Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Pisana rijec


Avdo Međedović: ”Ženidba bega Ljubovića”, Bošnjačko udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar, 2019.
GRANDOZNO DJELO GRADIOZNOG EPSKOG PJEVAČA AVDA MEĐEDOVIĆA
Procitaj komentar

Autor: Braho Adrović
Objavljeno: 18. January 2020. 16:01:40


BRAHO ADROVIĆ, književnik I skoro svi ostali književni elementi ovog grandioznog epa su veliki. Jezik je raskošan sa puno turcizama i lokalizama, istina savremenom čitaocu ponekad i nedovoljno razumljiv i pored rječnika nepoznatih riječi na kraju knjige priređivača Hoda Katala. Posebno je značajna psihološka i etička komponenta, spremnost bošnjačkih junaka da se bore na strani istine i pravde,u ovom slučaju za oslobođenje iz dvoipodecenijskog ropstva dvije sultanije i njihove pratnje, što ne žale poginuti za pravdu, za vjeru i za sultana i što se uzdaju i u Božiju pomoć. U epu “Ženidba bega Ljubovića” ima puno, poređenja, metafora, personifikacija i drugih stilskih figura, epskih ponavljanja, ima narodnih običaja, narodnih izreka (Što goj ide, vazda brzo dođe), vjerovanja u Božju pomoć i sl. Ima i mudrosnih bisera...
U izdanju Bošnjačkog udruženja pisaca Sandžaka iz Novog Pazara nedavno je objavljen još jedan izuzetno vrijedan junački ep „Homera sa Obrova“, Avda Međedovića, koji je za štampu priredio poznati pjesnik i naučno-istraživački radnik, Hodo Katal. Riječ je o junačkom epu „Ženidba bega Ljubovića“ koji se nalazi u zbirci poznatog naučnika sa Harvarsdskog univerziteta „Milman Parry Collection“a čiji je originalni naslov „Sultan Selim uzima Kandiju“ a koji su još 1935.godine od Avda Međedovića snimili Milman Parry i njegov saradnik Nikola Vujnović. Radnja epa je u osnovi utemeljena, kako u svom veoma kvalitetnom predgovoru navodi i sam priređivač epa, Hodo Katal, na „historijskoj činjenici, da je osvajanje Krita (vrata Sredozemnog mora) koje opisuje ova pjesma, kao opsadu Kandije, trajala 25 godina. Rat je započet 1645. godine a završio se 1669.godine pobjedom otomanske vojske.

Koliko je ovaj veliki historijski događaj našao svoj vjeran odraz u epu „Ženidba bega Ljubovića“ teško je utvrditi. Ono što je nesporno da je po svemu sudeći, poslužio kao inspiracija za jedno veliko djelo značajno ne samo za bošnjačku, nego i za svjetsku epuiku i to po mnogim elementima: književnim prije svega, blisko Homerovoj Ilijadi i Odiseji. Grandiozno po obimu, radnji, opisima dramatici, etici i mnogim drugim elementima.

Epsko čudo sa Obrova

Za razliku od mnogih poznatih imena sa prostora Balkana, počev od Nikole Tesle pa sve do poznatih imena sa ovih balkanskih prostora, koja su u pravom smislu postala poznata tek kad su se “otisnula” u daleki svijet “Homera sa Obrova”, Avda Međedovića, svijet je otkrio u Akovu, odnosno Bijelom Polju! A samo je sticaj srećnih okolnosti učinio da jedan takav genije usmene književnosti ne ostane zauvijek zaboravljen, što bi bio nenadoknadiv gubitak za cjelokupnu, bošnjačku, balkansku i svjetsku usmenu književnost.

