Autor: Elmedina Muftić

Put Bosne i Hercegovine je nezaustavljiv u NATO savez i evropske integracije, ne pita se veliki Baja iz Laktaša a kamoli Stanivuković o kojeg brišu cipele svi koji u nečistoću nagaze.

ELMEDINA MUFTIĆ: Na kakve slobode i ljudska prava se poziva ovaj bolesni populista, kad mu je ta njegova GENOCIDNA republika proizvod klanja, silovanja, progona...? O kakvoj slobodi govori potomak i ideološki sljedbenik onih koji su otvorili logore smrti i mučilišta, onih koji su strijeljali na desetine hiljada ljudi, onih koji su silovali četrdeset hiljada bošnjačkih djevojaka, djevojčica i žena? O čemu ljudskom može da priča jedan polulik Stanivuković, kome na putu do pet minuta slave, ne smetaju kosti, krv i genocid?

Na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini svoj zločinački tango otplesale su mnoge hijene u ljudskom obliku. Veliki dio njih je završio na đubrištu historije, dok jedan dio još uvijek robija po inim svjetskim kazamatima, zbog genocidne i zločinačke politike koju su provodili nad nevinim građanima Bosne i Hercegovine, posebno nad najbrojnijem narodu - Bošnjacima.

Ako narodi u BiH pouku iz prošlosti ne uzmu na najozbiljniji način, neminovno je da će im se ponoviti. Jedan od plesača zločinačkog tanga na političkoj sceni u BiH, koji se baš začešljao da završi na stazi svojih zločinačkih prethodnika je i Draško Stanivuković, koji u posljednje vrijeme zagađuje životni prostor Bosne i Hercegovine.

Draško Stanivuković nije ništa drugo do frustrirani uliskani četničić, željan slave, kojem cilj opravdava sredstvo. „Pravednik“ sa potpunom amputacijom osjećaja za pravdu. Navodni svesrpski borac za istinu ali sa tako razvijenom Ćosićevom ideologijom laži, koja je kao sveti čin ostavljena nebeskom narodu, da bi im bila put spasenja i maskiranja svih počinjenih zločina. Populista koji daje sve za pet minuta pred tv kamerama. Glumac koji voli izigravati žrtvu, a sam podržava srpske ratne zločince, te se divi njihovom počinjenom zločinu i njihovoj zločinačko-genocidnoj ostavštini.

Koliko trebaš biti moralni odron da tražiš i trun pravde za bilo koga, dok gaziš po krvi i kostima nevino ubijenih žrtava genocida?

Koju to moralnu vertikalu izigrava Stanivuković?!!!

Ne vidimo problem što u svojem populizmu traži istinu o nerasvijetljenim ubistvima među svojim sunarodnicima, ali vidimo problem kada u svojim ala farma show nastupima još dublje nastoji zatrpati neotkrivene masovne grobnica u kojima se nalaze posmrtni ostaci bošnjačkih žrtava genocida i to baš u stečevini nastaloj na genocidu, kojom se on ponosi. O kakvim pravima čovjeka govori Draško, dok gazi po krvi šest ubijenih sinova Have Tatarević, Nazije Beganović, Muharema Garibovića, srebrebničkim i na stotinu hiljada nevinih žrtava genocida u BiH!!! O kakvoj pravdi i pravu zbori taj negator genocida dok stoji na kostima zvjerskih pobijenih svojih vršanjaka Srebrenice, ubijene djece od Biljana, Prijedora, Sarajeva... i to zbog imena, pripadnosni drugom narodu...

Na kakve slobode i ljudska prava se poziva ovaj bolesni populista, kad mu je ta njegova GENOCIDNA republika proizvod klanja, silovanja, progona...? O kakvoj slobodi govori potomak i ideološki sljedbenik onih koji su otvorili logore smrti i mučilišta, onih koji su strijeljali na desetine hiljada ljudi, onih koji su silovali četrdeset hiljada bošnjačkih djevojaka, djevojčica i žena? O čemu ljudskom može da priča jedan polulik Stanivuković, kome na putu do pet minuta slave, ne smetaju kosti, krv i genocid?

Na koja ljudska prava se on poziva dok onako hladno pred tv kamerama negira genocid, sud za ratne zločine naziva političkim, a zločince pokušava osloboditi odgovornosti?
Sve što bi ovaj ulickani sljedbenik velikosrspke ideologije trebalo da nauči, jeste da pravo počiva na pravdi, a pravda počiva na istini, a istina je samo jedna. Zločinac ne može biti heroj, niti stečevina nastala na genocidu može biti svetinja koja se brani. Neka pogleda snimke strijeljanja šestorice mladića u Trnovu, čije kosti i krv su temelji te tvorevine koju voli i promoviše. Neka pođe u Potočare da vidi one bijele nišane i spozna istinu na kojoj počiva ideologija koju slijedi od svojih prijethodnika i predaka. Neka Stanivuković pođe do Zecova u Prijedora i pogleda u oči majku Havu Tatarević, suoči se sam sa sobom, sa genocidnom prošlosti onih koje brani i ideologiju koju slijedi, a koja je u smrt odvela stotine hiljada nevinih Bošnjaka.

Stanivuković treba da posluša priču samo jedne silovane djevojčice, da vidi da staza kojom hodi je put u pakao, gdje ga čekaju svi koljači iz njegovog roda.
Statistika genocida je neumoljiva i pokazuje strašne cifre na kojima počiva istina o namjerama istrebljenja i potpunog uništenja jednog naroda i nastanku srpske genocidne tvorevine, od koje se cijeli svijet zgražava i stidi, samo se ponose ala stanivukovići kojima je kama, klanje i krv ključ vjersko-političkog ubjeđenja.

Stanivuković kada bude tražio smjenu i procesuiranje Dragana Lukača zbog počinjenih ratnih zločina u vremenu agresije, a ne zbog nasrtaja na u NS, kada prestane lagati i negirati genocid, i kada mu zločinci prestanu biti 'eroji, onda će u skupom odjelu moći plivati na bh. političkoj sceni.
Do tada je samo još jedan u nizu istih sljedbenika genocidne ideologije, koga treba krivično goniti za negiranje genocida, te ograničiti javno i političko djelovanje.
Iver ne pada daleko od klade. Ne nadam se da će u vezi Stanivukovića progledati oni Bošnjaci koji su mu u farma show proteklih par godina aplaudirali.

Put Bosne i Hercegovine je nezaustavljiv u NATO savez i evropske integracije, ne pita se veliki Baja iz Laktaša a kamoli Stanivuković o kojem brišu cipele svi koji u nečistoću nagaze.
Bitno jeste da je potpuno dešifrovan Šešeljev uglađeni patuljak - moralna nula i velika podvala na bh. političkoj sceni.