliti? Šta je izbor? Šta je materijalno i kako da napredujete na ekranu – sve izgleda kao hrpa pretpostavki i mišljenja koja doživljavaju svakidašnji besmisao, upravo zbog izostanka osjećaja za vibracije istine ili laži, a pogotovo tople ljudske harmonije.

Svakako, ljudska bića su uvijek živjela i imala tehnologiju, da li ona bila primitivna, analogna, i savremena odnosno virtualna.

Mi možemo zamisliti digitalni svijet bez interneta, računari na kojima se radi, podaci se snimaju na nosač slike, teksta ili zvuka (USB Stik) disketa, ili DVD Disk, prenose se negdje drugdje itd. I to sve bez interneta.



Međutim, doživjeti promjenu i slobodu izbora na internetu je nemoguće. Kada se vratimo u historiju i sagledamo atmosferu 1990-ih godina u svijetu, primjetit ćemo da imamo sve što i danas, samo što smo tada morali kupovati sve posebno, primjera radi TV i radio prijemnik, a danas je to mobitel u kojem imamo sve te mogućnosti.

Ipak, danas je to borba protiv vjetrenjača, jer svakome od nas ko bi htio progovoriti protiv interneta, morao bi godine i godine svog života provesti u razbijanju predrasuda.

- Reći da ti ne treba mobitel?

„Nemoguće je živjeti bez mobitela, danas mogu potpisati Ugovor sa nekom stranom zemljom, sad i odmah, to se prije nije moglo desiti.“



- Greška! Mogao si i prije, postoji telefaks.

- „Ali, danas mogu pronaći bilo koju knjigu na internetu.“
-To je greška našeg sistema i naših biblioteka, našeg rada i novca koji odlazi u nepotrebno, naših fakulteta koji nemaju biblioteku, a ne stvar traženja opravdanja.

Ovo su zaista bili argumenti u jednoj od mojih rasprava. Na ovom mjestu samo je prepričavam kako bih pokazao kako u realnosti izgleda rasprava između jednog zagovornika interneta i drugog sagovornika koji je protiv istog.

Ljudi kada raspravljaju o internetu većinom traže pozitivne strane, jer ljudskom biću kada je nešto drago, makar to bilo besmisleno, ljudsko biće pronalazi ogromne količine smislenih izraza, samo kako bi to besmisleno postalo smisleno.

Internet sadrži 10% pozitivnih stvari, međutim, oni koji upravljaju sa internetom zapravo onih 90% besmislenih stvari guraju na tacnu, zbog novca i moći, ili nečeg drugog. To je pitanje za razmatranje, a kada se neko zapita šta je na tacni, iznosi mu se i onih jedinih 10% pozitivnih stvari.



Nema u internetu ništa toliko posebno, i internet nije niti bio toliko popularan do pojave tri popularne društvene mreže.

Da danas imamo na internetu samo email, danas bi internet izgledao samo kao alatka za komunikaciju i provjeru vijesti. Danas je to, s druge strane jedan nemilosrdan robovlasnik ljudskih misli.
Pitanje slobodne volje na internetu - to je pitanje koje ne postoji budući da je rečeno: – „Vi imate slobodnu volju, želite internet ili ne, ali mi ćemo ići u pravcu da vi morate imati internet, štaviše mi ćemo praviti toliko zanimljiv sadržaj na internetu kako bi se pobrinuli, da vi budete konstantan korisnik interneta.“ Između ostalog, vi svakako nemate slobodu izbora, jer, „Izbor je iluzija stvorena od strane onih koji imaju moć za one koji je nemaju“ (Matrix).

Ne želim nikome da kažem da koristi internet ili ne, ali barem mogu navesti na kritičko promišljanje glede korištenja interneta, izbacivanje bespotrebnog, naglašavanje potrebnog i korisnog.

Na kraju krajeva, nemojte da vam internet bude u kući. Prenesite ga u garažu, podrum, poslovni ili vaš radni prostor.