AKADEMIK PROF. DR. FERID MUHIĆ: Motivi pozivanja na napuštanje nacionalnog imena i promovisanje “bosanstva“, daleko nadmašuju okvire ličnog uvjerenja i akademskih rasprava! Riječ o pozivu na kolektivni nacionalnog suicid, samoubistvo cijele nacije, ubistvo njene kulture, brisanja milenijumski duge historije, degradiranje i bagatelisanje rezultata djelovanja cijelih generacija! Programi ovakvog formata, uvijek izražavaju konkretne političke ambicije. Akademski krugovi i medijumi, neki svjesno, neki nesvjesno, koriste se da ubijede javnost u opravdanost ovakvih programa.

Korijeni kolebanja
Počelo je sa okupacije BiH 1878. godine, koja je uskoro dovela do ukidanja izvornog imena Bošnjaka, zabrane naziva “Bosanski jezik“, i do programa njihovog totalnog etničkog, kulturnog, državotvornog i svakog drugog negiranja kao naroda.
Nemajući izbora, pristali su da budu “muslimani“, dakle vjerska skupina, iako su bili ne samo najbrojniji, nego i najstariji narod na ovim prostorima, zapravo jedini autohtoni narod.
U SFRJ su prihvatili naučno neodrživu odrednicu “Muslimani“, kao svoje nacionalno ime, da bi izišli iz kategorije “neopredjeljeni“, pod kojom su do tada bili klasificirani.
Kasnije, uvođenjem kategorije “Jugosloven“, kao nacionalne pripadnosti, gotovo jednodušno su prihvatili i ovu odrednicu, u kojoj su učestvovali sa 93% od ukupnog broja građana koji su se izjasnili kao “Jugosloveni“.

Omamljenost, poslije kratkog buđenja
Prije nepunih 26 godina, 28. Septembra 1993., u opkoljenom i bombardovanom Sarajevu, odlukom svog najvišeg foruma, Bošnjaci su vratili svoje izvorno ime, historijski dokumentovano duže od 1000 godina! Iz još uvije nerazjašnjenih motiva, neki politički predstavnici Bošnjaka započeli su, sada u slobodnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini, proces najprije tihe, kasnije sve otvorenije, neprihvatljive etničke mimikrije. Umjesto nacionalnog imena “Bošnjaci“, preko medija i u javnosti plasirana je striktno teritorijalna odrednicu “Bosanci i Hercegovci“, dok se u svakodnevnoj upotrebi, čak i u najvišim državnim institucijama, ponovo pojavio i naizgled kolokvijalni surogat “Muslimani“. Od prije nekoliko godina, otvoreno je napušteno, očito kao nepoželjno, nacionalno ime “Bošnjaci“. Umjesto njega, kao na nečiju direktivu, na svim nivoima i u svim sredstvima informisanja, forsirana je floskula “Bosanci“ i “Bosanstvo“. Poslije kratkog buđenja, svijest o sopstvenom imenu, identitetu, kulturi i historiji, zamijenilo je stanje amnezije i omamljenosti.

Građansko društvo i nacionalni identitet
Oni koji se zalažu za ovu izmjenu, pozivaju se na potrebu konstituisanja novog, nadnacionalnog građanskog društva, umjesto dosadašnjeg, utemeljenog na etničkoj i plemenskoj (?) segregaciji(??). Ne znaju, ili namjerno kriju činjenicu da su savremena multietnička građanaska društva mahom konstituisana na punom poštovanju etničke, nacionalne i kulturne pripadnosti naroda koji ih sačinjavaju!?

Velika Britanija je konstituisana građanska država, ali su u njoj Englezi ostali Englezi; Škoti – Škoti; Velšani – Velšani; Irci – Irci, dakle ono što su bili oduvijek. Danska, Norveška, Švedska, Finska takođe su izgradile demokratsko društvo ali su nacionalno, etnički identitet i kulturna tradicija, ostali stubovi državne politike Danske, Norveške, Švedske, Finske. Konačno, EU predstavlja političku zajednicu država konstituisanu na demokratskim načelima, ali su svi narodi u svim državama-članicama, očuvali svoje nacionalno ime, etnički identitet i kulturu. Za čudo, nisu poslušali one koji savjetuju Bošnjacima da postanu “Bosanci“, i da bošnjaštvo transformišu u “bosanstvo“! Ni jedna jedina država EU nije se odvažila da promijeni ime ni jednom narodu, niti se uzdigla iznad “tendencije etničkih i plemenskih segregacija“, tako što bi svoje građane proglasila za “Evropljane“!

