Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Teme

KAKO STE MI, BOŠNJACI U TUĐINI?
Autor: Enisa Malićević
Objavljeno: 18. October 2020. 23:10:38


Kao dijete sa 12 godina, pod prisilom ratnih '90-tih i nepodnošljivih policijskih represalija, napustili smo svoje ognjište, kada sam sa svojim roditeljima, bratom i sestrom iz Sandžaka krenula ka zapadnoj Europi. Put nas je doveo u daleku Dansku. Dok život teče ustaljenim šablonom emigranata, ipak u sebi ljubomorno čuvam i njegujem posebnu ljubav za svojim rodnim krajem čija toplina mi je toliko nedostajala i nedostaje. Moje misli o Sandžaku i dove Gospodaru svjetova, upućujem za rodbinu, prijatelje, sunarodnike i sve ljude dobre volje... Tako mi teče sjećanje na svoje djetinjstvo. Ipak, kako je koja godina prolazila, sve sam se više vezala za Sandžak, za rodni grad Novi Pazar... Kaže se “što dalje od očiju, dalje od srca”, ali za nas u tuđini je bilo suprotno. Sandžak, iako daleko od očiju, ipak sve nam je bliži srcu, meni, ali i svakom našem ko je u tuđini. Sandžak u nama održava živost i ljepotu džana. Razmišljajući o nama u tuđini, kroz džan mi prođoše moji sunarodnici, pa pitam: Kako ste mi Bošnjaci u tuđini?

...Da, odrasli smo u novim i sigurnijim okolnostima, školovali se, napredovali i stekli porodice. Fundament za jak i zdrav, život smo sagradili u novi nam dom. Prve godine u tuđini su za djecu bile zanimljive, a odraslima tako teške. Roditelji su pratili svoju djecu kako rastu i pomagali koliko su mogli. Borili se da se sačuva vjera, kultura, jezik bosanski, adeti, tradicija... i uspjeli da implementiraju to blago u novi način života i razmišljanja svoje djece. Kroz život u hodu upoznavali smo novu državu, društvo, pravila. Novi nam dom. U tom hodu kroz tuđinu, tražili smo i naše sunarodnike, i čudno je što tako kažem, ali hvala Bogu, što nas je imalo i što nas ima iz raznih krajeva Sandžaka. Za nas u dijaspori uz Sandžak i porijeklo stekla se neka harmonija, koja je smirila tenzije i ublažila sve te neke loše situacije, koje su neizbježne doživjeti kao emigrant i prognanik a izbjeglica za sve u sistemu država u kojima bistvujemo.

Sada, kada se sve smirilo i kada je svako sebi našao smiraj i još bolje upoznali novi nam dom, dolaze novi izazovi. Dolaze nove generacije, djeca od djece koja su došla u Danskoj '90-tih (kao i drugim državama). Odrasli su, školuju se i sada su spremni i žele da steknu svoju porodicu. Da vam kažem, velika je to bila briga i izazov, a još veća radost kada se ožene i udaju sa nekim iz našega kraja. Godinama redovne posjete Sandžaku su urodile plodom i doprinijele su tome da naša djeca ne zaborave na svoj toprak, porijeklo i razviju ljubav prema Sandžaku. Ljeta su posebna i nama i Sandžaku. Raduju se tome svi. Stekla su se poznanstva, prijateljstva ali i sklapali se brakovi. Pretežno uspješno, jer kako kažu: “Najljepše je cvijeće iz svoje bašče”. A bošnjačka dijaspora procvjeta u svom Sandžaku, među svojima, u potpunom „šarenilu“ pristiglim sa svih strana dunjaluka... baš tada nam Sandžak ljepotom miriše.