U potrazi za razrješenjem takozvanog “Homerskog pitanja” Avda Međedovića su 1931.godine u Bijelom Polju posjetili profesori sa Harvardskog univerziteta Milman Parry i njegov nastavljač Albert Lord 1953.godine, koji su od ovog sada poznatog epskog pjevača, Avda Međedovića zabilježili 58 epskih pjesama od kojih su najznačajnije “Ženidba Smailagić Meha” i “Osman-beg Delibegović” i “Mustaj-beg Lički” čija je dužina, odnosno broj stihova kao i dužina odnosno broj stihova Ilijade i Odiseje, genijalnog grčkog pjevača Homera, čime je nepobitno potvrđeno da su moguća i tako obimna i kvalitetna djela usmene tvorbe. No, dakako, značaj djela zabilježenih od Avda Međedovića za nauku o književnosti nije samo u njihovom obimu. Ona su svojom dužinom odnosno obimom pomogla u razrješnju “Homerskog pitanja”. Međutim, njihova vrijednost je prevashodno sadržana u nepobitnim književnim kvalitetim: izvanrednoj fabuli-radnji, opisima, bogatom jeziku, poređenjima, psihologiji, etici i mnogim drugim osobenostima.
U ovom pogledu od izuzetnog značaja za cjelokupnu svjetsku epiku je i pojava, odnosno prvo štampanje novog epa Avda Međedovića, ”Ženidba bega Ljubovića” čiji je priređivač poznati pjesnik i naučno-istraživački radnik, Hodo Katal. Ovaj ep se razlikuje od svih do sada objavljenih epova nenadmašnog, Avda Međedovića, po tome što u njemu kao akteri radnje ne učestvuje većina najpopularnijih junaka cjelokupne bošnjačke pa i Avdove epike kao što su braća Hrnjice-Mujo i Halil, Tale od Orašca, Mustaj-beg Lički, Đerđelez Alija, Bojičić Alija, Đulić Ibrahim i drugi, kao i po tome što se glavna radnja epa odvija daleko od balkanskih prostora, odnosno u Stambolu, njegovoj okolini, pa čak do Mekke i Medine, odnosno do prostora, dokle su (pa i dalje), historijski je poznato, stizale đurumlije sa geografskih prostora Bosne i Sandžaka.

U Stambolu na Bosforu

Radnja junačkog epa “Ženidba bega Ljubovića” počinje na dvoru sultana Selima kome njegova sultanija saopštava da su njihove dvije maloljetne kćerke izrazile želju da idu na hadž, odnosno da posjete svetilišta u Mekki i Medini. Sultan Selim, kao da predosjeća nesreću, u početku oklijeva, a na kraju donosi odluku da se njihovo putovanje odloži za godinu dana, dok se ne izvrše neophodne pripreme koje je on zmslio. U skladu sa tim on je naredio da se gradi specijalni - velelepni brod (vapor) i kočije i pripreme (madžarje - novac u zlatu) kao i pokloni koje treba da se udijele za vrijeme hadža, kao i obezbijedi odabrana pratnja od trideset ljudi koja će se starati o bezbjednosti i sigurnom puti od Stambola do Mekke i nazad.
U skladu sa obavljenim pripremamasljedeće godine bogato opremljene kćerke sa odabranom pratnjom bezbjedno stižu i borave u Mekki i Medini kojom prilikom su pored ostalih darova obezbijedile i sredstva za četrdeset kamila - kurbana kako bi se nahranila sirotinja i obišle sva svetilišta u svetim gradovima. U povratku, međutim, specijalno sagrađeni i ukrašeni brod kojim su se vraćale, zahvatilo je nevrijeme tako da se njegova posada punih mjesec dana borila sa talasima da ne bi potopili u nezasitom moru. U borbi sa stihijom posada broda je izgubila orjentaciju i jednog jutra se našla ispred bedema gradskog utvrđenja Kandije koje je sa svake strane bilo opasano sa dubokim, neprohodnim kanalom punim vode. Brod je rano izjutra prva primijetila kćerka kandijskog kralja koja ga je o tome obavijestila. Kralj je, kada je vidio da se radi o brodu sultana Selima i da se u njemu nalaze njegove dvije maloljetne kćerke, odlučio da ih zarobi. Posadu broda je stavio u zatvor a dvije kćerke sulatana Selima odveo na dvor sa namjerom da ih, kada njegova dva sina još malo poodrastu, oženi njima.
Na drugoj strani sultan Selim je puni mjesec dana čekao da se brod vrati sa hadža. Kada se to nije dogodilo, šalje specijalnu izvidnicu koja obilazi sve obale nebi li pronašla brod ili bilo kakvu informaciju o njegovoj sudbini. Izvidnica je išla i u Mekku i Medinu, ali osim informacije da su njegove kćerke bile na hadžu i o poklonima koje su dale, te da su se vratile i ukrcale na brod, nikavih drugih informacija nije bilo. Sultan Selim je pao u očaj ali nije odustajao od portage. Slao je poruke u sve djelove carstva i dvorove kraljevstava, ali od broda, njegove posade i kćerki nije bilo ni traga ni java. U takvom očajničkom traganju proteklo je punih osam godina.
U međuvremenu, Kandijski kralj je zaprosio kćerke za svoje sinove blizance, ali su one odbile da bilo pod koju cijenu to učine i promijene vjeru, nakon čega ih je kralj osudio na mučenje, izgladnjivanje i sl., nadajući da će promijeniti odluku. U takvoj situaciji, vidjevši odlučnost sultanovih kćerki, kraljeva kćerka koja je jedno vrijeme živjela sa njima donosi odluku da tajno pošalje poruku sultanu Selimu, za šta su joj njegove kćerke obećale nagradu i vječnu zahvalnost. Kada je dobio pismo sultan Selim je okupio divan na kome je odlučeno da on kandijskom kralju uputi pismo sa molbom da vrati zarobljene kćerke i posadu nudeći mu za uzvrat da po svojoj želji traži otkup ili će u protivnom biti prinuđen da napadne Kandiju.
Umjesto očekivanog odgovora od kralja Kandije došla je poruka da on namjerava da sultanovim kćerkama oženi svoje sinove a da se ne plaši od napada jer njegov grad niko ne može osvojiti jer je utvrđen tako da mu nebi mogli ništa da ga napadnu svih sedam kraljeva.
Pošto nije imao drugog izbora sultan Selim šalje pisma u svim djelovima svoga carstva i traži da se odazovu pozivu za pohod na Kandiju svi mladići izuzev jedinaca. Poziv je upućen i u Bosnu, ali samo u Sarajevo i Nevesinje, dok su ostali pošteđeni kako bi branili granice carstva.
Nakon što je u Stambol stigla vojska iz svih djelova carevine sultan Selim ide na Kandiju, odlučan da će voditi rat sve dok posljednji njegov vojnik pogine, nakon čega će se, kako je obećao, ako ne pogine, utopiti u moru. Grad Kandja je, međutim, bio tako utvrđena da 300 njegovih topova postavljenih sa sve četiri strane nisu uspjeli ne samo da probiju njegove bedeme nego čak ni da ga oštete, a vojska sultana Selima nikako nije mogla da otkrije gdje se nalaze kapije grada kako bi na tim mjestima pokušale da topovskom paljbom naprave prolaz.
U epu Sultan Selim neprestano topovima bije u bedeme Kandije:
“Kandija ni habera nema
Pa ga bio sedam godin dana
Pa ne obi vara od duvara
A kamoli da učini kvara.


Kandijski kralj je vjerujći da je njegova tvrđava neosvojiva da je napadne svih sedam kraljevina dao je naredbu svojoj vojsci da uopšte ne pruža nikakav otpor dok sultan Selim ne potroši svu municiju kako bi ga potom napao i protjerao čak i iz Stambola.
Sultan Selim je, punih dvadeset i sedam godina neprestano topovima napadao Kandiju, a kako nije bilo nikakvih efekata preko svojih telalala poslao je poziv “nijel’ majka rodila junaka” koji sa svojim konjem može preskočiti ogromni kanal sa dubokom morskom vodom kojim je to utvrđenje obezbijeđeno da mu se ne može prići. Kako se niko iz sve vojske i čitavog carstva nije mogao naći, sultan je na granici potpunog sloma i očaja. U tom trenutku pojavljuje se mladić na konju Zekanu, takve ljepote i u takvoj opremi kakvu on nigdje u svom carstvu nije video:


…Jednog dečka od dvajes godina
Još mu dvades puno ljeta nema
Brade nema a nema mustaća
Crn mu perčin bijel vrat prekrio
Ka da mu je crn gavran zasijjo
Vrane oči baš ko u sokola,
Zubi sitni baš ko u đavola
Na obraz mu lice prebijelo
Bi po njemu perom pismu piso
Na obraze dvije ruže cvate
Ka’ s proljeća na bašti zelenoj
A s oči se svile trepavice
Pa do polu pale jagodice
Bi rekao: Lete lastavice
Kad lastavce raširuju krila…


Radilo se o mladiću Daut-begu Ljuboviću koji je iz Nevesinja došao da posjeti svog djeda Aliju Ljubovića koji je pošao u rat na Kandiju prije nego što je on bio rođen. Donio mu je “boščaluk” koji je poslala njegova majka i tom prilikom čuo da sultan traži po čitavom carstvu nekog ko sa svojim konjem može preskočiti duboki vodeni kanal i doći do bedema Kandije i pokuša da pronađe gdje se nalaze njena vrata sa namjerom da da sa svojim topovima na tom mjestu probije prolaz.
Iako vrlo mlad Daut-beg Ljubović dolazi kod sultana koji ga odvraća jer je suviše mlad, ali kada on kaže da mu nije žao izgubiti glavu za njega i njegovu čast, on mu dozvoljava. Daut-beg sa svojim konjem Zelenkom uspijeva da pod okriljem mraka preskoči kanal i dođe do bedema Kandije. Tom prilikom on dolazi do ogromnog izvora vode u blizini bedema. U ranu zoru otvara se neki kapidžik i iz njega izlazi prelijepa djevojka sa namjerom da se umije i očešlja kod izvora. Ona se upočetku uplašila od mladića i htjela da pobjegne, ali je on uhvatio za ruku i zamolio da ne viče jer joj ništa ružno neće učiniti. Kada je kazao ko je i odakle je, djevojka je ispričala da u Kandiji postoji knjiga o svim glasovitim junacima u svijetu pa i u Bosni i da je ona čula za njega i da je željela da se uda za njega ako se ona njemu svidi. Radilo se o djevojci koju su u Kandiji zvali Kapetan djevojka jer je imala sedmoro braće-kapetana. Pošto su svi oni izginuli u bojevima ostalo je kapetanstvo na njeno ime. Kako se ona zaljubila u Daut-bega Ljubovića a i ona se njemu svidjela, on joj je obećao da će je oženiti ako će mu pokazati gdje se nalaze ulazne kapije grada. Kapetan djevojka je pristala uz uslov da je ne daje sultanu ili nekom drugom jer:

“Ja za cara ni vezira neću
Niti volim da sam sultanija
No ja volim takvoga sokola
Zmajovita Alibeg unuka
Od takvoga velikog sokola
Od takvoga čestitog odžaka
Biti tvoja metla pokraj vrata
Nego carska biti sultanija”


Daut-beg Ljubović joj je garantovao da će tako biti uz ogradu da ako pogine da će je sultan udati za njegovog mlađeg brata Mehmed bega Ljubovića. Djevojka je prihvatila i takav uslov i oni kreću nazad ka sultanu. U povratku njegov konj Zelenko koji ne zna da govori, ali razumije što mu beg govori, uspijeva da preskoči široki kanal noseći sada i momka i djevojku. Međutim, pod velikim teretom on je od siline udara, polomio sve četiri noge, ali su momak i djevojke bili na sigurnom. Daut –beg žali svog konja kao biranog junaka i sahranjuje ga kao “insana”. Sultan Selim je bio oduševljen podvigom Daut-bega iako je i sam žalio njegovog konja. On je sa oduševljenjem prihvatio sve ono što je obećao Kapetan djevojci, a zatim mu je ona kazala gdje se nalaze kapije utvrđenog grada. Kazala mu je da svih trista topova povuče i ukopa na istoku i čim prvi zraci izađu i padnu na bedeme Kandije, vidjeće gdje se nalaze vrata. Kazala mu je, takođe, da njegova vojska odloži oružje a da siječe pruće, šiblje i drveće oko mora i skupi na jednom mjestu i da njime zaustavi vodu Crnog mora I preko njega pređe a kad topovi probiju kapiju sa noževima i sabljama uskoče u grad je im drugo oružje neće biti potrebno.
Sultan je u skladu sa njenim preporukama izdao naređenje, pa su nakon 27 godina topovi njegove vojske probili kapiju. Nakon proboja njegova vojska je napravila juriš na Kandiju. Prvi su kroz prolaz ušli dvojica Ljubovića djed Alija i njegov unuk Daut. Tom prilikom oni su uspjeli da ubiju dvojicu generala kandijskog kralja, ali je na njih skočila sva ostala vojska i uspjela da ih obojicu ubiju. Oni su ostali na samom ulazu u grad mrtvi ali “sa glavama kandijskih generala u svojim rukama!
Nakon sedmodnevne borbe vojska sultana Selima, konačno, je osvojila Kandiju, zarobila kandijskog kralja i kraljicu kao i njegova dva sina i oslobodila dvije sultanije i trideset njenih pratilaca koji su bili u “zindanu” - zatvoru.
Radnja epa se završavava velikom žalošću Sultana zbog pogibije dvojice Ljubovića, podizanjem velelepnog spomen obilježja i povratkom vojske u Stambol te napokon ispunjenjem želje Daut –bega, ako pogine da sultan uda njegovu vjerenicu Kapetan djevojku za njegovog mlađeg brata Mehmed-bega. Sultan šalje hatarnamu njegovoj majci i traži da pošalje pet stotina svatova u Stambol.
Kraj epa je rezervisan za okupljanje svatova, njihov put do Stambola i, konačno, velikim svadbenim veseljem u Nevesinju kod dvorova bega Ljubovića.

Neponovljiva ljepota opisa i druge vrijednosti

Nije, naravno, veličina junačkog epa Avda Međedovića ”Ženidba bega Ljubovića” u izvanrednoj fabuli-radnji, vješto ukonponovanoj u jedan historijski događaj - dvoipodecenijski rat, u tragici glavnog junaka djed-bega koji gine na vratima grada Kandije zajedno sa svojim djedom Ali–begom Ljubovićem i koji mrtvi drže glave po jednog neprijateljskog vojnog generala koje su ubili prije svoje smrti (neponovljiva herojska slika), u herojstvu i tragici bošnjačkih junaka, gdje za čast sultana ginu tri generacije (otac, sin i djed) i sl. I skoro svi ostali književni elementi ovog grandioznog epa su veliki. Jezik je raskošan sa puno turcizama i lokalizama, istina savremenom čitaocu ponekad i nedovoljno razumljiv i pored rječnika nepoznatih riječi na kraju knjige priređivača Hoda Katala. Posebno je značajna psihološka i etička komponenta, spremnost bošnjačkih junaka da se bore na strani istine i pravde,u ovom slučaju za oslobođenje iz dvoipodecenijskog ropstva dvije sultanije i njihove pratnje, što ne žale poginuti za pravdu, za vjeru i za sultana i što se uzdaju i u Božiju pomoć. U epu “Ženidba bega Ljubovića” ima puno, poređenja, metafora, personifikacija i drugih stilskih figura, epskih ponavljanja, ima narodnih običaja, narodnih izreka (Što goj ide, vazda brzo dođe), vjerovanja u Božju pomoć i sl. Ima i mudrosnih bisera (“Teško onom ko goj sreću stiže / Koga nije srela, stić ga neće, /Bog kad hoće svašta dati more/. Ipak da ništa drugo nema vrijedno u ovom epu dovoljan je samo opis mladog Daut-bega LJUBOVIĆA i njegovog konja Zekana kao i opreme koja ih je krasila da se ovo djelo uvrsti u bilo koju svjetsku antologiju epike pa i književnosti uopšte. U najkraćem-još jedno grandiozno djelo grandioznog epskog pjevača, Avda Međedovića i veliki i od neprocjenjivog značaja poduhvat Hoda Katala iz Novog Pazara.



