Koja je najznačajnija zajednička osobina kod ove trojice Bošnjaka? Prije svih ostalih, ponos! Ponos, dostojansvo ili bosanski rečeno nam. Isaković, Ibrišimović i Muhić se nisu nikada i nikome prodavali ili podavali. Iz ljubavi prema svojoj domovini, govorili su i govore ono što misle i istinom je branili i brane od laži. Od ove trojice Bošnjaka i iz njihovih djela, bosanska mladost ima šta naučiti jer im je, svoj trojici, životni moto bio i ostao da nedaju nama, nek' ide glava!

SEAD ZUBANOVIĆ: Ispovjed ili pokajanje Meše Selimovića, maestralno, hirurškom preciznošću ogolio i objasnio podvale i laži koje se kriju u Mehmedovim rečenicama. Takođe je činjenično osporio sve negative osobine koje su vremenom, zahvaljujući i Mešinom pisanju, postali sinonimi za Bošnjake. Zaista je haram svakom pismenom stanovniku države Bosne i Hercegovine koji ovaj tekst ne pročita!

Beograd ne odustaje! Velikosrpski cilj konačne podjele i okupacije države Bosne i Hercegovine je i dalje više nego aktuelan. Svakodnevni su napadi na njenu samobitnost, njenu historiju, njene granice i jezik. Nipodaštavanje bošnjačke nacije, njena negacija, je jedan od glavnih strateških pravaca tih ataka. Bošnjački narod, kao kičma suverene države Bosne i Hercegovine, najveći je problem potencijalnog okupatora. I ponovo, kao pred početak agresije, glavna poluga kojom se dušmani koriste u svom pohodu su citati iz knjiga i izjave Mehmeda Meše Selimovića! Sve ih je više na prosrpskim portalima sa kojih ih „uredno“ prenose domaći neosvješteni novinari. Njegova glava opet, umjesto ovnove glave, nalazi se na kraju balvana kojim neprijatelj uspješno krši i lomi vrata bošnjačkog samopoštovanja. Ne umije još Bošnjak da prepozna zlo u Mešinim rečenicama koje, naprimjer, ovako objašnjavaju razlog teškoća kroz koje ovaj narod i on kao navodno njegov pripadnik, prolazi:

- A zašto je tako? Ne znam. Možda zato što smo po prirodi zli, što nas je Bog obilježio.

A šta tek reći za ovo njegovo promišljanje:
- Od Bosanca se možeš svemu nadati. Godinama živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala.

A Bošnjaci nikada nisu bili zli, a ni budale. O plemenitosti ovih ljudi pisali su svi putopisci koji su imali priliku, kroz prošla vremena, proći ovim Džennetom od zemlje. Plemenitost ovog naroda ponovo je posvjedočila i ova, ako Bog da posljednja, krvava agresija. Bio je i ostao dostojanstven Bošnjak, kroz vrijeme, i onda kad mu je od tuge srce doslovno pucalo!

Tri bošnjačke intelektualne gromade su svojevremeno prepoznale podvale i laži kojima vrve ova književna, za njihov narod, nedjela, Derviš i smrt kao i Tvrđava. Rahmetli Alija Isaković je, na sebi svojstven način, po objavi ovih romana, kratko rekao da je njihov autor Meša Selimović, prihvatio ulogu megafona u rukama velikospstva! Drugi rahmetlija, Nedžad Ibrišimović, je bio toliko ogorčen Selimovićevim čudnim nepoznavanjem islama da je predložio druge nazive za Derviša, kao što su: Pop i smrt, Ateista i smrt, Komunista i smrt, Monah i smrt . . . Akademik Ferid Muhić je u svom eseju Ispovjed ili pokajanje Meše Selimovića, maestralno, hirurškom preciznošću ogolio i objasnio podvale i laži koje se kriju u Mehmedovim rečenicama. Takođe je činjenično osporio sve negative osobine koje su vremenom, zahvaljujući i Mešinom pisanju, postali sinonimi za Bošnjake. Zaista je haram svakom pismenom stanovniku države Bosne i Hercegovine koji ovaj tekst ne pročita!



Koja je najznačajnija zajednička osobina kod ove trojice Bošnjaka? Prije svih ostalih, ponos! Ponos, dostojansvo ili bosanski rečeno nam. Isaković, Ibrišimović i Muhić se nisu nikada i nikome prodavali ili podavali. Iz ljubavi prema svojoj domovini, govorili su i govore ono što misle i istinom je branili i brane od laži. Od ove trojice Bošnjaka i iz njihovih djela, bosanska mladost ima šta naučiti jer im je, svoj trojici, životni moto bio i ostao da nedaju nama, nek' ide glava!

A šta na kraju šta reći za one koji sebe, zbog stepena obrazovanja, smatraju veoma bitnim dijelom bosansko društva, nazovi intelektualcima, a ni prstom nisu mrdnuli da pomognu, niti pomažu, svojoj domovini? Naprotiv, oni su bili i ostali komformisti koji, i pored svih činjenica, ogorčeno brane Selimovića. Oni su sebe prepoznali u Mešinim pisanju, podaničkom načinu života i poltronstvu. Iz tog razloga se i oduševljavaju njegovim promišljanjima i opisima njih i njega samog, kao što su ova dva naredna:

- Zar je onda čudo što se uvijamo, krijemo, lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe, svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti.

- Mogao si se povjeriti zmiji, šakalu, kopcu, nikako našem čovjeku.Izdaće te kad mu najviše učiniš, ubiće te kad mu svoj posljednji zalogaj daš. . .

Iluzorno je od spodoba koje su moralno upravo ovakve, očekivati da osude onoga ko je autor ovih citata. Ovo je i objašnjenje zbog čega će Meša Selimović još dugo godina, u mnogim, nažalost obrazovanim Bošnjacima, imati krajnje odanu publiku.