*****

Bošnjaci u dijaspori osnovali su razna udruženja, organizacije, džemate..., koji su nesebično pomogli i pomažu našem Sandžaku, od izgradnje prelijepih džamija, Škola Kur'ana Časnog, narodne kuhinje, pa do pomoći socijalno ugroženim porodicama i pojedincima. U brojnim humanitarnim akcijama, nikada se nije žalilo učestvovati i darivati. Tvoje je što daš... Sve te naše aktivnosti još više su ohrabrile i ojačale našu vezu sa Sandžakom, ali i Bosnom, prema kojima su naše oči oprte.
Stanje u Sandžaku nas zabrinjava u teškim situacija, ali nas raduje svaki uspjeh. Bošnjaci u Danskoj su se snašli, tako i u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji, Luksemburgu, Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj i u svim državama gdje nas ima. Pored svega, nameću se pitanja, gdje nas to sve ima i kako su se snašli, kako su uspjeli, jesu li sačuvali vjeru, kulturu i tradiciju? Kako uspjevaju pomagati Sandžaku i Bosni? Šta ih to motiviše da sebe i Bošnjake organizuju i sakupe u krugu adeta i tradicije? Upravo sa ovim i budućim tekstovima želimo da upoznamo stanje Bošnjaka u dijaspori. Želimo da znamo jedni za druge, da upitamo - kako ste mi, Bošnjaci u tuđini?


Ovog puta krećemo iz Njemačke, da vam predstavimo Bošnjaka i Bošnjakinju u dijaspori, koji svojim vrijednim radom ne žale svoje vrijeme, snagu i imetak na putu pomaganja Sandžaku i Bosni. Isto tako i Bošnjaci koji žive u dijaspori, da bi imali kome da se obrate kada im je potreban savjet, džemat i organizacija. Težak je to emanet, kada se brineš o sebi, svojoj porodici, ali i o Bošnjacima u dijaspori i domovinskom prostoru. Kada brineš, da li si dovoljno pomogao i doprinio u uspravoljanju svojeg naroda koji je kroz historiju doživio i proživio kataklizmu i kontinuitet genocida više od tri stoljeća. Nakon svega, da li je dovoljno uloženo snage i imetka? U ovom prvjencu, više našim pritiskom a manje nihovom željom za eksponiranjem, odgovore na nekoliko pitanja potražili smo od dvoje bošnjačkih aktivista koji žive u Njemačkoj, Mukadesa Šarić i Besim Besko Fehratović, jedni od osnivača humanitarne organizacije „Bošnjaci Frankfurta i dijaspore“. Vrijedni članovi ove organizacije za kratko vrijeme odradili su niz značajnih akcija i sakupili brojna materijalna sredstva za pomoć našem narodu u Sandžaku i Bosni. U kratkim odgovorima od njih ćemo saznati ulogu u društvu, ali i kako u tuđini čuvaju Sandžak i Bosnu.

*****


MUKADESA

Hvala vam što ste me odabrali da kažem nekoliko riječi o nama dijaspori. Rodom sam iz Novog Pazara - meni najljepšega mjesta. Majka sam dvije odrasle kćerke i dva odrasla sina. Moja uloga kao žene u porodici je od velikog značaja -, ali i za okruženje u kojem živim u kojem se osjećam da sam predstavnik odnosno reprezent Islama. Uspjeh majke je uspjeh njene djece koji su izrasli u dobre čestite i iskrene vjernike i vjernice. Dostojan predstavnik svoje vjere i zemlje. Aktivno učestvujem u humanitarnoj organizaciji Bošnjaci Frankfurta i dijaspore. To me jako ispunjava jer na taj način imam priliku i da se družim i povezujem sa našim narodom u dijaspori, a i da dam doprinos u izgradnji naših institucija u Sandžaku, kao i pomaganju u ime Allaha dž.š. ljudima kojima je pomoć potrebna.


