Autor: Šemso Agović

Damir Šabotić: Dragi moji Bošnjaci, ljubite Ivu Andrića, on je u stvari bio filantrop i komunista, ali vi to ne znate.

ŠEMSO AGOVIĆ: Damir Šabotić je u pomenutom disputu sa oduševljenjem prihvatio Zoranov stav, pa je u tom zanosu otišao korak naprijed i skovao jaču sintagmu: »resantimanski i nacionalistički diskurs o Andriću«. Resantiment – da ne čačkate po rječnicima potrudio sam se ja –, znači prikrivenu mržnju, bijes, zamjerku, želju za osvetom, gorčinu...

Književnici ne moraju biti i časni ljudi. Ma, kakvi. Mogu biti duhovni đuturumi, rasisti, nacionalisti, blasfemici i njihova djela isto takva, pa ipak postanu slavni; neki čak i Nobelovu nagradu dobiju. Bezbeli, njihova slava tada bude krnja, ograničena na skupine kojima iz određenih razloga odgovaraju navedene osobine, i prostor kojim te skupine vladaju.

Književni kritičari mogu biti još nečasniji. Iako znaju da se radi o nehumanom djelu oni vještim manevrima umiju i najopskurniju pisaniju predstaviti kao umjetničko remek djelo.

Zgodan primjer jedne takve zavrzlame je disput koji potpisuje Damir Šabotić, književnik i književni kritičar, disput posvećen »obračunu« sa Zoranom Milutinovićem i njegovim navodima u knjizi „Bitka za prošlost. Ivo Andrić i bošnjački nacionalizam“ (Geopoetika, Beograd, 2018.).

U pomenutoj knjizi Zoran Milutinović osipa drvlje i kamenje po bošnjačkim književnim analitičarima – čak i po mojoj malenkosti: Šukrija Kurtović, Adil Zulfikarpašić, Muhamed Filipović, Muhsin Rizvić, Esad Duraković, Sanjin Kodrić i drugi našli su se na njegovoj meti, a njihov rad je veseli Zoran okitio sintagmom »bošnjački nacionalistički diskurs o Andriću«.

Damir Šabotić je u pomenutom disputu sa oduševljenjem prihvatio Zoranov stav, pa je u tom zanosu otišao korak naprijed i skovao jaču sintagmu: »resantimanski i nacionalistički diskurs o Andriću«.

Resantiment – da ne čačkate po rječnicima potrudio sam se ja –, znači prikrivenu mržnju, bijes, zamjerku, želju za osvetom, gorčinu...

O Zoranovim opservacijama Damir piše: »Ako knjigom Bitka za prošlost – Ivo Andrić i bošnjački nacionalizam Zoran Milutinović možda i neće otvoriti novu etapu u studijama o Andriću na južnoslavenskom kulturnom prostoru, onda zasigurno možemo reći da je – barem što se tiče tumačenja nacionalističkog diskursa o ovom piscu u bošnjačkoj književnoj kritici – jednu etapu zatvorio. Jer sve što je o Andriću napisano u toj kritici u ovoj knjizi je analizirano i vrednovano na način na koji dosad nije (podebljao Š.A.). Sudeći po teorijskim postavkama, metodologiji, argumentaciji, stilskoj preciznosti – reklo bi se da je pred nama jedna knjiga kojoj se nema šta prigovoriti.«

Pazite: »način na koji dosad nije...«, klikće Damir svom kolegi Zoranu, iako ni jedan ni drugi nisu naveli ama baš nikakav dokaz u analizama bošnjačkih kritičara da bi one bile »resantimanski i nacionalistički diskurs o Andriću«. Nečasni ljudi, to je to.

A nije da Zoran i Damir ne bi umjeli naći argumente, pa to su dobri stručnjaci – eto baš Damir dokazuje da postoji velikosrpska ocjena Andrićeve književnosti kod Predraga Palavestre, za kojeg je Andrić prorok, predskazivač krvave agresije na BiH, proizašle iz praiskonske vjerske mržnje. Palavestra je falsifikovao Andrićev tekst (na retoričko pitanje odakle rat u BiH):

»–Jer služimo i zlom tuđinu i svojim ranjenim zlim nagonima i zabludama, i svemu i svakome, samo ne velikim načelima Slobode, Bratstva i Jedinstva. (Ivo Andrić, Noćni razgovor 1941, „Napredak“, hrvatski narodni kalendar 1946, Sarajevo, 1946, str. 120.)«
prikazavši ga ovako:

»–Jer služimo zlom tuđinu i svojim ranjenim nagonima i zabludama, i svemu i svakome…
(Palavestra, str. 17.)«

Uz očigledan dokaz da je Palavestra zaista falsifikator, Damir nam ushićeno podastire i jevanđelje, da je Ivo Andrić filantrop i komunista. Svoju raspravu je naslovio sa Bitka za Andrića, mada tu nema ni traga ni o kavoj bici; eto vam ga bez borbe, nama Andrić jednostavno ne treba.