SAID ŠTETA, književnik i novinar: Kao Bošnjak crvenio bih se umjesto knjižice, da sam pripadnik te partije u kojoj punoglavac prijeti da će podnositi krivične prijave protiv svih onih koji Republiku Srpsku nazivaju genocidnom tvorevinom. Njemu se priključio i pijani profesor. Evo ja sam je u prošloj kolumni nazvao “karcinomska” pa jel’ se i to pika?

Razjedinjenost Bošnjaka u političkom ali i životu svakodnevnice, put je najgorem obliku podaništva, čitaj ropstva. Dok majstor za paragrafe bez motike pokušava multikutivirati svoju ideju dovođenjem negatora genocida nad Bošnjacima u sami vrh partije, tu “loptu” hvata istrošeni košarkaš, dojučerašnji jastreb i sljedbenik zelene boje. Jer kada se treba zaigrati protiv Bošnjaka on će nastupiti u dresu svoje taze formirane ekipe sa čijeg loga još kaplje farba. Glupošću kakva mu dolikuje, promaši i tablu i koš, tvrdnjom da se genocid desio na Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i ostalima. Iako je Međunarodni sud u Den Hagu bio jasan, i tu nas čak zakinuo jer se genocid nad Bošnjacima izvršio na širem prostoru Bosne i Hercegovine, a ne samo u Srebrenici, ali je jedino potvrdio da se isti dogodio nad Bošnjacima. Zbog toga sljedbenici “Udruženog zločinačkog poduhvata” trljaju ruke, pa u euforiji radovanja jedan od njih ispija otrov umjesto vina. Istočni agresor na temelju “Načertanija” nastavlja komponovanje laži jer to je “pesma koju vekovno najbolje pevaju”, pa u strategiju odbrane, prijestonice zla, odakle je i naređen genocid, ugrađuje, da će “bajagi brinuti za prostor Bosne i Hercegovine”. Tu smo brigu osjetili i previše devedesetih i potpuno je jasno šta ona znači. No, pitam se šta je sa javno deklarisanim brižnicima za Bošnjake? Zašto voštana figura doktora, ginekologa, samo upadne u ekran evo više od dvadeset godina i ponavlja: “Dogovorili smo se da nastavimo razgovarati o onome o čemu nemamo dogovora.” Namjerno parafraziram rečenicu jer je njegov rad, osim bankovnog računa kojeg za sve godine mandata u državnom parlamentu deblja, upravo parafraza nerada i egoizma. A tamo gdje je puno egoizma mora se pristupiti i egorcizmu, to jest istjerivanju đavola. Ali on je zelen, a ta je boja zaštićena u komunikaciji. I ovi predhodni su samo lubenice, okolo zeleni unutra crveni, i uz ove hladne dane naprasno pucaju, o čemu svjedoče brojni raskoli i skandali. Ovaj koji još traje o kupovini poslanika, po kojem je danas na sceni šestorka a sutra četvorka, čiji bi pazar postidio i nekadašnju sarajevsku “Drinu” ili mostarsku “Liru”, jer je i tamo bilo više morala. Dala ili ne dala!

Kao Bošnjak crvenio bih se umjesto knjižice, da sam pripadnik te partije u kojoj punoglavac prijeti da će podnositi krivične prijave protiv svih onih koji Republiku Srpsku nazivaju genocidnom tvorevinom. Njemu se priključio i pijani profesor. Evo ja sam je u prošloj kolumni nazvao “karcinomska” pa jel’ se i to pika?

Kako nam politička scena sve više liči na pozornicu naivnih tinejdžera koji bi da postanu “zvezde” pa umjesto kvalitetnog obrazovanja hvataju se mikrofona, nije ni čudo što se upravo ta politika svela na jazbinsko oglašavanje zaduženih lajavaca, dok ih nazovi vođe iz prikrajka “pucikaju”. U tom oglašavanju gledam jednu press konferenciju u gradu čelika i smoga na kojoj “potrčko za skupljanje glasova” koji je to javno priznao i “brko koji sjedi” iz zelene i alternativno zelene partije, objašnjavaju da je voda mokra. Ako njihove ideje poluče i prevoz rikšama (japanski rihi snaga, a sha vozilo, op.a) valja nam reći hvala. Možda će učenik generacije koji je tu titulu okačio još u ratu, pri sljedećem uskakanju u kadar, situaciju riješiti na sebi svojstven način, Imitacijom Malog Tulipana, ne pozivajući u pomoć braću, zbog ranije preuzetih obaveza.



Sebičnost, pohlepa kakvom odišu zeleni, crveni, blijedi, i oni alternativnih boja, a svi se negdje u rubrici tisnu pod Bošnjaka, mora li bi konačno shvatiti da će doći do promjene vremena, i vjetar će otpuhati maglu koja im pogoduje da od nas prave guske, dok su oni bajagi “zvezde”. Umjesto da konačno podvuku crtu i shvate da svijet nije počeo od njih pa neće čekati ni da oni sviraju kraj, već pogledaju oko sebe gdje poput Alme Zadić, ministrice u Vladi Republike Austrije, znanje i upornost daju rezultat. Praznoglavost koja za referencu ima samo sebičnost, ili studijsko putovanje kao dio naobrazbe u biografiji učenika generacije, dovest će mlade ljude na put do “zvezda” za Njemačku, gdje ih čekaju švapske guzice. Tumarajući u magli frustracija, pohlepe, nezakonitog bogaćenja, laži i licemjerstva do bogohuljenja, te zanesenosti da se postane “zvezda”, Bošnjaci ne primjećuju, kako su sve institucije bitne za državu Bosnu i Hercegovinu pokrivene onima što je ne vole, još više onima što su bajagi ugroženi pa im se nudi sve od pravde do finansija. Primjerice, od osam državnih agencija na čelu jedne je Bošnjak, i tom jednom prijete uzeti diplomu koju je hudnjak stekao baš tamo odakle se Sarajevo zove Teheran. Nije Široki Brijeg, ne hitite. Ima još filijala gdje se Bošnjacima prodaje pamet na komadu papira. A znanje? Zar treba i to?

Ne treba, jer ako ste mladi, atraktivni, i imate onaj faktor X, pamet nije obavezna, od vas kao polufabrikata pravit će “zvezdu”. Prije koju godinu jednom zanesenom mladiću posrećilo se da ga nazovu “zvezdom” i daju mu ime koje ima animalni karakter, (malo prase). Ukoliko vas ne “otešu” na format “zvezde” ostaje kao alternativa utješno gostovanje na domaćim koridama, sa ili bez mikrofona.

Zato Bošnjaci, ali i svi građani koji apsorbujete politički zrak ovih prostora i još mislite svojom a ne tuđom glavom, sa težištem na zeničku, sarajevsku, tuzlansku, goraždansku, i bihaćku kotlinu, pa i mostarsku gdje nema magle ali ima politike kojoj je metafora smetljište “Uborak”, znači smrdi, dignite se iznad magle koju nam prosipaju i nadvisite njihove maloumnosti potkrijepljene kontinuiranim zastrašivanjem. Gore iznad, na nivou ljudskog razmišljanja, koristeći razum umjesto iluzije, sijat će te ljepše, makar bili stakleni kliker.

Sretnem li u magli kojeg od gore pobrojanih, upitat ću ga onako blisko, je li tebi teško disati (s)mog?

Vozi rikša!