Toj demonstraciji “neutralne” Vučićeve vojne (ne)moći na Pešteru (ne)ovlašteno su prisustvovali i član Predsjedništva bosanske države Milorad Dodik te predsjednica manjeg bosanskog entiteta Željka Cvijanović. Oboje u privatnom svojstvu. Oni su jučer morali biti na Pešteru da bi dokazali svoju neutralnu lojalnost Vučići i pristranu srpsku političku budnost i podobnost.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Dakako, ne samo da Bošnjaci/Bosanci pamte, već to danas osjećaju i gledaju golim okom JNA-ovske sindrome u gotovi svim bosanskim državnim institucijama, posebno u državnim institucijama visokog tužilaštvu i sudstva te institucijama državne sigurnosti. Sindrom JNA-ovske zaštite bosanske države u ime srpske dominacije kad za to dođe pogodno vrijeme je toliko očit da se to više i ne krije od onih koji su dobili zadatak da iznutra, poput primjera JNA, razaraju bosansku, kao nekad jugoslovensku, državu pod plaštom neutralnosti i multikulture, koja važi samo tamo gdje nema Bošnjaka/Bosanaca, osim Dževada Galijaševića i njemu sličnih ubleha.

Jučer je na sandžačkoj visoravni Pešter održana združena taktička “neutralna” vojna vježba za bojevim gađanjem "Sadejstvo 2020”, u kojoj je sudjelovalo oko 2.800 neutralnih pripadnika jedinica kopnene srpske neutralne vojske, neutralnog ratnog vazduhoplovstva i specijalnih neutralnih snaga Vojske Srbije, sa oko 40 neutralnih vazduhoplova i više od 150 neutralnih borbenih i neborbenih vozila i sistema.

Nije to vojna provokacija, već Vučićeva vokacija, koju je nasl(ij)edio od Miloševića: Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene.

Nije to ni politička obmana, već opsjena Vučićeve “neutralne” srpske vojne (ne)moći. Srbija je jedina zemlja na Balkanu koja se formalno opred(ij)elila za vojnu neutralnost (Milan Mojsilović). Nije ni JNA bila agresorska vojska, već samo priprema za formiranje srpske vojske, kojoj je na kraju presuđenu u Hagu za genocid nad Bošnjacima.

Toj demonstraciji “neutralne” Vučićeve vojne (ne)moći na Pešteru (ne)ovlašteno su prisustvovali i član Predsjedništva bosanske države Milorad Dodik te predsjednica manjeg bosanskog entiteta Željka Cvijanović. Oboje u privatnom svojstvu. Oni su jučer morali biti na Pešteru da bi dokazali svoju neutralnu lojalnost Vučići i pristranu srpsku političku budnost i podobnost.

Nije to izdaja Bosne, već Dodikova provokativna srpska djelatnost. Što se tiče Cvijanovićke, ona je bila tamo da potvrdi srpsku vojnu neutralnost zajedno sa Anom Brnabić, koja uglavnom ne zna zašto je tu gdje jest, ali zna da joj je najbolje i najsigurnije biti neutralno uz Vučića. Ona nikoga ne ugrožava ni one koji su uz Vučića ni one koji su protiv Vučića, koji je jučer na Pešteru svečano izjavio: Jačamo svoju vojsku da bismo odvratili svakog agresora od napada na nas, a nama ne pada na pamet da vodimo bilo kakve agresivne sukobe. Otkad to? Od jučer!

Ne, nije to Vučićeva zafrkancija, već Ćosićeva srpska ispričnica: Mi lažemo…da ut(j)ešimo drugoga! No, Vučić je najveći od svih srpski junaka, čak i od Ćosića. On laže stvaralački, maštovito, inventivno. Veli: Ništa nije upereno protiv Bošnjaka. Ova Vučićeva nježnost prema Bošnjacima je dosada nečuvena. Treba shvatiti da se Vučiću samo omaklo to što je Sarajlije, onako usput, gađao sa sarajevskih brda. Nije Vučić imao ni lošu namjeru kad je poručio Bošnjacima/Bosancima da će za svakog Srbina biti ubijeno sto muslimana. Nije to Vučić ozbiljno mislio, već je samo nehotice izbacio iz sebe mržnju prema muslimanima, koju je zapamtio dok je slušao guslanje iz “Gorskog vijenca” od Amfilohija Radovića.