BESIM

Pešterkom, ponosni smo roditelji petoro djece. Zbog čitalaca želim naglasiti da je Pešter najdragocjeniji dio Sandžaka, upravo što su ljudi čvrstih karakternih crta, simboli gaziluka, ali ljubomorni čuvari onih istinskih korijena bošnjaštva i islama.
Ovdje kako god da pogledam - muhadžir sam, ali sam Bošnjak gdje god da sam. Ističem, nisam biznismen već sam onako prosječan insan. Pored standardnih uloga muža, sina, brata, baba - rekao bih da sam hizmećar mojem narodu. Pa koliko se može.
Moram vam priznati da sam se i sam bio pogubio jedno vrijeme, kako bi rekli – pojela me tuđina. Ali ističem, velikom borbom moje hanume Pešterke, kao i upoznavanjem i praćenjem rada pokreta na čijem je čelu Muftija Muamer Zukorlić, našao sam Pravi put.
Naravno, kada na svijet dođu djeca onda i čovjek sazrije. Tako sam se vremenom uključio i u rad džemata i čitavog tog jednog pokreta koji je na zdravim osnovama nastao u Novom Pazaru. Međutim, potpuno moje uspunjenje našao sam u humanitarnom radu, hizmetiti drugom, odnosno onima kojima je neophodna pomoć. Tome sam se sa svojim prijateljima intezivno posvetio zadnjih pet godina. Često zapostavljajući i neke druge obaveze, ali u ime Allaha dž.š. sve će doći na svoje mjesto.
Za humanitarni rad me posebno inspirirao rad CHR „Hajrat“ iz Novog Pazara. Vremenom su se u te akcije uključivali moji ahbabi, braća po dinu i islamu i iz drugih džemata, pa onda i iz drugih gradova Njemačke, kao i iz drugih država. Odlucili smo da registrujemo organizaciju, da kao legalisti i sve to bude po zakonu zemlje koja nam je pružila više od utočišta. S druge strane da bi smo olakšali sebi ali i Bošnjacima gdje god da su, koji iz cijelog svijeta za nekoliko minuta mogu učestvovati u našim humanitarnim akcijama. Privatno ili sa svojim firmama mogu uplatiti svoje donacije, jer su zakonski pokrivene sve transakcije.
Našim statutom je predviđena saradnja sa humanitarnim organizacijama u oba dijela Sandžaka, kao i u Bosni i Hercegovini. Po statutu i zakonu zemlje gdje smo registrovani ovlašćeni smo ne samo za prikupljanje novčanih stedstava nego i svake druge materijalne pomoći. Ujedno možemo se baviti i kulturnim, društvenim i informativnim radom tj. organizacijom seminara i skupova svih vrsta.

I onda važno pitanje - kako ste mi, Bošnjaci u tuđini?

MUKADESA


U tuđini život ide svojim tokom, već smo se navikli na svakodnevnicu. Ali praznina koju osjaćam se ne može ispuniti ničim, a to je nit koja spaja bol i ljubav - to je Sandžak. Ljudi koji žive u dijaspori povezani su sa svojim narodom i dijele svaku radost i svaku tugu. Nova tehnologija pruža mogućnost da smo više u kontaktu i na jednostavan način. Tako da je to jedna olakšica da se ne osjećamo daleko od Sandžaka, a i da održavamo familijarne i prijateljske odnose sa našim narodom. Bošnjaci su jako dobro organizovani u dijaspori. Kroz razne humanitarne organizacije, bošnjačka udružena i džemate. Na ovaj način održavamo kontakte sa ljudima koji žive ovdje, ali i aktivno sudjelujemo u mnogim projektima ili dešavanjima koja su na području Sandžaka. Sitnice nas čine sretnim i zadovoljnim: sofra sa našim tradicionalnim jelima, goblen na zidu, heklani rad koji krasi stol, slika sa motivima naših gradova. Jako smo vezani za naše džamije i džemate.
To su naši glavni centri gdje se okupljamo, dogovaramo, razmjenjujemo informacije i družimo. Zajedno dočekujemo i obilježavamo mubarek bajrame, zatim važne datume vezane za domovinu i narod, pripremamo zajedničke iftare i susrećemo se sa našim prijateljima i familijom...
Mnogi od nas su se nenametnuto stavili u ulogu predstavnika svoje zemlje. Trudimo se biti čestiti vjernici i uzorni građani, tako da sa ponosom mogu reći iz koje zemlje dolazim.
Tuđa zemlja uvijek ostaje hladna za naša srca, ali iz nje se rađaju vrijednosti koje su mnogo toplije i koje griju srce i dušu, i stvaranu svijest o važnosti našeg porijekla i naše zemlje.
Rođena sam u Njemačkoj, ali se trudim da održavam kontakt i posjećujem svoju familiju koja je udaljena od mene.
Pored naših bošnjačkih džemata često obilazimo i posjećujemo i druge etničke zajednice. Nekada organiziramo zajednička druženja kako bismo se međusobno upoznavali kao što je i Allah dž.š. u Kur’anu rekao: ”O ljudi, Mi vas od jednog muškarca i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas delimo da biste se upoznali.” (49:13)