U SFRJ, osim Bošnjaka, ni jedan narod nije ni pomislio da svoje historijsko ime zamijeni imenom “Jugosloveni“, nego su svi, unutar Federacije, doslijedno forsirali svoje nacionalno ime kao i etničku i kulturnu posebnost i tradiciju i snažno naglašen unutrašnji suverenitet.

Motivi pozivanja na napuštanje nacionalnog imena i promovisanje “bosanstva“, daleko nadmašuju okvire ličnog uvjerenja i akademskih rasprava! Riječ o pozivu na kolektivni nacionalnog suicid, samoubistvo cijele nacije, ubistvo njene kulture, brisanja milenijumski duge historije, degradiranje i bagatelisanje rezultata djelovanja cijelih generacija! Programi ovakvog formata, uvijek izražavaju konkretne političke ambicije. Akademski krugovi i medijumi, neki svjesno, neki nesvjesno, koriste se da ubijede javnost u opravdanost ovakvih programa.

U slučaju Bošnjaka, rezultati ovakvog djelovanja već su vidljivi! Snebivanje da se bude Bošnjak iz dana u dan se ohrabruje kroz otvoreni poziv da se to više ne bude, da se bošnjačka etnička, kulturna i nacionalna sadržina depersonalizira i raspline u “bosanstvo“, kao u tlapnju i puki konstrukt, navodi na direktno autodafe, na simboličko samospaljivanje Bošnjaka kao autohtonog naroda, na negiranje njihove kulture kao povijesne činjenice, na brisanje njihove državotvorne tradicije.

O vjeri i naciji
Treba jasno naglasiti i da između naroda i vjere, religijske pripadnosti i nacionalnog identiteta postoji suštinska razlika. Uz napomenu da Bošnjaci, kao i bilo koji drugi narod, nisu nužno sljedbenici jedne vjere, čak ni bilo koje religije. Religijska pripadnost, političko uvjerenje, ideološka opredijeljenost, mogu se imati i nemati, očuvati i promijeniti. Bošnjak se rađa! Rađa i ostaje! Kao i pripadnik svakog naroda.

Treba jasno naglasiti i da između naroda i vjere, religijske pripadnosti i nacionalnog identiteta postoji suštinska razlika. Uz napomenu da Bošnjaci, kao i bilo koji drugi narod, nisu nužno sljedbenici jedne vjere, čak ni bilo koje religije. Religijska pripadnost, političko uvjerenje, ideološka opredijeljenost, mogu se imati i nemati, očuvati i promijeniti. Bošnjak se rađa! Rađa i ostaje! Kao i pripadnik svakog naroda. Da bismo sasvim otklonili nesporazum, činjenica da Bošnjaci jesu u najvećem procentu muslimani, ne isključuje iz njihovog korpusa Bošnjake pravoslavce, katolike, pripadnike bilo koje druge konfesije, kao ni ateiste.

Da bismo sasvim otklonili nesporazum, činjenica da Bošnjaci jesu u najvećem procentu muslimani, ne isključuje iz njihovog korpusa Bošnjake pravoslavce, katolike, pripadnike bilo koje druge konfesije, kao ni ateiste. Nacionalni i etnički identitet ne mijenja se promjenom religijskog uvjerenja: katolici Njemačke, Francuske, Švajcarske, Holandije, Belgije, Britanije, prelaskom u protestantizam ili u anglikanstvo, anabaptizam i td. nisu prestali biti Nijemci, Francuzi, Englezi, Velšani, Irci, Škoti! Prihvatanjem kršćanstva, narodi nisu postali ni Rimo-katolici, ni Grčki ortodoksi, niti su izgubili svoj identitet, kao što ni narodi koji su prihvatili Islam, nisu prestali biti to što su bili prije toga, niti su postali Arapi!

Koliko daleko je otišla ova zabluda i kakve sve efekte ima, najbolje pokazuje slijedeći primjer.

Jedan pristalica besmislenog, ali vrlo smisleno propagiranog “bosanstva“, u istinskom zelotskom zanosu, predlaže da nekadašnji Bošnjaci a novopečeni “Bosanci“, prihvate ovo kao čin miropomazanja, pa sa elektronskih medija oduševljen kliče:: “Bosanstvo je naša vjera!“

Neka bude Vaša vjera, cijenjeni gospodine, ali ni koraka dalje! Neka svako sam odluči hoće li prihvatiti ili će, kao Vi, napustiti svoje nacionalno ime, hoće li kao Vi, svoje vjersko ubjeđenje (ili svoj ateizam), zamjeniti “bosanstvom“ proglasiti ga za svoju vjeru. Kao što niko nema pravo da Vama osporava Vaš izbor, tako ni Vi nemate nikakvo pravo da druge uvodite u “bosanstvo“ – miropomazanjem ili na bilo koji drugi način!

Rupe u komparativnim “primjerima“
Kod nekih ozbiljnih i dobronamjernih poznavalaca, kao argument u prilog prihvatanja “bosanstva“, često se navode primjeri više evropskih i vanevropskih država. Teza se svodi na slijedeću tvrdnju:

“Bosanstvo u nacionalnom smislu, kao koncept nacije svih građana jedne države, koja je francuski model nacije, i koji ni na koji način ne bi osporavao bošnjaštvo kao etnički identitet, niti bi bio opasnost za Bošnjake, a Bosni bi značio integrativni faktor. Po tom modelu funkcionišu Belgija, Švajcarska, SAD. Problem je u tome što je to proces koji bi u ovom momentu naišao na otpor velike većine Srba i Hrvata, jer ne žele biti Bošnjaci, ali bosanstvo bi prihvatili, tako da te ideje kao dugoročni koncept imaju smisla...“

Pogledajmo, imaju li zaista smisla!?
Posebno ako shvatimo da se Bosna ne uklapa ni u jedan od ovih primjera!
Prvo, francuski koncept nacije je Francuzi, svi i svuda! Zvuči poznato? Ali, za razliku od tog poznatog nam primjera, Francuzi nisu imali svoje autohtone Srbe i Hrvate, nego su jednostavno primijenili princip etničke i kulturne asimilacije, ali na – na došljake, na emigraciju! Da ovakva politika ne funkcioniše u slučaju kada dva ili više naroda žive podjednako dugo na istoj teritoriji i u istoj državi, vidi se jasno na primjeru Belgije, u kojoj su Flamanci i Valonci u stalnoj tenziji, na rubu podjele države. Ko će tu koga proglasiti za Francuze!? To se vidjelo i u slučaju Čehoslovačke. Niti jesmo niti hoćemo da svi budemo Česi! I obratno: Slovaci! Pa su se razdvojili! A pogotovo je to jasno na primjeru Jugoslavije, u kojoj ni jedan narod nije htio da se odrekne sopstvenog imena, da bi prihvatio zajedničko ime “Jugosloveni“. Osim Bošnjaka, kojima je to bio jedini način da ipak dobiju nekakav nominalno izraz nacionalne pripadnosti!

Kada je riječ o Švajcarskoj, to je zajednica tri naroda od kojih svaki ima svoju susjednu državu: Njemačku, Francusku. Italiju. Pri tome je namjerno izbjegnut naziv koji bi favorizovao etnički identitet bilo kog od ova tri naroda – “Švajcarska, naime, ne asocirana ni jedan od ova tri naroda, niti pak na njihove države, ne dajući ni nominalni prioritet ni jednom od njih. Kad smo kod BiH, Bošnjaci nemaju svoju susjednu državu, Srbi i Hrvati imaju! Pripadnost “Bosancima“ i “bosanstvu“ će uvijek ostati neprihvatljivo za ogromnu većinu Srba i Hrvata, jer bi ih direktno otuđilo od njihovih “matičnih“ naroda i država, pa čak i isključilo iz njihove historije!

Slučaj SAD, kao i svih država na sva tri dijela američkog kontinenta, je primjer države bez presedana. Nakon genocida nad autohtonim lokalnim stanovništvom, naseljen je ogromni prostor veličine cijelog kontinenta, i to isključivo emigrantima, pripadnicima mnogih naroda od kojih ni jedan nije imao apsolutno nikakvu historijsku ni kulturnu povezanost sa okupiranom teritorijom, pa je ona jednostavno morala biti definisana kao zajednička država svih došljaka!



Međutim, BiH nije stvorena genocidom, Bošnjaci nisu potomci emigranata! Teritorija Bosne i Hercegovine je povijesno naslijeđe na koje polažu pravo tri naroda (definisani kao konstitutivni), sa većim ili manjim pravom, ali svakako sa neuporedivo opravdanijim razlozima i dužom historijom od one na koju se mogu pozvati svi građani svih država Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, od Aljaske do Patagonije – sa izuzetkom bijednih ostataka autohtonog stanovništva koje je i tako potpuno marginalizovano. Upadljivo je da se čak i u takvim okolnostima u SAD postepeno odomaćila odrednica “Afro-Amerikanci“, uz već postojeću sintagmu “Latino-Amerikanci“, ali da se nigdje ne spominje logički jednako (ne)opravdana odrednica “Euro-Amerikanci“!? Implikacija nejednakosti i temporalne, ako ne rasne diskriminacije, više je nego očigledna – u namjeri kao i u realnosti!

