Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Pisana rijec
BRAHO ADROVIĆ - NOVINAR, HUMANISTA, PJESNIK, POETA, PROZNI PISAC Braho Adrović, rođen je 25.07.1947.godine u selu Donja Vrbica kod Berana. Osnovnu školu završio je u Vrbici i Petnjici a Pedagošku akademiju (grupa srpskohrvatski jezik i književnost) u Nikšiću. Bio je član prve redakcije lista studenata Crne Gore "Studentska riječ" a jedno vrijeme i odgovorni urednik tog glasila. Više od deset godina bio je profesionalni novinar dnevnog lista "Pobjeda" a oko dvije ipo decenije i profesionalni novinar Televizije Crne Gore - dopisnik iz Berana, Plava, Andrijevice i Rožaja. Bio je i VD direktora Centra za kultru u Beranama, i u dva mandata potpredsjednik Opštine Berane. Adrović je bio i jedan od osnivača i zamjenik glavnog i odgovornog urednika revije "Novi dani" koja je jedno vrijeme izlazila u Beranama. Bio je član redakcije i stalni saradnik lista "Sloboda", urednik za poeziju časopisa "Mostovi" koji je izlazio u Pljevljima i jedan od pokretača i članova redakcije obnovljenog izdanja časopisa "Tokovi“ u Beranama. Adrović je bio i honorarni saradnik listova "Arena", "Vjesnik" i Agencije "Tanjug", a povremeno je sarađivao i u drugim glasilima. Junaci njegovih reportaža u zagrebačkoj "Areni" su proglašavani "Pothvatom godine". Braho Adrović je do sada objavio knjige poezije: "Biti živ", "Juče na ulici", "Hiljadu dana ljubavi", "Balkanske elegije", "Rat u kući", "Objava nezaborava", "Gorki vijenac", "Vječno uzaludno", "S one strne nade", "Ljudi i neljudi", "Izabrane pjesme", "Mapa bolnih mjesta", "Čovjek i vrijeme", "Đavolje međe". Knjigu humorističko-satirične poezije "Velika šetalica" "Mapa bolnih mjesta", kao i roman "Porijeklo grijeha". Adrović je zastupljen u više antologija i izbora poezije u zemlji i inostranstvu. Učestvovao je na većini važnijih festivala poezije i drugih književnih manifestacijama na prostorima ondašnje Jugolavije kao i u Bugarskoj, Luksemburgu, Njemačkoj i Albaniji. Braho Adrović je za svoj književni rad dobitnik najvećeg opštinskog priznanja, nagrade "2l.jul" u Bearanama. Dobitnik je prve nagrade na susretu mladih pjesnika Crne Gore u Podgorici, dobitnik prve nagrade "Mirko Banjević" za knjigu poezije "Ljudi i neljudi" u Nikšiću, prve ngrade za najbolju humorističko-satiričnu pjesmu na međunarodnom festivalu humora, satire i karikature u Danilovradu kao i prve nagrade za najbolju pjesmu o Limu na književnim susretima "Pjesnici sa Lima o Limu" u Bijelom Polju, Nagrade "Krilata Seošnica" za poeziju za djecu i mlade I nagrade za najbolju pjesmu časopisa “Avlija” za 2018. godinu. Adrović je objavio i četiri dokumentarna televizijska filma "Mlinarica", "Vječiti gubitnik, Selmo", "Krila Berana" i "Beranska gimnazija". Braho Adrović živi i radi u Beranama. PRESUDA Zapamtiće zemlja vazduh voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču Kada dođe vrijeme i zanijeme judi I kamen će progovorit jasno Neki novi svijet će da nam sudi Presudu će donijet jednglasno Planete su umom zasjenili Dometima znanja i imanja Al dovoljno ljudi nijesu bili Ubili su dušu koja dušu sanja Zapamtiće zemlja vazduh voda Sve na svijetu ima svoju priču Trag će uvijek ostat od naroda Svi tragovi i tebe se tiču NAŠI DANI Lijepo smo izgorjeli I ništa ne tražimo više Sve što smo ljubili i voljeli Nek srce sad lijepo i otpiše Preboljeli smo i sebe Živjeli i ne doživjeli ništa Nek srce sada mirno zebe Poginuli nikad ne ide s bojišta Živjeli smo i bili dok smo bili Mesto srca praznina se njiše Kao da smo zvijezde poljubili Visoke nas vatre pokosiše Lijepo smo izgorjeli I ništa ne tražimo više Sve što smo ljubili i voljeli nek srce sad lijepo i otpiše PISMO U baru praškog hotela Jalta Sam sjedim Raskošna mladost Pijano se njiše Sa praznim srcem besjedim Kome pismo ljubavi da napišem Sam u polutami Bijelo vino pijem Ništa novo Uvijek smo sami Niti ja koga niti ko mene