Kratka biografija autora osvrta na ep Avda Međedovića “Ženidba bega Ljubovića”




Braho Adrović je autor 15 knjiga poezije i jednog romana. Bio je novinar Televizije Crne Gore i dnevnog lista “Pobjeda”, vršilac dužnosti direktora Centra za kulturu u Beranama i potpredsjednik Opštine Berane za kulturu i društvene djelatnosti u dva mandata. Adrović je i autor četiri televizijska dokumentarna filma i velikog broja reportaža, putopisa i feljtona.
Braho Adrović sada živi i radi u Beranama u Crnoj Gori, isključivo se bavi književnim i publicističkim radom. Učestvovao je na brojnim festivalima poezije u Crnoj Gori i region kao i u Bugarskoj, Luksemburgu, Frankfurtu, Skadru i drugim državama i mjestima.
Dobitnik je više nagrada i priznanja za poeziju kao i najvećeg opštinskog priznanja “21.jul” u Beranama.

VRH



Ostali prilozi:
» VLADARI SREDNJOVJEKOVNE BOSNE I NJIHOVA RAZDOBLJA
Eset Muračević | 30. September 2024 14:58
» HIPOKRATOVA ZAKLETVA U SRCU - RUDINA GILJAJ
Božidar Proročić, književnik i publicista | 25. September 2024 18:04
» RITUALI ŽIVOTA I SMRTI U ZBIRCI “MOJA MAJKA HRANI MRTVOG PSA“ MELIDE TRAVANČIĆ
Božidar Proročić, književnik i publicista | 22. September 2024 15:53
» “RASTAVLJANJE NA FAKTORE” - UMILHANA KRILČEVIĆ OMEROVIĆ
Božidar Proročić, književnik i publicista | 18. September 2024 21:41
» SUSRET SA DVA ALBANSKA STVARAOCA SA KOSOVA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 17. September 2024 20:26
» OSVRT NA PLAVSKU KULTURNU JESEN 47. KNJIŽEVNE SUSRETE I 22. LIKOVNU KOLONIJU
Vladimir-Vlado Knežević | 15. September 2024 14:49
» OSVRT NA KNJIGU “ALI-PAŠA ŠABANAGIĆ (1818-1885)”
Božidar Proročić, književnik i publicista | 03. September 2024 16:18
» ZBIRKA POEZIJE ELVISE LATIĆ - “PRIČAM TI PRIČU”
Božidar Proročić, književnik i publicista | 17. August 2024 13:21
» SLOJEVI ŽIVOTA I POEZIJE ILHANA PAČARIZA
Božidar Proročić, književnik i publicista | 15. August 2024 18:23
» DOBRO DIJETE
Said Šteta, književnik i novinar | 11. August 2024 13:49
» PROMOCIJA ZBORNIKA “BIHORSKE SUMNJE“ U PETNJICI
Božidar Proročić, književnik i publicista | 10. August 2024 14:31
» XVII FESTIVAL PRIČE “ZAVIČAJNE STAZE“
Božidar Proročić, književnik i publicista | 09. August 2024 14:32
» PROVIĐENJE ‒ DŽAMIJA ADAMIR JERKOVIĆ
Bošnjaci.Net | 01. August 2024 08:23
» INTERKULTURLALNI HORIZONTI BOŽIDARA PROROČIĆA U PETNJICI
Veljko Đukanović | 20. July 2024 14:46
Ostali prilozi istog autora:
» VJERNA SLIKA ZAVIČAJA
10. September 2023 02:48
» OGLEDALO SUDBINE NARODA
14. December 2020 03:35
» GLEDAJTE SE ZALJUBLJENO
14. April 2020 14:01
» SATANA NA ŠINAMA
26. February 2020 18:52
» ETIKA BOSNE - DOBRI DUH BOŠNJANA
31. January 2020 18:23
AlijaGluhovicBrkanic44a.jpg
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif