ARMIN ČUSTO: Izjava Aleksandra Vulina, ministra odbrane države Srbije, kako će država Srbija štititi Srbe gdje god živjeli, jeste u nizu primjera opasnih izjava, koje u konačnici ponovo potvrđuju gore navedenu tezu, ugrožavanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Naravno, Vulin u navedenoj izjavi misli na manji bh. entitet Rs, gdje većinsko stanovništvo nakon izvršenog genocida i zločina protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićeni međunarodnim pravom čine Srbi, jer je država Srbija imala aktivnu ulogu u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva sa teriotrija koji se danas naziva bh. entitet Rs. Navedena izjava mora biti predmetom rekacije jer se time krši duh i intencija Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sa druge strane, svjedoci smo izjave Boška Obradovića, jednog od opozicije u Srbiji, kako se nada da će dočekati da Srbija, Crna Gora i Rs budu jedna država. Ukoliko uporedimo navedene dvije izjave, jednog koji predstavlja poziciju, a drugog koji je lider opozicije, može se zaključiti da Bosna i Hercegovina neće nikada biti ostavljena na miru. Politički sistem države Srbije, bez obzira da li se radi o poziciji ili opoziciji nije nikada odustao od stvaranja Velike Srbije, prema principima sadržanim u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Od završetka agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, zvanična politika države Srbije nije nikada prestala sa ugrožavanjem teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti Bosne i Hercegovine. Radi sagledavanja potpune istine moraju se konstantno ponavljati opće poznate činjenice u cilju sprečavanja nasrtaja na državnost Bosne i Hercegovine, koji nikada neće prestati u glavama onih koji su krivi za agresiju i genocid na državu Bosnu i Hercegovinu. Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je nastavila svoj pravni kontinuitet, naravno sa novim uređenjem, koji ne umanjuje niti u jednom segmentu državnost Bosne i Hercegovine. Svoju državnost i nezavisnost Bosna i Hercegovina je krvavo platila, što je utvrđeno presudama Stalnog suda u Haggu, Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju ali i u predmetima koji se vode pored Sudom Bosne i Hercegovine.

Stalni sud u Haggu povodom tužbe Bosne i Hercegovine protiv Federalne Republike Jugoslavije (kasnije Srbija i Crna Gora) zbog povrede Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida utvrdio: “Sud zaključuje da su u Srebrenici radnje počinjene sa specifičnom namjerom da se djelomično uništi grupa Muslimana BiH kao takva... Te radnje predstavljaju radnje genocida koje su počinili pripadnici Vojske RS u i oko Srebrenice, počevši od 13. jula 1995. godine"... Vojska RS i MUP RS 12. jula odvojili muškarce starosti od 16 do otprilike 60 i 70 godina od njihovih porodica. Dakle, Sud je proglasio vojne i policijske strukture Republike Srpske odgovornim za izvršenje genocida, koje su u potpunosti bile podređene političkoj vlasti Republike Srpske. U istoj presudi država Srbija je proglašena odgovornom za povredu člana 1. Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, odnosno Sud je utvrdio da je država Srbija prekršila obavezu kažnjavanja odgovornih osoba za počinjenje genocida, uključujući i nesaradnju s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. U duhu navedene presude država Srbija sa aspekta međunarodnog prava, jedina država na svijetu koja je presudom Međunarodnog suda pravde (2007.) proglašena odgovornom za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida zbog toga što što su njeni državni organi imali informacije o genocidu, ali ništa nisu uradili da spriječe genocid u Srebrenici.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, gdje je država Srbija jedan od potpisnika, sa aspekta međunarodnog prava, potvrđuje direktnu umješanost Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. U pravnom smislu, termin garant Srbije na Dejtonski mirovni sporzum ima drugačiju pravnu i političku konotaciju, od one koju Srbija često ističe i realizira, na osnovu koje se kontinuirano miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Garant države Srbije podrazumjeva njenu garanciju (obavezu) da će se suzdržati od aspiracija prema Bosni i Hercegovini. Daljim pravnim tumačenjem pojam garanta na Daytonski mirovni sporazum potvrđuje da je Srbija bila strana u sukobu, da se nije radilo o građanskom ratu već agresiji.

S tim u vezi posljednja izjava Aleksandra Vulina, ministra odbrane države Srbije, kako će država Srbija štititi Srbe gdje god živjeli, jeste u nizu primjera opasnih izjava, koje u konačnici ponovo potvrđuju gore navedenu tezu, ugrožavanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Naravno, Vulin u navedenoj izjavi misli na manji bh. entitet Rs, gdje većinsko stanovništvo nakon izvršenog genocida i zločina protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićeni međunarodnim pravom čine Srbi, jer je država Srbija imala aktivnu ulogu u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva sa teriotrija koji se danas naziva bh. entitet Rs. Navedena izjava mora biti predmetom rekacije jer se time krši duh i intencija Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sa druge strane, svjedoci smo izjave Boška Obradovića, jednog od opozicije u Srbiji, kako se nada da će dočekati da Srbija, Crna Gora i Rs budu jedna država. Ukoliko uporedimo navedene dvije izjave, jednog koji predstavlja poziciju, a drugog koji je lider opozicije, može se zaključiti da Bosna i Hercegovina neće nikada biti ostavljena na miru. Politički sistem države Srbije, bez obzira da li se radi o poziciji ili opoziciji nije nikada odustao od stvaranja Velike Srbije, prema principima sadržanim u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti.

---

Autor je član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada