Kolumne
POKUŠAJ IDEOLOŠKOG PONIŽAVANJA MOSTARA
|
|
Autor: Amir Telibećirović
Objavljeno: 28. February 2019. 21:02:04
Smatrati da su istočni Mostar i zapadni Mostar jednaki u političkom smislu, i da je nacionalizam te šovinizam isti u oba dijela grada, znači biti ili razmažen ili ciničan ili iskompleksiran i neupućen. A baš to se ponekad tvrdi pri opisu stanja u Mostaru od strane nekih koji sebe smatraju finom gradskom sarajevskom rajom. Nažalost, nije im prvi put.
Sada već cijelom Balkanu poznato skrnavljenje mostarske panorame preko fotoshopa za potrebe turističke djelatnosti iz pravca Međugorja, izazvalo je očekivane reakcije. Među odgovorima na „križarsku“ izmjenu mostarskog pejzaža, jedan se opet odnosio na računarski alat. Poslije slike Mostara sa montiranim brojnim crkvenim tornjevima, križevima i hrvatskom zastavom, internetom je zaplovila slika sa velikom džamijom montiranom usred starog grada Splita, u Dioklecijanovom kompleksu. Onda su počeli da se masovnije javljaju FGR-ovci po internetu i mimo njega, i to možda najviše iz Sarajeva i Tuzle. Krenuli su skoro pa uobičajeni komentari kako su svi jednako krivi, svi su isti nacionalisti, svi su isti klerofašisti u Mostaru, samo što se po famoznom ključu, „ravnopravno“ izjednačavaju dvije političke strane umjesto već klasične fraze o „sve tri jednake strane.“ Ironični odgovor na provokaciju o Mostaru, foto montažom na splitskoj slici, smatrao se jednakim „primitivizmom,“ bez preciziranja šta se i kako misli time. Sve skupa se dodatno podgrijalo tako što je neki turistički vodič za slikovitiji opis podjele Mostara nakon rata 1996 godine, stranim posjetiocima rekao da je Mostar svojom podjelom podsjećao na Belfast u Sjevernoj Irskoj, više simbolično a nešto manje praktično. Navodno, neki od turista su to pogrešno shvatili, ali i pojedini FGR-ovci pa su doslovno počeli komentarisati kako je Mostar, poput Belfasta, podijeljen dvjema velikim vojno-političkim silama, jednakim u nasilju i u želji za segregacijama naroda. Mnogi od njih ili ne znaju ili se pretvaraju da ne znaju šta se sa Mostarom dešavalo od 1993 godine, kada se nije moglo pričati o dvije „zaraćene i jednake strane.“ Nekoliko godina poslije opsadnog napada na grad i rata, moglo se golim okom vidjeti koja strana i koji dijelovi Mostara su više stradali a koji manje. Jeste bilo sličnosti sa Belfastom, sa Berlinom i nekim drugim silom podijeljenim gradovima, ali samo sličnosti, ne identičnosti. Šta se još desilo u godinama mirnodopske podjele Mostara, možda nije poznato mnogim FGR-ovcima, pa ih se ovdje može podsjetiti. Nakon što saznaju ko je bio Mile Budak, bilo preko wikipedie, knjiga ili onih što pamte drugi svjetski rat, pa onda istim načinima saznaju ko je bio Jure Francetić, tek onda treba da se zapitaju zašto ili kako dvije ulice u zapadnom Mostaru, pod kontrolom HDZ-a, nose nazive po njima. Nazivi ulica, trgova i spomenika u oba dijela Mostara pokazuju bitnu razliku pri komparaciji obje strane u odnosu na onu koju forsiraju oni što stalno govore o jednakoj političkoj krivici, jednakom klerofašizmu i drugim nebulozama.
Inkvizicijsko nadahnuće za ulice
Evo još malo podsjetnika za njih. Službena imena nekih ulica u dijelu Mostara koji drži HDZ:
Druge Bojne Rudničke, Vokića Lorkovića, Splitska, Dr. Milana Suflaja, Vukodolska, Franjevačka, Kraljice Katarine, Kardinala Stepinca, Dubrovačka, Vukovarska, Kneza Branimira, Kneza Mihajla Viševca Humskog, Kneza Domagoja, Kneza Višeslava, Stjepana Radića, Hrvatske mladeži, Kralja Petra Krešimira četvrtog, Kralja Zvonimira, Kralja Tomislava, Zagrebačka, Fra Didaka Buntića, Fra Andre Miletića, Biskupa Budinjića, Ivana Mažuranića, Hajduka Andrije Šimića, Viteza Rafaela Bobana, Bleiburških žrtava, Mijata Tomića i tako dalje.
Dakle, osim desničarskih inspiracija, nešto iz srednjeg vijeka, tu je pregršt pojmova iz susjedne države, i ponešto koketiranja sa NDH. Zidnim grafitima dominira čuveno slovo - U sa kvakicama, čije značenje nije potrebno objašnjavati. Partizansko groblje u Mostaru je ponajviše „okićeno“ grafitima – bezbroj kukastih slova U i kukastih krstova.
