AVDO MEĐEDOVIĆ (1875 – 1953) Katal je bez imalo stida, toga dana, u prekrasnom zelenilu bjelopoljskog Parka pjesnika, rekao, da on posjeduje Međedovićev ep Sirotan Alija i još šest pjesama koje ukupno broje oko 4.000 hiljade stihova. "Sram te bilo Hodo Katalu!" - Da se je mogla raskameniti bista Avda Međedovića, koja stoji tu u parku, ispred tebe, ona bi se raskamenila od muke i od tvojih neistina. Hoćeš da se baviš izdavaštvom i publikacijom Avdovih djela, a sam ne znaš, ni kako se koji ep zove, ni koliko koji ima stihova.

FARUK MEĐEDOVIĆ: Do 5. septembra ove godine, nikada nisam čuo za Hoda Katala, kao što i on sam, javno pred medijima, u dubokoj hladovini bjelopoljskog Parka pjesnika izjavi, da sve do 2005. godine, nikada nije ni čuo za slavnog Avda, ali da se od tog vremena zainteresovao za Avdovu epiku, jer je Hodo, bar po meni shvatio, da se kroz publikaciju Avdovih veličanstvenih djela, može i te kako okrenuti solidan biznis. Neka, i to je u redu, jer se svaki trud treba nagraditi, pogotovu, što bi realizacija jedne ovakve zamisli, bila od bošnjačkog nacionalnog intertesa, da u kućnoj biblioteci, imamo sva književna djela Avda Međedovića. - Ali je moj utisak, da se Hodo Katal, nikada nije ozbiljno i znanstveno ni pozabavio bilo i jednim Avdovim epom, niti on ima vremena niti znanstvenih kapaciteta, za tako nešto, niti ga to uopšte interesuje, kao što se nije interesovao sve do 2005.

Ne znam koje Hodo Katal. Prvi put čujem za njega. A, ni čuo ne bih, da se nije ovaj ambiciozni anonimac, šestoga septembra 2019. raskomotio u dubokoj hladovini i prekrasnom zelenilu bjelopoljskog parka pjesnika i neupućenima održao šarlatansku besjedu o Avdu Međedoviću i njegovom nenadmašnom i veličanstvenom epskom stvaralaštvu. I, to, kojim povodom?!! - Povodom, 49. Ratkovićevih večeri poezije, nekada sjajne književne manifestacije, čiji Organizacioni odbor, još uvijek, nije smogao moralne snage, da sa njenog imena spere sramnu ljagu, dodijelivši presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, književnu nagradu RVP i nakon toga, što je peticiju, za poništenje dodijeljene književne nagrade "Risto Ratković", ratnom zločincu potpisalo na stotine građana različitog kulturološkog i vjerskog opredjeljenja iz Bijelog Polja, Crne Gore, EU i regiona.

Ne znam, koje, ni što je Hodo Katal, nikada za njega nisam ni čuo, sve do 5. septembra ove godine, kada je na taj dan, u parku pjesnika u Bijelom Polju, sa par učesnika, Katal održao neznanstvenu i šarlatansku besjedu, posvećenu stvaralaštvu Avda Međedovića, kroz promociju njegovih epskih djela, i to u aranžmanu izdavača Hoda Katala.

Do 5. septembra ove godine, nikada nisam čuo za Hoda Katala, kao što i on sam, javno pred medijima, u dubokoj hladovini bjelopoljskog Parka pjesnika izjavi, da sve do 2005. godine, nikada nije ni čuo za slavnog Avda, ali da se od tog vremena zainteresovao za Avdovu epiku, jer je Hodo, bar po meni shvatio, da se kroz publikaciju Avdovih veličanstvenih djela, može i te kako okrenuti solidan biznis. Neka, i to je u redu, jer se svaki trud treba nagraditi, pogotovu, što bi realizacija jedne ovakve zamisli, bila od bošnjačkog nacionalnog intertesa, da u kućnoj biblioteci, imamo sva književna djela Avda Međedovića. - Ali je moj utisak, da se Hodo Katal, nikada nije ozbiljno i znanstveno ni pozabavio bilo i jednim Avdovim epom, niti on ima vremena niti znanstvenih kapaciteta, za tako nešto, niti ga to uopšte interesuje, kao što se nije interesovao sve do 2005.

Hodo je ili iz neznanja ili svjesno, toga dana u bjelopoljskom Parku pjesnika, obmanjivao neupućene i nepoznavaoce Avdove epike. On je rekao, da je do sada sakupio oko 140.000 Avdovih stihova, što je svaki onaj, ko imalo poznaje epiku Međedovića, bio zgrožen šarlatanskom izjavom Hoda Katala, koji u što sam siguran, nikada nije ozbiljno ni pročitao nijedan Avdov ep. Avdo je mogao kroz 58 epskih pjesama, koje je poznavao, stvoriti i više od milion stihova, čega je bio svjestan i sam Milman Parry, profesor harvardskog Univerziteta, koji je i otkrio Avda Međedovića. Parry je životom platio otkriće Homera sa Obrova, jer je pod pritiskom određenih političkih i kulturnih centara moći, mladi znanstvenik počinio samoubojstvo ili je čak i ubijen. -
Ali u istinu, Avdo je autor 96,723 stiha, koji su od njega sakupili Milman Parry i Albert Lord, dva najveća znanstvenika na polju usmenog stvaralaštva, i to 20. stoljeća. Tako da Hodo Katal, nije nikakav ni sakupljač niti znanstveni istraživač, epskog stvaralaštva Avda Međedovića. Tako da je neistina, što je Katal rekao, da je on sakupio 140.000 Avdovih stihova. On je samo prepisivač već objavljenih Avdovih djela, koje je maestralno transkribovao i objavio na bosanskom rahmetli Zlatan Čolaković, specijalist u proučavanju statrogrčke tragedije, kao Fullbrightov post-doktorski znanstvenik, koji je sarađivao je s A.B. Lordom na Harvardu, te je i autor dvotomnog djela o Avdu Međedoviću: THE EPICS OF AVDO MEĐEDOVIĆ - Epika Avda Međedovića. Tako da nije tačno da je Hodo Katal ikada sreo Zlatka Čolakovića, koji mu je navodno dao stihove Avda Međedovića. Sumnjam, da ga je čak i poznavao.

Katal je bez imalo stida, toga dana, u prekrasnom zelenilu bjelopoljskog Parka pjesnika, rekao, da on posjeduje Međedovićev ep Sirotan Alija i još šest pjesama koje ukupno broje oko 4.000 hiljade stihova. "Sram te bilo Hodo Katalu!" - Da se je mogla raskameniti bista Avda Međedovića, koja stoji tu u parku, ispred tebe, ona bi se raskamenila od muke i od tvojih neistina. Hoćeš da se baviš izdavaštvom i publikacijom Avdovih djela, a sam ne znaš, ni kako se koji ep zove, ni koliko koji ima stihova. Nikakav ep sirotan Alija ne postoji, niti ga ima na Harvardu. Nešto si Hodo načuo. Avdov Ep "Ženidba Vlahinjić Alije" (Tekst broj 12375, Ploče br. 5459-5552, 14-15. Jul), u diktiranoj i pjevanoj verziji ima više od jedanaest hiljada stihova, a ne kao što drsko i neprovjereno izmišljaš, da sa još drugih šest pjesama ovaj ep ima 4.000 stihova, za koji Georg Danek, tvrdi, da je pored "Ženidbe Smailagić Meha", jedan od najkompleksnijih i najljepših epskih djela svjetske literature. Osim toga, Hodo Katalu, ne skrnavi veličinu i ljepotu djela Avda Međedovića, upoznaj malo bolje statističke podatke Avdovih djela, koji ukazuju, na vrijednost koju je Milman Parry, dodijelio Avdu kao pjesniku, i koji već na prvi pogled, ukazuju na razlog tog visokog uvažavanja.

Hodo Katalu, kažeš, da do 2005., nisi ni čuo, niti se interesovao za Avda. A, da li znaš, gospodine Katal, koje najzaslužniji, i koje devedesetih godina, prošloga stoljeća prvi imao smjelosti da otvori kapiju, kroz koju su na veličanstveni način, Avdo i njegovo stvaralaštvo, prošli i sa Harvarda, se vratili tamo gdje i po svojoj duhovnosti i pripadaju, to jest, Bošnjacima i bošnjačkoj kulturnoj baštini. Da li znaš, Hodo Katalu, koje devedesetih godina, pod prismotrom, kordona srpske žandarmerije, organizovao književne sustrete "Avdo Međedović", na bošnjačkom Olimpu Obrovu, dok su te iste večeri u Bijelom Polju, Radovanu Karadžiću, koji je svoje monstruozne zločine nad Bošnjacima, krunisao Genocidom dodijelili književnu nagradu Risto Ratković. Kazaću ti ja: da je to bio prof. dr. Šefket Krcić, najveći bošnjačko-sandžački intelektualac, koji pored rahmetli dr. Rasima Muminovića i akademika dr. Ferida Muhića spada u sami vrh najeminentnijih bošnjačkih i svjetskih filozofa novoga milenijuma. Te da znaš, Hodo Katalu, da nije bilo dr. Šefketa Krcića, da se o Avdu, kod nas, ni danas ne bi javno pisalo i govorilo, a pitanje je, da li bi i ti za Avda čuo i 2005. Ali se ti, Hodo Katalu, nisi sjetio profesora Krcića, niti se udostojio, da ga zamoliš, da tvojim publikacijama, napiše znanstveni prilog o Avdu i njegovom epskom stvaralaštvu. Umjesto toga, si na taj dan, pozvao nekakvog Sinana Gudževića, koji je pred bistom Avda Međedovića, izrekao nečuvenu laž, da je žena u Avdovim djelima obična ropkinja i da u Avdovoj epici nema uzvišene ljubavi, te da je žena sinja kukavica. Ovakve tvrdnje su obična laž, potvora i skrnavljenje veličanstvenih Avdovih djela. - A, naprotiv, ovakvih laži iz parka pjesnika, o uzvišenoj ljubavi žene u epici Avda Međedovića, kao najuzvišenijoj i nedostižnoj u svjetskoj literaturi, sa ponosom piše Georg Danek, profesor, na bečkom univerzitetu, na odjelu, za klasičnu filologiju, u svojem djelu "Slika Junaka" - Ekfraza u bošnjačkom epu Avda Međedovića".