Nastavak propale i od civiliziranog svijeta osuđene Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovinu naše zapadne susjede vuče u daljnje iracionalizme, dubioze, socijalni, demografski i na kraju – finansijski haos – što neminovno vodi ka destabilizaciji države, dužničkom ropstvu i neminovnom kolapsu države, a što se već da naslutiti odricanjem od domaće valute „kune“ i njena zamjena za „euro“. U vanjskoj politici R.Hrvatska se odavno etablirala kao „problematična“ jer ima niz neriješenih sporova sa svojim susjedima, a gdje je prepoznata kao uzrok problema jer iracionalnim odnosom onemogućava iznalaženja rješenja u duhu i okvirima kultivisane i konstruktivne međunarodne prakse. Obzirom da svoje „pravo“ bazira na subjektivnim uvjerenjima i ne poštuje pravne evropske stečevine, te da je samo deklarativno prihvatila duh evropskog zajedništva, isključivo da bi priskrbila korist za sebe, a zanemarila sve obaveze koje proističu iz članstva u EU. Svakako da je to nekorektan i prizeman odnos koji je izvan okvira ozbiljnog političkog rejtinga, te iako dugoročno, takav odnos nememinovno povlači negativne konzekvence.

Ponašanje predsjednice R. Hrvatske tokom mandata ispunjeno je sramnim nizom iracionalnih i degutantnih izjava o Bosni i Hercegovini najočitiji je dokaz da naši zapadni susjedi, pod vođstvom retrogradne politike tamošnjeg HDZ-a – a koja je osuđena u više presuda od strane međunarodnog suda u Hagu - vode nedobronamjernu politiku prema Bosni i Hercegovini, a za to postoje neoborivi dokazi. Između ostalog, najočitije činjenice da R. Hrvatska ne poštuje suverenitet Bosne i Hercegovine je taj da odbija da potpiše sporazum o granicama; što bez dogovora, nasilno i nelegalno grade most na Pelješcu, blokirajući slobodan pristup BiH međunarodnim vodama; što njihovih najviši zvaničnici „šetaju“ po BiH bez da se obrate institucijama u glavnom gradu; i naravno, što u kraćim intervalima sa najvišeg nivoa kontinuirano šire neistine o našoj državi koristeći se ratno-huškačkom retorikom koju je etablirao ekscentrični Tuđman, a koju je svijet osudio kao zločinačku i neprihvatljivu za civilizirani demokratski svijet.

Piše: Mr. Džebrail BAJRAMOVIĆ: Ponašanje predsjednice R. Hrvatske tokom mandata ispunjeno je sramnim nizom iracionalnih i degutantnih izjava o Bosni i Hercegovini najočitiji je dokaz da naši zapadni susjedi, pod vođstvom retrogradne politike tamošnjeg HDZ-a – a koja je osuđena u više presuda od strane međunarodnog suda u Hagu - vode nedobronamjernu politiku prema Bosni i Hercegovini, a za to postoje neoborivi dokazi. Između ostalog, najočitije činjenice da R. Hrvatska ne poštuje suverenitet Bosne i Hercegovine je taj da odbija da potpiše sporazum o granicama; što bez dogovora, nasilno i nelegalno grade most na Pelješcu, blokirajući slobodan pristup BiH međunarodnim vodama; što njihovih najviši zvaničnici „šetaju“ po BiH bez da se obrate institucijama u glavnom gradu; i naravno, što u kraćim intervalima sa najvišeg nivoa kontinuirano šire neistine o našoj državi koristeći se ratno-huškačkom retorikom koju je etablirao ekscentrični Tuđman, a koju je svijet osudio kao zločinačku i neprihvatljivu za civilizirani demokratski svijet.

Međutim, i pored toga što su označeni kao agresori i što su njihove pristaše u Bosni i Hercegovini presuđeni za udruženi zločinački poduhvat – a Bosna i Hercegovina ih još ne tuži za ratne zločine i ne traži ratnu oštetu; i pored što im se demografska slika dramatično negativno mijenja jer ih napuštaju, mahom, kultivisani i stručni građani; bez obzira što imaju negativu finansijsku politiku i ne posustaju u privrednim skandalima sa astronomskim ciframa za njihove resurse; ne obazirući se na činjenicu da vrijedna imovina Bosne i Hercegovine na teritoriji R. Hrvatske nije vraćena stvarnim vlasnicima; marginalizirajući činjenicu da R.Hravatska već tri decenije bez adekvatne naknade koristi prirodne resurse Bosne i Hercegovine za svoje potrebe, a naročito vodu i izvore energije – aktuelna radikalna desničarska politika Zagreba nas truje radio-aktivnim otpadom; neprimjereno manipulira katoličkim stanovništvom Bosne i Hercegovine prisvajajući ga ispraznom ideologijom koja samo unesrećuje građane Bosne i Hercegovine koji podliježu agresivnoj propagandi naših nedobronamjernih zapadnih susjeda, a koji i nakon sramne agresije na našu zemlju ne odustaju od ratnih zločinačkih ciljeva: podjele zemlje po etničko-vjerskom principu i pripajanje sebi dijela teritorije naše domovine, a sve u cilju uništenja države Bosne i Hercegovine i njeno brisanje sa karte Balkana, Evrope i svijeta.

Zabludjela radikalna politika R. Hrvatske nema unutrašnjih pozitivnih potencijala – dakle, racionalnih i etičkih kapaciteta – koji bi joj omogućili kritičko i konstruktivno sagledavanje svoje sudbine na regionalnom i globalnom nivou u dužem vremenskom intervalu, obzirom na neminovne unutrašnje i vanjske negativne okolnosti, a koje sama stvara svojim anticivilizacijskim i nehumanim djelovanjem na međunarodnom planu. Kao prvo – aktuelna kontraverzna politika zvaničkog Zagreba – ne razumije političku terminologiju koja determinira sudbinu R.Hrvatske – kao društvene zajednice i države, a to je prije svega pojam „duh Bosne“, što su na svoju nesreću označili kao svoga glavnog neprijatelja – ne shvatajući svoju zavisnost baš od njega u pogledu svojih vitalnih, a i inih, funkcija društva i države...



I ovdje će se stati sa ovim uvidom – koji nema za cilj da nekoga u nešto ubjeđuje – jer je očito da prvo zvanični Zagreb treba da promjeni svoj odnos prema sebi i svojim građanim, da bi gradili respektabilan odnos prema svojim susjedima, tj. da bi pridobili respekt drugih zemalja regiona i svijeta – a što je izazov na koji R.Hrvatska sa aktuelnom kontraverznom političkom filozofijom nema adekvatan odgovor. Nažalost, i druge zemlje uočavaju da je Hrvatska izvor problema i resurs zla koji ništa dobro ne donosi Balkanu, Evropi i svijetu – jer kontinuirano generiraju brige i teškoće drugima, a naročiti Bosni i Hercegovini.

Ipak, najzabrinutiji su racionalni, politički prosvećeni, anifašistički i humanistički orijentisani građani R.Hrvatske jer su u potpunom raskoraku sa zvaničnom politikom svoje zemlje – a koji se stide riječi i djela svoje predsjednice i prinuđeni su da nam se izvinjavaju. Međutim, i pored toga što je predsjednica R.Hrvatske redovno naknadno demantuje samu sebe – ne može se izbjeći međunarodna bruka.

I na kraju, pitanje postojanosti i opstojnosti R.Hrvatske bilo bi vrlo upitno da R.BiH nije dala svesrdnu političku i na kraju ljudsku podršku priznanju nezavisnosti R. Hrvatske, a sad nam se vraća sa floskulom da je R. Hrvatska zaslužna za zaustavljanje agresije i genocida nad najmnogobrojnijim narodom tj.bosnjacima, zaboravljajući prolivenu bošnjačku krv za našeg dušebrižnog susjeda R. Hrvatsku a da ne govorimo o žrtvama i zločinima počinjenim uz pomoć istog tog „dobronamjernog susjeda“.