Srebreničanin, arhitekta, karikaturista, pisac, umjetnik Šukrija Meholjić, je preživio genocid u Srebrenici. Više od dvije decenije živi na relaciji Norveška - Bosna i Hercegovina, odnosno Srebrenica. Svojim angažmanom i radovima nastoji prikazati bol žrtva genocida i skrenuti pozornost svjetske javnosti na Srebrenicu. Ovog 11. jula Meholjić će prisustvovati kolektivnoj dženazi žrtava genocida u Memorijalnom centru u Potočarima kad će biti ukopani neki djelovi posmrtnih ostataka njegovog brata koji je ubijen u genocidu jula 1995. Pred sam polazak za Bosnu uspjeli smo uraditi ovaj razgovor u sklopu kojeg su Meholjićeve ilustracije kao vrisak žrtve na nepravdu koja se čini žrtvama genocida. Genocid nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenici jula 1995. je počinjen od strane vojnih i policijskih snaga bosanskih Srba, kao i vojnih, policijskih i drugih raznih formacija iz Srbije koje su bile pod kontrolom državnih vlasti.

FATIMA MUHIĆ (Ilustracija: Šukrija Meholjić) I suza plače na najmanjem mezaru u historiji genocida -vječnom staništu bebe - djevojčice rođene i ubijene u istoj noći 12/13. jula 1995., koja dobi svoje ime Fatima tek poslije sedam godina a nakon pronalaska njenih minijaturnih posmrtnih ostataka........ I on / oni meni / nama nije bio genocid!!!!!!!!!!!

Bošnjaci.Net: Gospodine Meholjiću u mjesecu smo julu kada se obilježava Dan genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, cijelom Podrinju, ali i Prijedoru i drugim djelovima naše domovine BiH gdje su agresori genocidom, urbicidom, kulturicidom, pokušali da zatru tragove bošnjačkog i bosanskog postojanja. Recite mi kako vi koji ste preživjeli genocid u Srebrenici doživljavate mjesec juli?
MEHOLJIĆ: Svake godine, 11. juli budi bolne uspomene kod onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici. Takve scene nikada neće nestati, samo će biti malo potisnute, a mi ćemo se uvijek sjećati datuma. Da li itko zaista razumije bol Srebrenice? Tko će reći majci Srebreničanki Havi Muhić čiju su, u stampedu izgubljenih duša u Potočarima, tek rođenu kćer likvidirali nedozvolivši joj ni da vidi svoje dijete, ili pak majci Prijedorčanki Havi Tatarević kojoj ubiše muža i šest sinova u jednom danu, ili bilo kojoj majci da je dan tuge samo jedno sjećanje, kada tuga traje godinama i nikada neće prestati.

CVIJET SREBRENICE

Bošnjaci.Net: Među žrtvama genocida su i vaši najuži članovi porodice.
MEHOLJIĆ: Tačno tako. Ta trajna tragedija je dio zločinačkog naslijeđa. Niko nema moć da oživi sve te hiljade nevinih muškaraca i dječaka iz Srebrenice, među kojima i mog brata sa svoja dva sina i mog sestrića, koje su vojne i policijske snage bosanskih Srba uz pomoć vojnih i paravojnih snaga iz Srbije masakrirali u samrtnom ljetu jula 1995. Ali se sve ove godine nameće pitanje, kako ići dalje i graditi stabilan mir, pomirenje i suživot na ovim prostorima kad srpski lideri bježe od odgovornosti te permanentno poriču svoju krivicu i relativiziraju ratni zločin?!

Bošnjaci.Net: Da li je neophodno da se dogodi jedan neljudski i necivilizacijski čin – genocid, da bi jadan grad ili kraj bili zapisani u hostoriju tragedije?
MEHOLJIĆ: Ime Srebrenica hoće ući u historiju na isti način kao češke Lidice, francuski Oradour-sur-Glane i česki Telavog, gdje su Hitlerove bande počinile masakre nedužnih ljudi. Ali historija o Srebrenici je još strašnija i neljudskija, jer su žrtve bile u području koje su Ujedinjene nacije proglasile "Sigurnom zonom", dakle najsvirepiji zločini su se desili pred očima svijeta. U Srebrenici je ispisana najtamnija strana ljudske historije. Srebrenica je bila sama na svijetu, a svijet je bio u Srebrenici. Imali su zadatak da zaštite civile, ali nisu to učinili. Zašto? Neko zna odgovor. To bi bila pobjeda i za žrtve i za pravdu ako bi neko iz aparata UN-a bio priveden pravdi.

Bošnjaci.Net: Nadate li se, kao žrtva genocida, da će se to dogoditi u mozgovima svjetskih političara posebno oni koji su sada ili će doću u UN?
MEHOLJIĆ: To je otvoreno pitanje da li bi danas svijet drugačije reagovao? Sumnjam. Nakon Aušvica, svjetska zajednica je rekla: „Nikad više!“ Ali to se ponovilo u Ruandi, a zatim i u Srebrenici. Svijet ponovo ponavlja isto, kao papagaj "Nikad više!", ali ništa ne čini da spriječi da se ponovo dogode teški zločini.

ŽRTVA

Bošnjaci.Net: Da li smatrate da su međunarodne institucije, prvenstveno mislim na UN, izvukli pouku iz genocida u Srebrenici, Ruandi...?
MEHOLJIĆ: Nažalost, još uvijek vidimo da se čine novi genocidi na drugim mjestima u svijetu, zato se samo pitanja moglu redati... Zašto svjetska zajednica ne uči od onoga što se dogodilo u Srebrenici? Zašto se ne implementira princip UN o "Zajedničkoj odgovornosti zaštite". Zašto se na vrijeme ne interveniše, ili se to čini selektivno, i najčešće prekasno? Zašto su UN priznale BiH, a uvele embargo na uvoz oružja? Zašto su UN utvrdile “zaštićene zone”, a desio se genocid? Zasto se u Haagu vode procesi protiv pojedinaca, a donosi presuda da je u Srebrenici bio genocid kojeg ne mogu izvršiti pojedinci?