Šta još hoće Bošnjaci od Vučića nakon ove njegove izjave: Ovo je njihova vojska, ovo su njihova zemlja i ognjišta. Ne samo da niko neće da ih dira, već će da ih brani ukoliko bilo ko bilo kada pomisli da ih napadne. Ništa nije upereno protiv Bošnjaka. Pa, ljudi, “je li to moguće” da su Bošnjaci ovo dočekali da ih srpska neutralna vojska brani? Da ih niko ne smije da dira dok im je srpska neutralna vojska na pragu njihovih kuća, pod njihovim prozorima, u njihovim avlijama sa srpskom inat crkvom u avliji nane Fate, dok im je srpska policija u dvorištu srpskih škola, gdje se ne smije ni čuti ni učiti bosanski jezik osim srpsko svetosavlje. Kako Bošnjaci/Bosanci mogu biti tako nezahvalni kad imaju Milorada Dodika i Željku Cvijanović, koji tvrde pazar sa Vučićem, koji toliko voli Bošnjake/Bosance da ih neće više gađati sa sarajevskih brda, već će ih pod prijetnjom bespilotnih letjelica - dronova držati u centru za vazalski smještaj tako “da će ih braniti ukoliko bilo ko bilo kada pomisli da ih napadne”, osim srpskih junačkih “Škorpiona”, koji imaju blagoslov Srpske crkve da mogu ubijati bosanske mladiće s leđa kad god im se to prohtije. Pa zar Bošnjaci/Bosanci ne pamte da ih je isto tako branila JNA. Dakako, ne samo da Bošnjaci/Bosanci pamte, već to danas osjećaju i gledaju golim okom JNA-ovske sindrome u gotovi svim bosanskim državnim institucijama, posebno u državnim institucijama visokog tužilaštvu i sudstva te institucijama državne sigurnosti. Sindrom JNA-ovske zaštite bosanske države u ime srpske dominacije kad za to dođe pogodno vrijeme je toliko očit da se to više i ne krije od onih koji su dobili zadatak da iznutra, poput primjera JNA, razaraju bosansku, kao nekad jugoslovensku, državu pod plaštom neutralnosti i multikulture, koja važi samo tamo gdje nema Bošnjaka/Bosanaca, osim Dževada Galijaševića i njemu sličnih ubleha.

Nije to izdaja Bosne, već Dodikova provokativna srpska djelatnost. Što se tiče Cvijanovićke, ona je bila tamo da potvrdi srpsku vojnu neutralnost zajedno sa Anom Brnabić, koja uglavnom ne zna zašto je tu gdje jest, ali zna da joj je najbolje i najsigurnije biti neutralno uz Vučića.

Nije li vrijeme da primijetimo nakon dvadeset i pet godina da Dayton, u stvari, nije “privremeni mirovni sporazum”, već “privremeni daytonski nesporazum”, kojeg Bosna u svojoj hiljadugodišnjoj povijesti ne pamti. Bosna ne pamti da je ikada njena Kraljevina, kao i njen Elajet, kao i njena Republika bila podijeljena na etničke izolirane skupine, aparthejde, koji nisu u stanju da predstavljaju jednu i jedinstvenu bosansku cjelinu. To se dogodilo tek u Daytonu. I što je još najtragičnije za Bosnu je to da se to dogodilo kao rezultat srpskog genocida nad domicilnim Dobrim Bošnjanima, koji nisu vojno napali Beograd, već je „neutralni“ Beograd vojno napao Sarajevo. Ovaj privremeni bosanski nesporazum iz Daytona valja vratiti u trajni bosanski sporazum, tj., u trajno prirodno bosansko ležište, a to je prirodno pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast svakom Bosanaca, gdje važi pravilo „jedan čovjek jedan glas“ pod apsolutnom vladavinom prava u okviru europske familije država i društava.

Umujuće sve to na umu, Bošnjaci/Bosanci, koji obnašaju ne samo visoke, već i srednje i niske državne funkcije u bosanskoj državi, moraju shvatiti da je zbog privremenog daytonskog nesporazuma njihova patriotska, nacionalna i državna odgovornost velika zato što oni te funkcije najčešće nisu dobili ni po svojoj sposobnosti ni po svojoj stručnosti, već po svojoj etničkoj pripadnosti. A to znači da onaj koji zauzme visoko, srednje i nisko mjesto u bosanskoj državi u ime Bošnjaka/Bosanaca snosi moralnu i političku odgovoran za stanje Bošnjaka/Bosanaca u bosanskoj državi i društvu. Onaj koji nije svjestan te uloge mora funkciju napustiti ili onaj koji ga je na tu funkciju postavio mora ga smijeniti. Bošnjaci/Bosanci u zadnje vrijeme osjećaju da njihovi predstavnici u državnim institucijama nisu na visini zadatka i odgovornosti, jer dopuštaju da je njihov utjecaj minoran ili nikakav zbog njihovog nemara, nehata, lijenosti, sebičnosti i, iznad sveg, zbog nemanja ni osjećaja ni straha ni pred Bogom ni pred politikom, koja ih postavlja. Ako se zna da niko neće odgovarati za propuste na štetu Bošnjaka/Bosanaca u državnom tužilaštvu, sudstvu i sigurnosti, onda je razumljivo da oni koji obnašaju te funkcije nisu ni budni ni oprezni da im se iza leđa ili pred njihovim očima kradu i otimaju legalne i legitimne ovlasti.

Ako se ova praksa kod Bošnjaka/Bosanaca nastavi u bosansko-državnim institucijama, praksa koja je očigledna, onda poruka Aleksandra Vučića da će da nas brani "ukoliko bilo ko bilo kada pomisli da nas napadne”, nije skroz van pameti. Vučić će to uraditi čim mu Dodik i Cvijanovićka dohabere da je JNA-a sindrom pozitivan. Ostalo je poznato!

Allahu Milostivi omili nam budnost i naporan rada na zadatku, koji nam je povjeren u bosanskoj državi i osnaži nam moralnu odgovornost za amanet kojeg nosimo uvijek i na svakom mjestu! Amin!

Postscriptum!
Vučiću, brani Bošnjake sa Peštera u Bijeljini! Ako nisi znao:
“Danas je napadnuta džamija u Bijeljini (11.10.2020). Vandali upali u harem Sultan Sulejmanove Atik džamije i polupali stakla na dva prozora”!