Prema tome, ni jedan od ovih primjera jednostavno se odnosi na situaciju u BiH! Ukidanje generičkih pojmova “Bošnjak“ i “bošnjaštvo“, koji izražavaju etnički, kulturni i politički, državotvorni identitet ovog naroda i njihova zamjena “Bosnacima“ i “bosanstvom“, imalo bi samo jedan ishod: definitivno ukidanje Bošnjaka i bošnjaštva i njihovo suočavanje sa neizbježnim (makar i dugoročnim) izborom da se odluče hoće li se asimilirati u Srbe il u Hrvate, koji bi, logično, zadržali svoju posebnost i na toj činjenici gradili svoju strategiju nominalno oprqavdanog i legitimnog preuzimanja vlasništva nad cijelom državom!

SANU – promotor ukidanja nacionalne odrednice “Bošnjak“
Stiče se utisak da su pobornici “bosanstva“ ili potpuno nesvjesni sopstvenog nacionalnog identiteta i historijske činjenice da upravo Bosna, kao nacionalna država Bošnjaka, ima najdužu tradiciju od svih feudalnih država balkanskih naroda; ili da su direktno u sprezi sa Memorandumom br. 2, SANU, iz 2011. godine, koji eksplicite insistira da se po svaku cijenu izbjegava upotreba nacionalne odrednice “Bošnjak“ i da se, umjesto toga, insistira na odrednici musliman (Musliman), kao 'dokazu' da Bošnjaci nikada nisu ni bili nikakva narodna ni nacionalna, nego samo vjerska skupina neodređenog (flotantnog) ili direktno srpskog porijekla!(??)

Kako te Bošnjake i njihove političke, itelektualne i medijske predstavnike upozoriti da se ne treba snebivati od javne i privatne upotrebe, ni zazirati od naziva “Bošnjak“!? Da se svaki pripadnik treba ponositi imenom svog slavnog naroda ! Da nisu ni ime Bosne, ni naziv njenog autohtonog naroda Bošnjaka nikakva stigma, iako su i Bošnjaci i Bosna posebno intenzivno, sistematski i svim sredstvima sitgmatizirani upravo u razdoblju od pobjede nad agresijom 1995. godine, do danas.

Što je najgore, koliko god da ovakvim stavom rastužuje i izaziva duboku melanholiju, ovo izbjegavanje sopstvenog nacionalnog imena i njegova zamjena besmislenim surogatima, pretstavlja razlog za najveću zabrinutost.

Jer u odbijanju da se živi sa sopstvenim identitetom i sa sopstvenim imenom, krije se crv u jabuci. Jabuka Bosne brzo će istruhnuti ako Bošnjaci odbace svoje ime i svoje bošnjaštvo i prihvate “bosanstvo“. Pa još kao “svoju religiju“

Ono što nisu mogli postići ni sila ni ekonomska devastacija, ni laž ni prijetnja, ni podvala, ni ulagivanje i podmićivanje, ni progoni ni genocid, za desetak narednih godina na putu smo da postignemo sami mi – Bošnjaci, odreknemo li se svog pravog imena i time, sopstvenog duhovnog temelja – autonomije kolektivne moralne volje izražene u nepisanom ali neizbrisivom kodeksu Bošnjaka, bošnjaštva i Bosne.

Izlaz iz klopke
Pozivanje u pomoć najboljih poznavaoca bosanskog duha, koje se takođe može čuti, direktno me asocira na okultne spiritiste koji u astralnim sferama komuniciraju sa nekakvim zajednički duhom Bosne!? Jer kao što ni jedna zemlja ne daje duh narodu koji na toj zemlji živi, nego obratno, narod daje duh toj zemlji, tako ni Bosna ne daje duh Bošnjacima, nego Bošnjaci daju duh Bosni! Zato taj duh nije bosanski, nego je bošnjački duh!

Ima li izlaza iz klopke, u koju nas guraju, mame, navode, zavode?

Izlaz iz ove klopke postoji i sasvim je jasan:

Volimo, čuvajmo, pamtimo, ponosimo se svojim pravim imenom “Bošnjaci“, djelujmo u skladu sa onim što jesmo kao narod, bez oholosti i bez ulagivanja bilo kome, poštujmo svoju tradiciju, vrijednosti i ideale.

Voleći, čuvajući, pamteći sebe kao Bošnjake, sačuvaćemo Bosnu.

Jer Bošnjaci su nužni uslov opstanka Bosne.