razumije I bijelo vino u polutami Polako mene pije Cijelu noć dok su se pred mojim očima Grlili i milovali A niko nikog A niko nikog volio nije Pare su čitavu noć Trčale za životom A život te noći nije ni navratio Dolazilo se do u samo krilo sreće Neiskusna ljeta Prosipala su cvijeće I svakom se činilo da živi Mladost trešti mladost bije Svakom se činilo da živi A niko ništa A niko ništa doživio nije VRIJEME LJUBAVI Ne pričaj o godinama Ne pričaj ni o čem drugom Pusti da gorim na tvojim rukama I da te obradujem divnom pjesničkom tugom Ne pričaj o ranama U duši što ostaše Dok su se bezobzirni bezobzirno igrali sa nama Pruži ruku ruci koja ti srcem maše Ne daj da praznina prazna ubije me Kad gori nek gori sve do pepela Pepeo će oduvati vrijeme Gori i ti draga ako već nijesi izgorjela Neka se dan koji će doći grije Na vatri naše duše Što ljubav sazida znaj propalo nije Ideali svijetle i kada ih sruše Ćuti i pati Ako voliš voli bez granica Lažno je sve što se sa ljepotom ne može oravnati Budućnost je moja tajna ljubavnica SEOBE Opet su počele velike seobe Podstanar Islmović iz mog komšiluka Proodaje u bescijenje stvari iz svoje sobe Svaka neprodata krpa čeka red i kuka U srijedu za Njemačku ide Sa ženom i tri sina Sve je prodao a para mu treba pride Bem ti sreću kad je skupa karta a jeftina domovina Opet je Baalkan podivljao Ustao da sam sebe ruši Ja sam bez domovine ostao ja domovinu nsim u duši I nek se sve seli Nek ide sve što se kreće Sve što smo imali i voljeli nek traži nve predjele sreće A ja nikuda ne mogu i neću Bez domovine ja ne postojim više Teško onom ko vjeruje u sreću A domovinu mora da iz duše izbriše Opet su počele veike seobe Postanar Islamović iz mog komšiluka Prodaje stvari iz svoje sobe Svaka neprodata krpa čeka red i kuka ELEGIJA ZA SUADU I Zaboraviti ne mogu Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije Oprostiti neću ni narodu ni Bogu Bog ubio ljude krvopije Oni strijeljaju moj grad Ubijaju mu dušu ljudi bez duše Rakete lete na žive mete i sad I sada se ideali ruše I ne pitaj kako je počelo i kad će stati Ne pitaj o Vukovaru Saraj Bosni i Dubrovniku O Čemeru nemoj čemernu priču pričati Zlo je najgore u ljudskom obliku Ne pitaj kad će stati Hoće li iko bezumlje preživjeti Rakete lete crne se crni sati Ko otrov sije otrov će i žnjati II Moja je domovina uhapšena javno Balkanska crica u okovima Gdje je sada ono Čevo ravno Da l u njemu još junaka ima Divljačke vatre ko će gasiti Ko graditi nove gradove i sela Ko će dušu naroda spasiti Može li jadna nići iz pepela Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću I ljudske kosti na zgarištu očaja Poniženu nejač najveću nesreć Koja ljudsku sudbu sa prokletstvom spaja Zaboraviti ne mogu i neću Bruka živog sahrani čovjeka Ko topuzom sebi traži sreću Ko izgubi dušu pakao ga čeka III I ne plači tužna sirotice Stegni srce neka gori dok zlo zbori Gorki čemer izbjeglice Okusiće i zlotvori zlo mu u dom ko zlo stvori Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću Ni njima ni nama oprostiti ne mogu S najljepšim cvijetom u cvijeću Za njenu dušu ja se molim Bogu I sad je osjećam kako leti Leprša u zraku prkoseći strahu Onu ljepotu niko ne može da osveti Molite se za njenu dušu Alahu Ni na zlo nemate pravo zlom Sila Boga ne moli Ali na kraju kraja i nju čeka slom Pobjednik je samo onaj koji voli Pobjednik je onaj što na pravdi Boga Trpi i pati svojom krvlju plaća Ko dobrotom pobijedi svoga Zlo činjenje zlom se samo vraća IZBJEGLICE Dolaze izbjeglice iz Bosne Iz Foče, Mostara, Rudog i Trebinja Ej šta se radi od Zemlje ponosne Što doživje raja sirotinja Da je opet goloruku gnjave Da gladuje i da sirotuje Od užasa i od strave Vrisak bola do neba se čuje Goloruki gladni premoreni Prestrašeni prevareni poniženi Dolaze iz Bosne izgubljeni Bosi Bosnu pregazili pregaženi Nijeme kolone beskućnika Kuće bola nose na leđima Žive slike krika mučenika Oni su Pakao gledali svojim očima U mraku prošlih vjekova Zatrovana čemerom i zlobom Sudbina je gorka čovjekova Od rođenja svezana sa grobom Dolaze izbjeglice iz Bosne Iz Foče Mostara Rudog iz Trebinja Ej šta se radi od Zemlje ponosne Šta doživje raja sirotinja TEKLA RIJEKA I Tri mjeseca i tri dana Tekla rijeka izbjeglica Crna rijeka oplakana Zlorječica Zloslutnica Preko Kule i Čakora Preko bola preko jada Tekla rijeka Grozomora Od stida se znoji džada Stidio se kamen ljuti Stidjele se zvijezde blijede Hoće l ikad presahnuti Bijeda ide preko bijede Od Čakora pa do mora Crna rijeka tiho teče Prepun trektor do traktora Kotrlja se mokro veče Rijeka mutna i krvava Ko Morava kod Stalaća Blago onom koji spava Ko se toplom gnijezdu vraća II Crna rijeka preplavila Preplavila grad Rožaje Jedno dijete ostavila Bože sveti da l se kaje U sobici kraj džamije Mrtvo dijete ko da spava Od granata strah ga nije Ubila ga grozna java Oko njega sve šamije Tihe kao blijede sjene Kao da se i smrt krije Zaleđene opomene Muške glave žive nema Za dijete grade kuću Vječna kuća anatema Zlo put voli u bespuću III Opet tekla mutna rijeka Crna rijeka Crno more Ništa crnje od čovjeka Od zla ljudskog ništa gore I u ratu i u miru Kad se brani život goli Pravi krivci ne umiru Jer nepravda ljude voli I nedužnog više voli Proguta ga bez milosti Da što jače bolno boli Da utjera strah u kosti IV Tri mjeseca tri godine Tekla rijeka izbjeglica Jer ljudi su svaštočine Od zla im je crnje lice Izbjeglica tekla rijeka Preko Kule i Čakora Sve crn lelelk do leleka Crna rijeka Crno more Crna Crnča Crnomora Ja sam kleo mutnu vodu Što sam moro sve da vidim Što pripadam ljudskom rodu I sada se ljudski stidim SATANA NA ŠINAMA Gonjeni mržnjom zlotvori su iz voza Beograd - Bar oteli i ubili grupu od 19 putnika. Umjesto saučešća na adresu jednog od njih stiglo je iz Beograda rješenje o otkazu „jer se nije na vrijeme javio na radno mjesto” Nemoj da se voziš vozom Beograd – Bijelo Polje U Štrpcima ćeš se sresti sa grozom Tu mrak mrakom živu čeljad kolje Divljačko oko mraka Nišani nevine žrtve Da osvijetli lice ubice nema junaka Mrak je jeo i žive i mrtve ***** Zloglas je sa mjesta zločina stig’o Iako niko i ništa vidio nije Voz sramote sramotu je dig’o U nebesko blato krvopije Gdje s crnim obrazom jezdi Kud tunelima srama stremi Teško zemlji gdje se zlo gnijezdi Gdje zlo zbori a pošten zanijemi Satana sama na šinama Mašina zla zlo nosi ka jugu U gudurama Balkana drama srama „Nit ko jeknu” nit ko dreknu nit drug k drugu Nemoj da se voziš vozom Beograd – Bijelo Polje U Štrpcima ćeš se sresti sa grozom Tu mrak mrakom živu čeljad kolje RUŠEVINE Kod nas sve ruše Vukovar Goražde Mostar Sarajevo Ljudi bez duše I moju dušu ruše evo Niko ne može ko svoj svoga Balkan je digao na sebe ruke Sad molimo Boga jedinoga Da nas spasi od sopstvene bruke Divlje zvijeri izašle iz Pakla Pakao su na zemlji stvorile Zla kob nas je rukama dotakla Bože ima l išta ružnije od sile Mostove,fabrike bogomolje sve kod nas ruše Ruše sve što vojeti ne umiju Ruše ljubav ruše ljudske duše I budućnost ruše rušeći istoriju OSVETA PUSTINJE Svijet su cijei silni uzburkali Pola svijeta se seli u drugu polovinu svijeta Na onaj svijet idu posustali A cvijeće sreće neće nikome da procvjeta Prokletoje sve što se dobije Preko tuđih patnji preko tuđe krvi To nikome srećno bilo nije Svi ćemo pomrijeti samo ne znamo ko će prvi Planeta se sama od sebe urušava Sama sebe ljudskom zlobom jede Kada se savjest i mudrost uspava Tada bijede žure da pobijede Pustinja iz pustinje bježi Al niko ne može da pobjegne od sebe Svo zlo svijeta u ljudima leži Zažaliće svijet ako pustinja ozebe Kada se krv u pustinji zaledi I svijet će cijeli zažaljet topline Jer zlo nikad na jednom mjestu ne sjedi Ko zlo stvori od zla i pogine Ne daj Bože da se pustinja cijela Na cijeli svijet proširi Iz vode će isplivvati ona mrtva tijela A po ljudskoj krvi šetati vampiri |