Doc. dr. Mersada Nuruddina AGOVIĆ: Djeca imaju pravo na kvalitetno djetinjstvo, odgoj i obrazovanje i najveći njihovi uzori trebaju biti njihovi uzorni roditelji koji poučavaju ličnim primjerom. Zbog nekih labilnih osoba remete se i odnosi u braku, pa se parovi razvode zbog nepravilnog korištenja fejsbuka i drugih društvenih mreža. Stabilne osobe svaki uređaj koriste kako dolikuje njihovoj ličnosti.

Poroci su uvijek bili opasnost za članove porodice i cijelo društvo. Kocka, klađenje, blud, alkohol, prevare razne vrste i drugo prijete porodicama da ih rasture. Društvo kao da ne čini dovoljno da porodicu zaštiti od poroka, pogotovo vlast, dok vjerske institucije, nevladine organizacije i neka udruženja čine koliko mogu. U blizini obrazovnih institucija, škola, na primjer, vlast još uvijek dozvoljava otvaranje kladionica i kockarnica na manje metara od dozvoljenih po zakonu. Isti je slučaj i sa diskotekama na lošem glasu, striptiz barovima i kafanama zbog kojih je mnogo pritužbi na rad vlasti od strane uglednih građana. Droga, alkohol, duhan, nargile u većoj ili manjoj formi, u urbanim i ruralnim sredinama razaraju porodice ili narušavaju zdravlje pojedinaca. “Čuvari reda i zakona” i kriminalci su u nekim mjestima u sprezi, što borbu sa kriminalom čini težom. S druge strane, opasnost po porodicu i odgoj djece dolazi i od digitalne tehnologije koja se koristi na neispravan način. Kada se koristi na adekvatan način, ona može biti velika prekretnica za osobe koje su zanemarene zbog siromaštva, etničke pripadnosti, raseljavanja, geografske udaljenosti ili izoliranosti. Ljudi se preko interneta mogu povezivati u dobru, čineći dobro cijelom društvu. No, istina je da su informacijsko-komunikacijske tehnologije povećale i opasnosti po našu djecu i labilne odrasle osobe. Što se opasnosti po djecu tiče, na primjer, nasilnik je ranije mogao doći samo do školskog dvorišta, a danas može pratiti svoje žrtve, preko interneta, čak i u njihovim kućama, ako dobije podatke koji mu trebaju. Ima slučajeva da napasnik, lažno se na početku predstavljajući, traži od djeteta da pošalje nedolične fotografije, kojim ga kasnije ucjenjuje, traži novac ili nešto mnogo gore, kako tobože ne bi pokazao te fotografije roditeljima. Tako dijete iz manjeg može upasti u veći problem, dok roditelji svo vrijeme misle da im je dijete, provodeći dane u kući, sigurno.

Vrijeme bez interneta bilo je sigurnije za djetinjstvo u kojem su se djeca povazdan igrala napolju lopte, lastiša i drugih igara, te ulazila u kuću samo da jedu i spavaju. Danas su djeca zatvorenija u kući, a bez nadgledanja nezaštićenija. Zato roditelji moraju stalno razgovarati sa djecom, nadgledati ih, upozoravati i educirati. Omladina je danas, također, podložna i gledanju još jednog poroka preko televizije – gatara koje neke televizijske kuće angažuju da bi se preko telefonskih poziva naplaćivalo žrtvama. Čitanje horoskopa kod slabo vjerski obrazovanih je i prije bilo u opticaju, a gatanje preko televizije u rezervisanom vremenu je pošast novijeg vremena, tako da su posljedice roditeljske nebrige nerijetko praćene velikim razočarenjem, a čak su i roditelji žrtve nekih sihirbaza sa interneta ili novina. Nekim medijima je samo važna novčana zarada, a to što truju društvo i štete mu svojim programima, manje im je bitno. Najgore od svega je kada dobar roditelj prestane da bude svojoj djeci uzor, jer djeca žele da im uzor bude neki lik sa medija, pjevačica, glumica, fudbaler i dr. Dešava se da, ako je na primjer pjevačica koja je stavila silikon u usne nekoj djevojčici umišljeni uzor, djevojčica mašta da prvom prilikom učini isto. Ove se stvari, doduše, slabo dešavaju u porodicama gdje svi njeni članovi prakticiraju vjeru, već uglavnom tamo gdje vladaju liberalni principi, gdje svako radi šta hoće, bilo to ispravno ili neispravno. Prema svemu navedenom, danas se i porodica i društvo nalaze pred velikim izazovima i prijetnjama narušavanja njihove harmonije kao nikada prije. Ako ne baštini jaka moralna načela kroz prakticiranje vjere, porodica je lahko podložna lošem uticaju i okoline, i medija i digitalne tehnologije. Pričinjava radost što na svu sreću postoje mediji, poput Sandžak TV i sl. na kojima se afirmiše samo ono što je dobro za insana i cijelo društvo, ono što vodi harmonizaciji društva kroz promociju moralnih vrijednosti.

Djeca imaju pravo na kvalitetno djetinjstvo, odgoj i obrazovanje i najveći njihovi uzori trebaju biti njihovi uzorni roditelji koji poučavaju ličnim primjerom. Zbog nekih labilnih osoba remete se i odnosi u braku, pa se parovi razvode zbog nepravilnog korištenja fejsbuka i drugih društvenih mreža. Stabilne osobe svaki uređaj koriste kako dolikuje njihovoj ličnosti. One znaju da se, na primjer, nožem može oguliti jabuka, ali se tim istim nožem može i ubiti čovjek. Tako se i mobilni i drugi uređaji mogu koristiti u dobre i lijepe svrhe, ali i loše i destruktivne. Vele stari Indijanci za onog koji ima problem sa samim sobom: ,,U tebi su dva vuka (kao dvije osobine), dobri i loši. Znaš li koji će vuk u tebi pobijediti, dobri ili loši? …Pobijedit će onaj kojega više budeš hranio!” Znači, svako će na kraju naći ono što je tražio i šta je zaslužio. Ako primijetimo neku lošu osobinu kod sebe, trebamo je u korijenu sasjeći, a ne dozvoliti joj da se razgrana i ojača. Sve što je dobro i kvalitetno zahtijeva trud i muku. Cvijeće se sadi, a korov sam niče. Zato se kompletna porodica treba stalno educirati, usavršavati, učiti kroz kvalitetno obrazovanje u procesu „doživotnog učenja“, kako bi uvijek bila sposobna da se odbrani od onoga što joj prijeti jer, prije svega, od odgoja i obrazovanja najvećim dijelom zavise porodični i društveni uspjesi. Ljudi se takmiče u gradnji što veće i prostranije kuće, što modernije opremljene, zatim, kakav će auto imati, gdje će na odmor otići, s ciljem pokazivanja što većeg prestiža. U svoj toj besmislenoj borbi dovoljno je da se samo jedan član porodice zapostavi, da ode u poroke i da sve krene naopako. Zato se kaže: ,,Nije bitno kolika je čija kuća, već koliko u njoj sreće, spokoja, ljubavi i poštovanja ima.”

Čuvajmo se od opasnosti i poroka današnjice koliko možemo, činimo maksimum od sebe, borimo se za ono što nam je vrijedno i ne zaboravljajmo se uzdati u Onoga Koji nas je stvorio, Koji sve vidi i zna, Koji sve može, Koji nas milošću Svojom obasipa, zaštitom, nafakom i svakovrsnim berićetom, čak i kada opasnosti vrebaju na sve strane. )Glas islama 301, strana 9,)