BESIM

Elhamdulillah, na svemu i na svakom stanju. Počastvovan sam učešćem u ovom muhabetu.
Bošnjaci sa Balkana, posebno trebamo imati obzira za one Bosne koji su u vremenu višedržavne agresije 1992 -1995., bukvalno spašavali svoje živote, puni su trauma i straha, tragedije. Njima i Bosni je i danas neophodna pomoć od sviju nas. Isto tako je potrebno da smo uz svoj Sandžak, na topraku i u dijaspori.
Pored toga što je kod nas iz porodične tradicije izražen identitet, žaloste me slučajevi koje je nagrizao zub negativne asimilacije, koji su se utopili u društva u kojima su se udomili. Vjerovatno jedan od ključnih razloga je što nisu pristupili našim džematima i bili u kontaktu sa našim narodom. Kao i ostali su po strani onih organizacija koje sa svojim članovima i aktivnostima održavaju i učvršćuju veze sa Sandžakom, Bosnom i našim narodom. U ovom kontekstu, mi posebno u dijaspori trebamo izbrisati sve teritorijalne granice među Bošnjacima. Svakom od nas Bošnjak je Bošnjaku brat ma odakle bio i ma gdje sada bio.

Možete li sa nama podijeliti neke vaše planove i ciljeve za budućnost, da bi tako bolje upoznali način života i razmišljanja Bošnjaka u dijaspori?


MUKADESA


Moja želja je da uvijek ostanem na Pravom putu, kao i na putu dobročinstva i iskrenosti. Dunjaluk je prolazan, ali je svijest o boravku na dunjaluku jasan, a to je da se trudimo da budemo u okrilju Allahovog dž.š. zadovoljstva, da djelujemo na putu isitne i pravde i da međusobne odnose poboljšavamo kako bismo jačali našu zajednicu.
Za roditelje je važno da se fokusiraju na odgoj djeteta na vrijednostima koja važe za sva vremena. Samo na taj način možemo sačuvati naše buduće generacije.
I na kraju bih rekla da sve što radimo u dijaspori radimo srcem i vjerom u Stvoritelja. Naš Stvorirelj je naša orijentacija živjeljna i djelovanja. Jer možda se nekada i vratimo u naš topli Sandžak.


BESIM

Personalni cilj mi je biti dobar mumin, babo, Bošnjak, dobar ahbab, biti od hajra svojoj zajednici i onima koji procijene da im je neophodna pomoć kako moja tako i svih onih vrijednih članova Humanitarne organizacije "Bošnjaci Frankfurta i Dijaspore" koji od osnivanja nesebično pomažu sve projekte. Molim Allaha da je uvijek na pomoći njima i njihovim porodicama.
Ujedno, dovim i maštam o danu kada nijednom Bošnjaku neće biti potrebna pomoć, već da svi rade, stvaraju, žive od svog rada. Naš narod je vrijedan i radan, ali ratna stihija, pljačke, ubijanja... ga je opustošila.
Što se tiče naše organizacije, cilj nam je da se ljudi masovno uključe u naš rad, makar mjesečnom članarinom, koja je od 5€ i više, da ne moramo praviti akcije u kojima su mahom izloženi isti naši ljudi, koji pokazuju visoku svijest, čiste imetak, doniraju, pomažu one kojima je pomoć potrebna, i Allah ih pomaže u hairli poslovima.
Cilj redovnih mjesečnih uplata da u kontinuintetu pomažemo bolesne, muftačne, jetime ali i džamije, škole, đake, studente.... Od velikog broja Bošnjaka u Frankfurtu, mi smo za godinu dana uspjeli da afirmišemo 75 članova i 450 registrovanih članova, koje s vremena na vrijeme učestvuju u našim akcijama. Naši su članovi svi savjesni ljudi, iz mnogih džemata. Oni učestvuju samostalno ili džematski, posebno ističem velike akcije i projekte kao što je bilo pomoć nardou Sandžaka u doba Korona virusa.
Posebno bih istakao jednu odabranu skupinu, njih redovnih tridesetak koji učestvuju u svakoj našoj akciji. Ujedno da naglasim, sklopili smo saradnju sa vodećim humanitarnim organizacijama iz regiona CHR „Hajrat“ koji djeluje u cijelom Sandžaku, zatim Pomozi.ba i Hedija iz Bosne i Jetimi Sandžaka. Jaka zajednička saradnja je od velikog značaja.

