Fikret ef. Kalebić je rođen 16.11.1970. godine u Rujnici kod Zavidovića (BiH). Završio je medresu i IPF u Zenici na odsjeku Islamska vjeronauka. Trenutno je na master studiju na istom fakultetu i odsjeku. Živi i radi u Luksemburgu.

Kao imam i Bošnjak koji živi i radi u Luksemburgu, recite nam kakav je položaj Bošnjaka i generalno muslimana u toj državi?
Fikret-ef. KALEBIĆ: Selamun alejkum poštovani. Zahvala pripada Allahu s.v.t. i neka je salavat i selam na Poslanika s.a.v.s. To je dobro pitanje. Na osnovu mog iskustva i rada, kao i sagledavanja cjelokupne situacije, položaj bošnjaka u Luksemburgu je na zavidnom nivou. Pored 160 nacija, koliko ih ima u Luksemburgu, Bošnjaci iz Bosne i Sandžaka su se istakli svojim trudom i radom, a to je na polju vjere, ekonomije, kulture itd. Moglo bi se reći pozitivna i odmjerena integracija.

Česti su slučajevi islamofobije u izjavama visokih državnih dužnosnika. Kako se muslimani nose sa tim?
Fikret-ef. KALEBIĆ: Islamofobija nije jedino u Luksemburgu, već i u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji pa se lakše nositi sa tom mržnjom. Svjedoci smo sve češćih napada kroz medije, kao psihološko propagandni metod. U Luksemburgu su muslimani svjesni toga i ne reaguju jer je to postala svakodnevnica. Međutim, kada vidimo da svi Luksemburci ne misle isto, onda je puno lakše živjeti s tim. Nažalost institucije to koriste kao kampanju i to nije ništa novo.

Recite nam par riječi o brojnosti Bošnjaka, njihovom funkcionisanju kroz džemat i brojna udruženja. Koliki je broj u Luksemburgu i kakav je položaj Bošnjaka kao pripadnika manjiskih naroda u toj zemlji?
Fikret-ef. KALEBIĆ: Prema nekim relevantnim izvorima Bošnjaka je u Luksemburgu blizu 15.000. Bošnjaci iz Sandžaka i Bosne su se uključili kroz džemate i druga udruženja. Oko 70% su zastupljeni u džematima čija je brojka trenutno sedam, dok još tri džemata čekaju na aktivno učešće u ŠURI kao krovnoj administrativnoj organizaciji muslimana.
U najvećem broju Bošnjaci djeluju kroz ŠURU kao krovnu administrativnu instituciju muslimana u Luksemburgu.

Molimo vas da nam kratko pojasnite po pitanju Šure u Luksemburgu.
Fikret-ef. KALEBIĆ: Šura je predstavničko tijelo muslimana pred državnim vlastima, koju su vlasti u Luksemburgu 2017. oficijelno priznali. Samim tim je po prvi put u historiji Luksemburga potpisana konvencija o priznanju Islama i muslimana. Ovo je Allahov dar koji je dao nama kao generaciji, a ujedno i emanet. Sjetimo se da je samo prije deset godina bilo svega četiri džemata, a danas ih je broj 10 ili nešto više. Džemati su pretežno podijeljeni po regijama, od sjevera do juga, tako da je olakšano svim koji mogu i žele da se uključe u rad zajednice, a prvenstveno obavljanje namaza. Imam običaj kazati: ”Islam će kao sistem pobijediti sa nama ili bez nas, a bolje sa nama”.

Kako je djelovanje drugih oblika bošnjačkog organizovanja u Luksemburgu.
Fikret-ef. KALEBIĆ: O uključenosti Bošnjaka i Bošnjakinja kroz razne organizacije bi se moglo dugo i naširoko govoriti. Ali da naglasim ovbog momenta, Bošnjaci pored džemata organizovani su kroz Bošnjačku kulturnu zajednicu (BKZ), čije je osnivanje bilo 2013. Zatim, Bošnjaci su se posebno pokazali kroz Odbor za obilježavanje genocida nad Bošnjacima Srebrenicu i BiH, kada se već niz godinža zaredom Bošnjaci Bosne i Sandžaka kulturom pamćenja podsjećaju sebe i druge na najveći genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Koliko su naši ljudi svjesni emaneta sačuvati svoje porodice i sebe asimilacije i koliko su aktivni u radu na polju anti-asimilacije?
Fikret-ef. KALEBIĆ: Kao što rekoh Bošnjaci djeluju kroz džemate, i na ta način pokazuju svoju svijest, kao i jedini način da sačuvaju sebe i svoje porodice od teških iskušenja. Da se sačuvaju negativnih trendova, jer su svjesni opasnosti i opuštanja u ovom lagodnom životu. Ima i onih koji nisu ovoga svjesni ali smo mi dužni raditi sa njima.

Recite nam par riječi o samom džematu, njegovim aktivnostima, te planovima za budući period.
Fikret-ef. KALEBIĆ: Džemat u kome ja radim kao imam je među najstarijim džematima u Luksemburgu. Prvi začeci ovog džemati su krenuli davnih ‘70-tih godina. Zaista bi nam trebalo puno vremena kazati o doprinosu naših gastarbajtera iz Bosne. Allaha molim da im oprosti i pomogne za uloženi trud. Krenulo je sve kroz razmazane i teravije, a koje se nisu prekidale prije i poslije rata. Dovođenje imama u toku Ramazan i šerifa i za teravije. Zatim, 2019.godine, postavljanjem stalnog imama, stvoreni su svi uslovi za samostalno funkcionisanje džemata. Klanja se redovno 5 vakata namaza, džume, dva puta sedmično vjersku pouku. Dersovi nedjeljom između akšama i jacije. Zatim velika aktivnost naših džematlijki i njihovo mjesečno okupljanje. Trenutno se razgovara o proširenju musale za klanjanje, jer je evidentno da budemo često u situaciji da sadašnje prostorije ne mogu podmiriti kapacitet džematlija kojih je sve više hvala Bogu.

Dio džemata

Uprkos tome što neki od nas decenijama žive vani, veza sa domovinom je i dalje konstantno jaka. Šta je to što naše ljude veže za Bosnim i Sandzakom, toprak, zajednicu?
Fikret-ef. KALEBIĆ: Veza sa maticom Bosnom i Sandžakom je prisutna kroz sve generacije. Mi pored čuvanja sopstvenog identiteta i vjere imamo veliki emanet to prenijeti na mlađe naraštaje koji su rođeni i odrasli u Luksemburgu. Razlog vezivanja je jednostavan, a to je TOPRAK sa kog smo otišli, sama pomisao na svoju rodnu grudu je urođena duboko u nama, a zatim emanet naših roditelja gdje su nas rodili, tjera na razmišljanje i radostan povratak. Historijski gledano Bosna i Sandžak su bili 400 godina zajedno. Mi Bošnjaci Bosne i Sandžaka dijelimo istu sudbinu.
“Bosna je u Sandžaku, a Sandžak je u Bosni”. Na to imamo puno pravo sada razmišljati. To je historijski, vjersko, kulturno i teritorijalno pravo. Na to polažemo veće pravo nego drugi u našem okruženju koji to tako smjelo rade. Po mom skromnom mišljenju to bi trebao biti IMPERATIV nama Bošnjacima Sandžaka i Bosne govoriti sledećim naraštajima.

Među džematlijama ste poznati kao dobar i vrijedan imam. Vaša predavanja i hutbe sve više privlače pažnju javnosti. Da li u narednom periodu možemo očekivati i medijsko praćenje kako bi se okoristili i ljudi koji su bili spriječeni da dođu na predavanje ali i oni koji su van Luksemburga?

Fikret-ef. KALEBIĆ: Allah dž.š. vas nagradio svakim dobrom na saradnji. U svakom slučaju sam spreman da zajedno unapređujemo ideju islama - srednjeg puta, ovdje u Luksemburgu i da bude dokaz za nas na Sudnjem danu pred Allahom dž.š. što svakako treba biti cilj svakom muslimanu.

Za kraj…
Fikret-ef. KALEBIĆ: Za kraj bih dodao, da zaista imam želju posjetiti Sandžak o kome sam se samo lijepog naslušao. Da popijem kahvu u Pazaru na Pazaru. Imam puno prijatelja iz Sandžaka i kao što oni posjećuju moje Zavidoviće, želio bih da i ja posjetim njihov toprak. Zahvaljujem se Vama i svim medijima koji su u službi muslimana. Allaha s.v.t. molim da nas sastavi u Džennetu firdevs, u društvu Poslanika s.a.v.s. naših roditelja, braće i sestara i svih pravovjernih, da Allah dž.š. pomogne sve potlačene, siromašne i napuštene muslimane. Amin!