Suicid znači kad neko sam sebe ubija. Svjesno ili nesvjesno, svejedno je. Ali nije svejedno da li se radi o suicidu pojedinca ili nacije.

Osuđen na smrt, Sokrat je kao pojedinac izabrao samoubojstvo umjesto progona i time je isprovocirao pitanja suicida u filozofiji. Njegov učenik Platon je smatrao da je suicid antibožanksi čin. Stoici su, pak, smatrali da je suicid čin slobode čovjeka da se ne pokorava nametnutim nepravednim zakonima. Sve religije osuđuju suicid kao veliki grije zato što je život dar Božji. Niko nema pravo da dar Božji ništi. Depresivno je spominjati Schopenhauera, za kojeg se može reći da je otac moderne suicidne filozofije, koji je nagovarao ljude na suicid, ali sam sebe nije ubio, nije izvršio suicid. Alber Kami je vidio samoubojstvo kao bijeg od besmisla, ali je ipak govorio: - Mogu se ubiti, ali neću – u inat životu! Islam gleda na suicid kao čin nezahvalnosti Svevišnjem Bogu, kao negaciju Božje blagodati, nimata, što je veliki grijeh.

Svjesni ili nesvjesni suicid pojedinca je njegov lični čin. Međutim, svjesni ili nesvjesni čin suicida nacije nije lični, već kolektivni čin.

Pa, zar je to moguće?!
- Jest moguće ako u jednoj naciji postoje pojedinci i grupe, koji svjesno ili nesvjesno iznevjeravaju povjerene im dužnosti u državi!
- Jest moguće ako nacija nema svoj glavni mozak, iz kojeg se napaja pamet pojedinca!
- Jest moguće ako nacija, svjesno ili nesvjesno, nema svoju državnu, već privatnu politiku!
- Jest moguće ako u naciji ima toliko slobodnih strjelica, koji love u mutnom za svoje lične interese, da ih niko ne može natjerati da rade posao od nacionalnog i državnog interesa!
- Jest moguće ako se pojedinci i grupe u naciji javno svađaju do samo-istrebljenja dok dušmani trljaju ruke i kuju planove za novi „udruženi zločinački poduhvat“!
- Jest moguće ako se svaka dobronamjerna kritika za poboljšanjem stanja u naciji osuđuje kao zlonamjerni čin dušmana!
- Jest moguće ako se zdrav razum nacije zamjeni za bolesni um pojedinca!
- Jest moguće ako u naciji nema otvorenog i iskrenog unutarnjeg dijaloga u punoj slobodi i odgovornosti za zajedničku sudbinu nacije i države!
- Jest moguće ako pametni ljudi u naciji zaključe da nema smisla ni misliti ni govoriti o naciji i državi zato što ih nacija ne čuje od galame onih koji su bez pameti!
- Jest moguće ako je nacija pod stalnim dušmanksim ultimatumom „uzmi ili ostavi“ u namjeri da joj se oduzme nacija i država!
- Jest moguće ako nacija, svjesno ili nesvjesno, gubi poluge vlasti u državnom sistemu tužiteljstva, sudstva, sigurnosti i zdravstva!

Dragi moji,
Razlikujem da me optuže za sve i svašta oni koji se u gore rečenom prepoznaju, ali moram vam kazati da trenutno stanje naše bosanske nacije i države liči na „nacionalni i državni suicid“ uzrokovan unutrašnjim samo-iscrpljivanjem do samo-istrebljivanja pojedinaca i grupa oko, skoro, svih pitanja od našeg nacionalnog i državnog interesa dok antibosansko-državna udružena hrvatsko-srpska zavjera najavljuje ultimatum „uzmi ili ostavi“ o srpskom i hrvatskom iredentizmu radi podjeli Bosne. Cilj im je obespredmetiti i obesmisliti bosansku naciju i državu, kao građansku i multinacionalnu državu, te Bošnjake/Bosance dovesti u stanje bez-države (stateless). Ovo nije nimalo naivna priča ne zato što su oni moćni, već zato što osjećaju da Bošnjaci/Bosanci prave između sebe takav moralni i politički kaos da im je za taj njihov davni cilj došlo pravo vrijeme.

Možete se sa mnom složiti ili ne složiti, ali morate priznati da ovo stanje unutarnje bezumne i besciljne tajne i javne svađe među bošnjačkim/bosanskim političkim i državnim establišmentom liči na „bosanski nacionalni i državni suicid“. Zaista, nemam drugi izraz od toga kako bi ukazao Bošnjacima/Bosancima da shvate da oni, možda, mogu biti i gladni, i žedni, i bosi, i goli, ali ne mogu, ni po koju cijenu, biti i ostati bez države, bez bosanske države na Balkanu i Europi. Sve dok to kao nacija i država ne shvatimo, bit ćemo meta za lov naših susjeda, koji ne mogu da podnesu ni bosansku slobodu, ni bosansku naciju, ni bosansku državu iz čiste ljubomore, koja se često pretvara u čistu mržnju i nasilje – genocid.

Da, oni upravo to žele. Žele da Bošnjake/Bosance obeznanciziraju i obezdržave kako bi svoj „udruženi zločinački poduhvat“ protiv Bosne i Bošnjaka/Bosanaca tumačila da se nije radilo o nikakvoj „opsadi“ Sarajeva, već se radilo o običnoj „blokadi“ ili „toru“ za ovce. Da li će nastaviti da nas i dalje tretiraju kao „ovce“ u Sarajevu ne ovisi o njima, već o nama, ovisi o onima koji su u ime nacije u državi, ali i u ume države u naciji, kako će i koliko ozbiljno shvatiti da oni nisu poslani u bosansku državu ni za pokazivanje svog ovčjeg lika, ni za otkazivanje svoje nacionalno-državne obaveze i odgovornosti, već su tamo poslani da se bore svom snagom svoga srca i uma za bosansku državu, kao što su se borili i svoj život dali bosanski sinovi i kćeri, bosanski šehidi i šehidkinje.

Ovo vam govori, poštovani nacionalni i državni dužnosnici u bosanskoj državi, u ime bosanskih šehida i šehitkinja, kojima ste zauvijek dužni što ste tamo gdje jeste! Nemojte ih iznevjeriti! I, nemojte iznevjeriti bosansko potomstvo, koje čeka da im neko kaže: -

Ostajte ovdje! Mi vas suviše volimo da bismo vas prodali da odete negdje drugdje! Nećemo se predati - u inat životu! Nećemo bosansku državu izdati! Neka na, Svevišnji Allah, pomogne! Amin!