ŠEMSO AGOVIĆ: Nema sumnje, Njegoš je morao prijevarom među literate, jer je Istraga poturica vjersko-ideološki pamflet, apoteoza uništenju jedne nedužne ljudske zajednice, koji bi (pamflet) pod pravim imenom naišao na totalno neodobravanje i odbacivanje stručne i laičke javnosti, naročito inostrane. Gnušanje čak. Ko bi tada prevodio takvo morbidno djelo i slavio ga! Ko bi ga uvrštavao u školske lektire!

Prijevara je kao fenomen imanentna ljudima kojima se fućka za etičke norme i lično dostojanstvo, po onoj neetičnoj sentenci da cilj opravdava sredstvo. Prijevara je isto tako imanentna i životinjama, naročito predatorima, koji po prirodi stvari nisu obdareni etičkim principima, pa se prijevara u njihovom ponašanju podrazumijeva. Dakle, prijevaru nalazimo u prirodi i u društvu otkad je vijeka i svijeta – a isto tako i u literaturi.

Slaba strana prijevara je stalna opasnost da budu otkrivene. Tada prevarant ostaje kažnjen i osramoćen. Uglavnom.
Njemački tjednik Stern je 22. aprila 1983. godine počeo objavljivati Hitlerov dnevnik. Bila je to senzacija u novinarstvu i literaturi. Vlasnikom zloglasnog dnevnika se proglasio novinar Gerd Heidemann. Autentičnost 6.000 stranica dragocjenog teksta potvrdio je ugledni engleski istoričar umjetnosti Hugh Trevor Roper. Stern je Heidmannu isplatio predujam u visini 3.000 DM, uz dogovor da mu (nepoznati) ostatak isplaćuje nakon objavljenih djelova. Kad je objavljen šesnaesti nastavak, pukla je bruka...

Ubogi Hitler pak nije pisao nikakve dnevnike.

Pukla je bruka i u Sloveniji septembra 2019. Celjsko pozorište je obavijestilo javnost da povlači iz repertoara komediju Profesionalci es-pe, jer se ispostavilo da je komedija, koju je Boris Kobal poslao na konkurs godine 2017. kao svoje izvorno slovenačko djelo, samo puki prijevod djela La prove generale (Generalka) italijanskog komediografa Alda Nikolaja. Pozorište je zatim uložilo tužbu protiv Kobala uz zahtjev za povraćaj 13.000 eura, koje je već primio kao honorar. Pozorište je isplatilo italijanskom agentu samo 3.036 eura na ime odštete, jer su prijevaru prijavili sami.

Najčudnija ali bez sumnje najuspješnija – prijevara bez precedensa u literaturi, koja traje već preko 170 godina – jeste prijevara P. P. Njegoša, koju je napravio sa svojim zloglasnim Gorskim vijencem. Naime, Njegoš je svoju Istragu poturica bez ikakve smisaone veze naslovio zvonkim i privlačnim nazivom Gorski vijenac! U literaturi su poznati naslovi sa sličnim sintagmama, Sonetni vijenac Franca Prešerna itd., koji je vijenac soneta, ali čega je Istraga poturica vijenac? Ponovo pitamo: čega, pobogu? Možda stihova tipa Pij šerbeta iz čaše svečeve / al sjekiru čekaj među uši? Pa ovdje je i svakom analfabeti jasno da je čitava Istraga negacija poezije, a nikako poezija. Njena glavna i osnovna tema – uništenje domaće islamske zajednice – to decidno determinira.

Nema sumnje, Njegoš je morao prijevarom među literate, jer je Istraga poturica vjersko-ideološki pamflet, apoteoza uništenju jedne nedužne ljudske zajednice, koji bi (pamflet) pod pravim imenom naišao na totalno neodobravanje i odbacivanje stručne i laičke javnosti, naročito inostrane. Gnušanje čak. Ko bi tada prevodio takvo morbidno djelo i slavio ga! Ko bi ga uvrštavao u školske lektire! Zamislite da su se uz pogrome i genocide kroz istoriju promptno pojavljivljivali apologetski spjevovi morbidnih naslova Istraga Srba u NDH, Istraga Jermena u Turskoj, Istraga Jevreja u Trećem Rajhu, Istraga Indijanaca u Americi, Istraga Aboridžina u Australiji, Istraga Tutsija u Ruandi... kakav odaziv svjetske javnosti bi bio, da o odazivu pogođenih naroda ne govorimo? Ni u snu nije moguće da bi takvi narativi bili slavljeni kao što se slavi Njegoševa Istraga poturica.

A naivno bi bilo rezimirati da je samo blistava sintagma Gorski vijenac uzrok slave kojom se spjev slavi. Postoji tu još jedan, isto tako bitan i isto tako morbidan: Evropa je hrišćanska, a žrtve istrage muslimani. Simpatije do istrage su zato normalne i logične, je li tako. Pobijeni su neki što ih mrzimo, njihovi, pa šta onda. To što su ljudi i što su nedužni – žali, Bože.

Nije sasvim jasno na čemu se temelji mržnja prema islamu. U Njegoševoj Istrazi su razlozi sasvim neubjedljivi; Njegoš se kune da se radi o lažnoj vjeri, nasuprot njegove koja je prava. Voltaire je, primjerice, mrzio Crkvu, zbog nepočinstava što ih je uprizorila svojim vjernicima i nevjernicima – lomače Giordanu Brunu, Galileu Galileiu (izvukao se pokajanjem), Janu Husu, zbog mučenja i ubijanja hiljadama »vještica«, zbog pokretanja ratova itd. Voltaire je grmio: »Uništite bestidnicu! To pitanje ima presudnu važnost... i ono je najveća usluga koja se može napraviti ljudskom rodu! Kršćanstvo je divlja zvijer koja siše krv svojih istomišljenika!«

Islam kao religija nema takvih »referenci«, pa ipak... U kršćanskoj Evropi je dovoljno islamofobije da bi Gorski vijenac bio prihvaćen kao normalan spjev, iako je on daleko od toga.