Poštovani urednici, jasno je da je istorija čovječanstva puna sličnih zločina, ali zločinci nigdje na svijetu nisu apologetski opjevali takve pogrome, pa ih onda uvrstili u svoje školske lektire, pozorišne predstave i druge kulturno-obrazovne medije i programe, kao što je to urađeno sa Gorskim vijencem. Umjetnost mora bazirati na humanizmu, a ne na glorifikaciji zločina. O Bartolomejskoj noći, Sicilijanskoj večernjoj, Holokaustu itd., niko ne pjeva niti uz gusle niti drugačije. O tome se jednostavno ne može pjevati. A Njegoš može, silom na sramotu.

Poštovani,
iz sveg srca se nadamo da vaši urednici nisu upoznati sa sadržajem spjeva Gorski vijenac P. P. Njegoša, koji ste predstavili 21. 2. 2020. u emisiji Literarni nokturno, jer u protivnom izgleda da sa svojih radio-talasa, hvaleći Gorski vijenac, namjerno širite i sijete međuvjersku i međunacionalnu mržnju, kojom je pomenuti spjev krcat. Tom mržnjom se evo već preko stosedamdeset godina – od prvog štampanja tog opskurnog spjeva –, kontaminiraju generacije i generacije ljudi na prostoru Crne Gore, Srbije i BiH, što je u navedenom vremenskom razdoblju rezultiralo ratovima i genocidima nad tamošnjim muslimanima.

Pretpostavljamo da vaši urednici nisu upoznati sa sadržajem Gorskog vijenca, zato ćemo ih ovdje ukratko poučiti o tome: Gorski vijenac je vjersko-ideološki pamflet u obliku spjeva, sa dozlaboga jednostavnom fabulom: glavni lik – vladika Danilo, vjerski poglavar Crne Gore, kani prevjeriti u pravoslavstvo »braću«, domaće pripadnike islama, milom ili silom, ili ih do zadnjega pobiti, te uništiti sve tragove njihovog postojanja. Vladika Danilo zato sazove skupštinu, na koju pozove i predstavnike domaćih muslimana. Oni ponudu sa indignacijom odbiju, pa Danilo pokreće mučki napad, pod imenom istraga poturica. Ta istraga poturica, ili genocid, u potpunosti uspije, zatim slijedi proslava, na kojoj vladika Danilo i iguman Stefan od sreće plaču.



Poštovani urednici, jasno je da je istorija čovječanstva puna sličnih zločina, ali zločinci nigdje na svijetu nisu apologetski opjevali takve pogrome, pa ih onda uvrstili u svoje školske lektire, pozorišne predstave i druge kulturno-obrazovne medije i programe, kao što je to urađeno sa Gorskim vijencem. Umjetnost mora bazirati na humanizmu, a ne na glorifikaciji zločina. O Bartolomejskoj noći, Sicilijanskoj večernjoj, Holokaustu itd., niko ne pjeva niti uz gusle niti drugačije. O tome se jednostavno ne može pjevati. A Njegoš može, silom na sramotu.

Poštovani urednici pomenutih radio-stanica, vi znate da su Njemci u Drugom svjetskom ratu kao taoce strijeljali ogroman broj nedužnih Slovenaca. Zamislite da se tada našao neki Goethe – njemački Njegoš –, koji bi svojim pjesničkim umijećem iscrpno i nadahnuto opjevao hvatanje i likvidaciju tih nesrećnika i sve to predstavio u knjizi, koja bi ušla u obavezne školske lektire evropskih naroda, prema kojoj bi se snimali filmovi i pravile pozorišne predstave, emitirale pohvalne radio emisije poput ovih vaših o Gorskom vijencu. Bili bi to vrhunski kulturni događaji, zar ne.

Ali vi znate da bi to bilo bizarno i grozno. Morbidno i nepojmljivo, kao što je Gorski vijenac.
I vrlo dobro znate šta radite: vama za terorizam nisu potrebne puške sa kojima bi jurišali u džamije i pucali po nedužnom narodu. Dovoljni su vam talasi vaših radio stanica i dobra volja,
piše u protestnom pismu koje je potpisao publicista Šemso Agović.