Bošnjaci.Net: Koliko vas današnja politička situacija u BiH podsjeća na 90-te?
MEHOLJIĆ: Današnja situacija u Bosni i Hercegovini, 24 godine nakon genocida u Srebrenici i mirovnog sporazuma u Dejtonu, upravo tako, počinje ličiti na devedesete godine. Ljudi, posebno Bošnjaci, žive u strahu i veoma su zabrinuti za budućnost. Zašto šuti svjetska zajednica, kada određeni srpski lideri dosljedno odbijaju priznati da je Srebrenica bila mjesto genocida, iako su predstavnici UN-a to vidjeli vlastitim očima, Međunarodni sud pravde (ICJ) je to zaključio u svojoj presudi 2007. godine, Europski parlament je također u rezoluciji 2009. godine nedvosmisleno utvrdio da je ono što se dogodilo u Srebrenici bio genocid!

Gideon Greif

Bošnjaci.Net: Odrđeni članovi koji su imenovani u komisijama iz oba entiteta utvrdili su ključne činjenice o događanjima u julu 1995. u Srebrenici i o nedovršenom broju žrtava genocida?
MEHOLJIĆ: Da, Komisija su uradila listu nestalih ili ubijenih, koja broji 8.372 ljudi? Ovo je kulminiralo nedavno kada su vlasti manjeg bh. entiteta (Republika Srpska) formirali dvije nove tzv. međunarodne komisije: jednu za Srebrenicu i drugu za Sarajevo, što se doživljava kao nož u otvorenu ranu.

Bošnjaci.Net: Rukovodstvo Srbije ne krije da 49% zemlje države BiH tretira kao ratni plijen. Koliko to Bošnjaci i bh. političari razumiju?
MEHOLJIĆ: Upravo tako, Srbija poima entitet Republika Srpska za neku vrstu ratnog plijena i želi ga odvojiti od BiH, posebno kao kompenzaciju za gubitak Kosova. Zato se nameće pitanje, zašto srpski lideri izbjegavaju istinu o Srebrenici? To je logično, jer je genocid državni zločin. Srbi još uvijek nisu doživjeli katarzu niti valjan obračun sa vlastitom prošlošću. Lideri srpskog društva danas imaju istu onu ideologiju koja je direktno ili indirektno proizvela genocid. I to je ono što čini razliku između genocida i zločina.

Bošnjaci.Net: Nakon genocida, ali i nakon sudskih presuda svakodnevno se od srpskih zvaničnika čuju negiranje genocida. Da li ste kao žrtva genocida zabrinuti i čemu se nadate?
MEHOLJIĆ: Poricanje genocida je njegova završna faza i sačinjava također jedan dio državne strategije koja želi činjenice držati izvan domena javnosti. To je veoma opasno jer to stvara predpostavke za nove zločine. Hoćemo li biti ponovo ubijani? Ja, kao jedan od preživjelih iz Srebrenice, sam jako zabrinut zbog pokušaja da se negira genocid, koji slovi kao jedan od najbolje dokumentovanih genocida u ljudskoj historiji. Veoma je bolno čuti ove laži i uvrede koje stvaraju napetu situaciju, nemir i strah među nama žrtvama. Mi preživjele žrtve se ipak nadamo, iako se predugo čeka na srpskog Willya Brandta, da će Srbi stvarno priznati svoju krivicu i odgovornost za genocid, izviniti se za nedjela, pronaći pravu prekretnicu koja im je potrebna i početi da grade pozitivnu politiku pomirenja i saradnje na Balkanu.



Bošnjaci.Net: Šta je Srebrenica i šta smo kao narod naučili iz Srebrenice?
MEHOLJIĆ: Srebrenica je doživjela smrt, ona je trajni ožiljak na duši svakog onog ko vjeruje u čovječnost, a tragično bi bilo da doživi novu smrt zaborava. Zato je kultura kolektivnog sjećanja na Srebrenicu veoma važna i dobra investicija za mir u budućnosti. Nikada ne smijemo zaboraviti Srebrenicu koja je zapravo paradigma sveukupnog stradanja Bosnjaka u BiH, jer zaborav je svjetionik zločincima na putu ka novom genocidu. Najveće naše prokletstvo je da mi brzo zaboravljamo stvari koje su se dogodile pa nam se ponavljaju u jos strasnijem izdanju. Mi moramo stalno biti budni i ne dozvoliti da se istina zatrpava šutnjom, jer postoje, nažalost, ljudi koji žele da lažiraju historijske i sudski utvrđene i presuđene činjenice o genocidu u Srebrenici i drugim stratištima širom BiH. Stoga imamo svi obavezu da spriječimo da se ovo ponovi.

Bošnjaci.Net: Za kraj ovog razgovora, vi srebrenički krik pokušavate nacrtati i ilustracije sa kojima opominjete svijet.
MEHOLJIĆ: Moja sudbina mi je odredila da izbjegnem golgotu Srebrenice, dakle preživim i da krikom nacrtane patnje svjedočim, podsjećam i tom svojom crnom crninom crne linije o zlim ljudima nijemo vrištim i opominjem na vrijeme kad je ubijana moja domovina, moj narod i moj rodni grad Srebrenica.
Šta se zapravo naučilo iz klaonice Srebrenica? Vrlo malo. Probudimo se!