Veoma se dobro sjećam svih dešavanja iz 1992. godine, pogotova perioda kada sam vidio svog oca u Trnopolju. Nosili smo im hranu i piće kako bi oni imali šta da jedu – prisjeća se Sanel za Hayat. ba.

Odvedeni su na Koričanske stijene gdje su svirepo ubijeni. Veoma dugih 28 godina, 28 godina boli i tuge, a evo sada i radosti, jer će konačno naći svoj smiraj. Nadu nismo gubili, iako je bilo teško svih ovih godina gledati majku, sestru i ostale članove porodice koji pate. Uvijek smo imali nadu da je to neka laž, ili da su oni na nekoj zamjeni, da će se možda jednog dana živi pojaviti – kazao je Sanel. (Dženeta Sarić – Kozić)