Kako sa Bošnjacima u dijaspori?

MUKADESA


Svima u dijaspori bih savjetovala da nastoje da očuvaju svoju vjeru, kulturu i tradiciju. Svojim stečenim iskustvom da pomognu bošnjačka udruženja i džemate u dijaspori, a da nikada ne zaborave na svoju domovinu, na svoj Sandžak i Bosnu. Intenzivno održavati vezu, pomagati u jačanju naših institucija kako bismo poboljšali uslove življenja.


BESIM

Zajednički oduprimo se zubu asimilacije. Svoju djecu i unučad uključite u rad zajednica / džemata i drugih kzulturnih, sportskih i humanitarnih organizacija. Zajednički možemo puno toga uraditi, sačuvati svoje porodice, vratite se svojoj vjeri, svom jeziku i tradiciji, očuvati svoje običaje i naslijeđe.
Raznim uzrocima politike, ekonomije, rata otišli smo iz Sandžak i BiH, ali ne dozvolimo da naša domovina nestane iz naših duša i svih aktivnosti. Mi smo Bošnjaci ponosni, prenesite to na svoju djecu i unuke.


By Enisa Malićević, Danska



Ostali prilozi:
» GRB I ZASTAVA BOSNE I HERCEGOVINE I NJENOG NARODA
Bošnjaci.Net | 24. November 2020 14:59
» KAKO SU SE SVATOVI OKAMENILI U NOVOM TRAVNIKU
Bošnjaci.Net | 18. November 2020 14:22
» KARAKTERISTIKE 9. BIH LOKALNIH IZBORA
Zijad Bećirević | 17. November 2020 20:51
» IZNENADILA ME I RASTUŽILA SMRT ENVERA IBRAHIMKADIĆA (1964 - 2020)
Dr. Fikret ef. Arnaut | 13. November 2020 21:09
» „DRUŽBA MRTVIH AUTORITETA“ FILM HARISA ŠEHOVIĆA
Bošnjaci.Net | 04. November 2020 19:21
» ŠKOLA JE PRVA STANICA U ŽIVOTU MLADIH LJUDI
Božidar Proročić | 29. October 2020 20:01
» ALIJA REDŽEMATOVIĆ KULTURNI POSLENIK PLAVA
Božidar Proročić | 26. October 2020 20:41
» KAKO STE MI, BOŠNJACI U TUĐINI?
Enisa Malićević | 18. October 2020 23:16
» NOVI NAPADI I AGRESIJA JERMENIJE KRŠENJE MEĐUNARODNOG PRAVA
Božidar Proročić | 06. October 2020 17:43
» SULEJMAN-BEĆA KUJEVIĆ - KULTURNI POSLENIK ROŽAJA
Božidar Proročić | 03. October 2020 18:45
» JERMENISKI NAPAD NA AZAERBEJDŽAN PRIJETNJA MIRU U SVIJETU
Božidar Proročić | 27. September 2020 15:43
Ostali prilozi istog autora:
» VRELO ZNANJA
30. April 2015 20:07
» VLASTITI RAHATLUK
04. December 2014 14:27
» SAMI SMO SEBI NAJVEĆI DUŠMANIN
28. September 2014 10:22
» PORODICA JE EMANET BOŠNJAKINJI
15. November 2013 19:29