MESUD A. RAMIĆ: Sjećam se priče o jednom događaju krizne 2008. god. kad su u jednoj kompaniji vijećali da li otpuštati radnike ili ravnomjerno i podjednako svima dodjeliti u iznosu manjem nego su imali. Solidarno su odustali od otpuštanja i danas su na tržištu, imaju odličnu internu saradnju, predvode na tržištu i ponosni što su u ključnom trenutku donijeli ispravnu odluku.

U toku jednog projekta na kojem sam radio kao savjetnik, u kompaniji sam prepoznao specifične probleme. Analizirajući ljude, postupke i probleme predložio sam da u organizaciji angažujemo doktora medicine. Kompanija je bila gradjevinskog profila i unatoč nerazumjevanju sam insistirao da se angažuje doktor medicine. Bilo je teško naći medicinara koji je bio spreman ući u taj novi svijet ali nakon nekog vremena i poduzetih aktivnosti smo dobili rezultat da se doktor medicine počne baviti nekim drugim stvarima. Ono što doktor medicine sa sobom donosi jeste prirodni autoritet, potreba da savjetuje, potreba da ga se sluša i da određuje pravila sa aspekta zaštite a ne sa aspekta kontrole. Upravo je bio pun pogodak za tu kompaniju i danas je taj doktor internacionalni trener za sigurnost i zaštitu u toj grupaciji. Ovo pišem zbog dešavanja sa pandemijom i potencijalnom ekonomskom krizom. Strah se postepeno ali sigurno sa viroze prebacuje na polje egzistencije, kako kompanija tako i svih u njihovim poljima gravitacije. U ovome procesu širenja straha svi pogledamo prema gore, prema gornjem nivou, i pri tome smo ograničeni da vidimo šta se može uraditi za nivoe koji su u našoj ingerenciji, za koje smo odgovorni.

Krenuću prvo da odam svoje poštovanje svim medicinarima koji u ovim teškim vremenima rade na zaštiti ljudske vrste. Naporno radeći stavljaju svoj život ispred svih i gledamo u njih kao u andjele u bijelom. Druga stvar je što želim kazati da standardna rješenja ne moraju uvijek biti puko kopiranje drugih... kako su drugi to uradili i mi ćemo. Sad je na ispitu mnogo toga u poslovnom svijetu. Možda su standardna rješenja važila do sada. Možda sada važe neka druga pravila, možda će da važe i dalje kao takva nova!... Možda!

Obzirom da sam bazno inžinjer pokušaću najjednostavnije moguće objasniti kako meni ovo sve djeluje. Meni ovo liči na zatvaranje dotoka vode na vodenici i prestaje da radi zupčanik koji je primarno zadužen da napravi dodatnu vrijednost. U slučaju elektroprivrede bi stala turbina a potom generator zaduženi za proizvodnju električne energije, u slučaju prehrane i mlina prestao bi da se okreće kamen koji melje žitaricu. Ključni elementi koji generišu dodatnu vrijednost zastaju da rade a na ulazu u sistem i dalje teče energija u obliku vode, sa druge strane na izlazu i dalje postoji potreba potrošača. Dakle, ključni zupčanik koji pravi vrijednost usporava. Rijeka i njena energija i dalje teku, ne pretvaramo je efikasno u neke druge oblike za naše potrebe, sa druge strane potrebe konzumenata nisu stale. Moj zaključak prema tome, teško će biti prirodu realne ekonomije dugo zadržati u ovom stanju.

Šta to u prevodu znači za ekonomiju? Tok dosadašnjih potreba će u značajnoj mjeri ostati isti, sa ovom situacijom će se kreirati nove potrebe koje nisu bile baš značajno izražene a neke potrebe će vjerovatno i nestati. Kompanije će nažalost morati tražiti svoje prilike na tržištu još više i intenzivnije. Samo jedan mali primjer..prije 11.09.2001 za putovanje sa avionom je bilo dovoljno doći sat vremena prije leta, poslije 11.09.2001 to se zbog novih pravila produžilo i na 5-6 sati, poslije ove situacije će se na velikim aerodromima odvajati i po 12h ličnog vremena da bi se poletilo.

Mnogo je dobrih mjera dosada predloženo šta bi kompanije mogle raditi u ovom periodu i probaću u daljem tekstu dati malu kontribuciju šta bi se moglo uraditi u periodu dok se spremamo da voda ponovo zapljusne lopatice naše vodenice. Započeću sa slijedećom predajom: "Ko ima hrane za dvojicu, neka kući povede i trećeg, a ko ima hrane za četvericu, neka povede petog ili šestog" (Buhari, sv 4. kn 56. br 781). Drugim riječima efekti ove ekonomske krize se umanjuju ako sebičnost stavimo u karanten a solidarnost prevlada. Kriza gubi bitku ako komfort zone budu "share-ovane". Kako kod virusne epidemije tako i kod ekonomske krize i država može i mora pomoći. Treba nam sad linija progresije širenja solidarnosti da je pratimo i mjerimo kao što su napravili prikaz širenja viroze. Ključni prenosioci vijesti mogli bi uspostaviti iz minute u minutu izvještavanja i prikaz statistike solidarnih i odgovornih djela koja su urađena. Sjećam se priče o jednom događaju krizne 2008. god. kad su u jednoj kompaniji vijećali da li otpuštati radnike ili ravnomjerno i podjednako svima dodjeliti u iznosu manjem nego su imali. Solidarno su odustali od otpuštanja i danas su na tržištu, imaju odličnu internu saradnju, predvode na tržištu i ponosni što su u ključnom trenutku donijeli ispravnu odluku.

Razumio sam da se suština svih izrečenih prijedloga za spašavanje ekonomije i kompanija do sada reflektuje u traženju pomoći i podrške od države sa jedne strane, te sa druge strane poziv na korištenje vremena za interno jačanje i pospremanje. Kriza je šansa... malo je izlizana floskula više, ali definitivno oni poduzetni neće propustiti priliku da iskoriste krizu. Nije samo u smislu podizanja cijene na artikle!! Treba sagledati kompletan lanac u kojem kompanija posluje pa da se vide mogućnosti. Nisu samo kompanije u problemima, pored njih su i radnici, dobavljači, klijenti... svi su u strahu i imaju svoje probleme. Ako se rješe neki njihovi problemi možda se otvoriti prostor za razvoj i održivost. Gledamo kako se izliječeni pacijenti naklanjaju medicinarima koji su ih spasili. Nasuprot poduzetnih su nažalost oduzeti. Po uzoru ...i da se Mahir izbaci iz kuhinje... funkcioneri treba da uvide nesolidarnost u zauzimanju duplih i vešestrukih pozicija, fokus treba usmjeriti na max jednu ev. dvije pozicije... postoje funkcioneri sa po više pozicija i različitih izvora prihoda. Ovo je vrijeme i prilika internog jačanja i usavršavanja te se sa ovim postupkom usmjerava energija sa površnog pristupa na pet strana na fokus i jačanje ekspertize u jednom ev. dva polja. usput se ostavlja prostora i za druge.