Autor: Salih Brkić

Nana Fata Orlović, Allahovom milošću i odlukom da sa kćerkinom familijom krene iz Konjević Polja u Srebrenik, gdje su počeli zdravstveni problemi. Ali i izuzetnom reakcijom osoblja Doma zdravlja Srebrenik i Kliničkog centra u Tuzli, nana Fata Orlović je stabilizirana i sada se, kako smo i večeras čuli, uspješno oporavlja na Klinici za neurologiju UKC Tuzla.
Opet je sve kulminiralo, uz godine muka koje neumitno teku, sad je teškog dijabetičara zakačio visoki tlak i blaži moždani udar, pa je jučer, dok su je vozili prema Tuzli, čak bila i bez svijesti.
Hvala Allahu, nana Fata je sada dobro!



Dvadeset godina pratim njenu golgotu, posjećivao sam je u bolnicama kad ju je napao policajac, kad je krv tekla iz njenih ruku, kad je imala visok šećer, operaciju očiju ... Ne znam ko bi neokrznut izdržao ono što je ona izdržala kad je prije 20 godina, uz povratak kući, vidjela u avliji nezakonito izgrađenu inat-crkvu. Teško bi ko od nas izdržao ono što je nana Fata izdržala tokom tih 20 godina. Ali, nije posustala, nije prihvatila ni ponuđene velike pare da crkva ostane u avliji. Ona hoće samo svoju avliju i na kraju je, presudom Suda za ljudska prava iz Strazbura, našoj državi naloženo da se crkva ukloni do 1. aprila. Došla korona virus i - tišina! Sad neki najavili da bi se, i pored svega, 11. septembra trebala obilježiti crkvena slava. Haram im bilo! Insha'Allah, nana Fata će dočekati da nakon 20 godina njene muke prestanu. Ali, bez obzira na sve, ja ću, aako Bog da, 25. novembra uz Međunarodni dan borbe za ljudska prava žena, opet upitati kome će se nana Fata obratiti tužbom za nasilje sistema vlasti, koje nad njom traje već 20 godina i razara joj zdravlje.