Njegovi posmrtni ostaci su pokupljeni na Koštan Brdu, iznad Kravice. Od 2005. pa do prošle godine, njegovi posmrtni ostaci i odjevni predmeti su bili u toj kancelariji Instituta RS-a



Nura Begović, jedna je od srebreničkih žena koje su u julu 1995. godine, ostale bez očeva, braće, muževa…

Na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari ukopat će posmrtne ostatke jedinog brata Adila Suljića. U trenutku smrti imao je samo 43 godine. Iza njega je ostala supruga i dvoje djece.

I Nura je kao i većina drugih žena, koje su se padom Srebrenice nalazile u ovom gradu, u konvoju prešla do slobodne teritorije. Nakon rata vratila se kući, u blizini Memorijalnog centra u Potočarima.

Dok priča o bratu Adilu u ruci drži njegov ručni sat, stao u vrijeme njegove smrti – 18.35 sati. Tu su i ključevi od kuće koje je Adil imao sa sobom u trenutku smrti. Pronađeni su zajedno sa njegovim posmrtnim ostacima. Nažalost, od njegovih kostiju pronađena je samo jedna šaka.



“Brat je odlučio da ide preko šume. U koloni od hiljada ljudi bio je i moj brat. Otišao je zajedno sa mojim i mužem od sestre. Moj muž je preživio ali on i muž od sestre nisu”, ispričala je Nura dok pokazuje fotografiju brata i njegove lične stvari pronađene sa njegovim posmrtnim ostacima.

Prisjetila se i dolaska u Tuzlu i informacija koje su tada stizale o muškarcima koji su krenuli preko šuma do slobodne teritorije.

“Na početku smo čekali da dođu, da pređu do Tuzle. Međutim, kako su dolazile informacije gubili smo nadu da će iko živ preći. Moj brat nije daleko stigao, do mjesta Kravica. Nakon 23 godine, u novembru prošle godine, dobila sam poziv Instituta za nestale osobe iz kancelarije u RS-u da su pronađeni posmrtni ostaci mog brata”, kazala je Nura.

Otišla je i potvrdila identitet.



“Pronađeno je samo malo kostiju, na površini zemlje. Njegovi posmrtni ostaci su pokupljeni na Koštan Brdu, iznad Kravice. Od 2005. pa do prošle godine, njegovi posmrtni ostaci i odjevni predmeti su bili u toj kancelariji Instituta RS-a. Našla sam samo šaku od cijelog njegovog tijela. Njegovi odjevni predmeti – cipela, trenerka, zatim sat i ključevi potvrđuju njegov identitet”, ispričala je Nura.

Unatoč malom broju pronađenih kostiju odlučili su se za ukop na kolektivnoj dženazi ove godine.

“Kakva je bila njegova smrt, ne znamo. Znamo samo da je ubijen na najbrutalniji način. Nažalost, moja majka nije dočekala da ga ukopa. Nikad nisam prestala da ga tražim”, kazala je Nura koja je bila na većini mjesta gdje su pronađene pojedinačne i masovne grobnice ubijenih Srebreničana.



Podcrtala je da nikada neće odustati od traženja posmrtnih ostataka i ostalih ubijenih Srebreničana. Međutim, poslala je poruku porodicama žrtava koje su već identifikovane, da ukopaju već identificirane posmrtne ostatke kako ne bi “ležale po identifikacionim centrima i kosturnicama”.

U mezarju Memorijalnog centra Potočari do sada je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još oko 1.000.

Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine. (Vesna Bešić)