Zanemarivanje čuvenog Hujke
Za to vrijeme, nazivi nekih ulica u istočnom Mostaru govore dovoljno o spomenutoj razlici. Tamošnje ulice su: Alekse Šantića, Šerifa Bulića, Trg Prvi Maj, Bajatova, Dračina, Alikalifića, Osmana Džikića, Maršala Tita, Mostarskog Bataljona, Željezničko naselje, 29 Hercegovačke Udarne Brigade, Gojka Vukovića, Mladena Balorde, Pere Lazetića, Ale Čišića, Ose Grebe, Huse Maslića, Salke Šestića, Braće Lakišića, Braće Fejića, Braće Trbonja, Drage Palavestre, Adema Buće, Šehovina, Kujundžiluk, Husnije Repca, Oneščukova, i tako dalje.
Dakle, osim što su tamo imena pripadnika sva tri vodeća naroda u BiH kako se to po ključu popularno naglasi, tu su sačuvani tradicionalni nazivi ulica od prije rata, i dosta imena vezanih za partizansko naslijeđe iz drugog svjetskog rata, uz Titovu ulicu, što bi trebalo da je asocijacija na antifašizam za one koji izjednačavaju takozvane obje strane u Mostaru. Kada je riječ o savremenom antifašizmu, možda se istočnom dijelu grada može zamjeriti što još nemaju ulicu sa imenom mostarskog heroja odbrane iz 1990-ih godina, Midhata Hujdura Hujke. Bila je doduše jedna situacija kada su obje strane Mostara bile kulturološki slične. Više je to bilo vezano za domaći mentalitet izražen kroz pogrešno usmjereni inat. Kada je u zapadnom Mostaru dovršena izgradnja ogromnog katedralskog tornja od betona, potom i džinovskog krsta na brdu Hum iznad starog grada, odgovor sa istočne strane je bio u pretjeranom pojačavanju zvučnika sa kojih ide ezan sa minareta. Razglas je trebao da 'dobaci' što dalje preko Neretve. Na tome se vremenom završilo, bar donekle. Ezanski zvučnici su stišani, ali je na humu ostala sporna krstača-(naziv koji su koristili još i drevni Bogumili).
Radi uključenja treće „konstitutivne“ strane u priči, ima jedan relativno nepoznat a ironičan podatak. Treba ga se sjetiti kada god Milorad Dodik ode na komemoraciju žrtvama u Jasenovcu. Naime, mostarski ured Dodikovog SNSD-a se godinama nalazio u ulici Mile Budaka, ne zna se da li je još uvijek. Ni Dodik niti neko drugi iz SNSD-a nije nikad javno rekao da im to smeta. Da li smeta FGR-ovcima ili im je svejedno nije toliko bitno. Njima smeta ono što inače smeta uglavnom razmaženim, iskompleksiranim ili neinformisanim ljudima.
AMIR TELIBEĆIROVIĆ: Nekoliko godina poslije opsadnog napada na grad i rata, moglo se golim okom vidjeti koja strana i koji dijelovi Mostara su više stradali a koji manje. Jeste bilo sličnosti sa Belfastom, sa Berlinom i nekim drugim silom podijeljenim gradovima, ali samo sličnosti, ne identičnosti. Šta se još desilo u godinama mirnodopske podjele Mostara, možda nije poznato mnogim FGR-ovcima, pa ih se ovdje može podsjetiti. |
Sada već cijelom Balkanu poznato skrnavljenje mostarske panorame preko fotoshopa za potrebe turističke djelatnosti iz pravca Međugorja, izazvalo je očekivane reakcije. Među odgovorima na „križarsku“ izmjenu mostarskog pejzaža, jedan se opet odnosio na računarski alat. Poslije slike Mostara sa montiranim brojnim crkvenim tornjevima, križevima i hrvatskom zastavom, internetom je zaplovila slika sa velikom džamijom montiranom usred starog grada Splita, u Dioklecijanovom kompleksu. Onda su počeli da se masovnije javljaju FGR-ovci po internetu i mimo njega, i to možda najviše iz Sarajeva i Tuzle. Krenuli su skoro pa uobičajeni komentari kako su svi jednako krivi, svi su isti nacionalisti, svi su isti klerofašisti u Mostaru, samo što se po famoznom ključu, „ravnopravno“ izjednačavaju dvije političke strane umjesto već klasične fraze o „sve tri jednake strane.“ Ironični odgovor na provokaciju o Mostaru, foto montažom na splitskoj slici, smatrao se jednakim „primitivizmom,“ bez preciziranja šta se i kako misli time. Sve skupa se dodatno podgrijalo tako što je neki turistički vodič za slikovitiji opis podjele Mostara nakon rata 1996 godine, stranim posjetiocima rekao da je Mostar svojom podjelom podsjećao na Belfast u Sjevernoj Irskoj, više simbolično a nešto manje praktično. Navodno, neki od turista su to pogrešno shvatili, ali i pojedini FGR-ovci pa su doslovno počeli komentarisati kako je Mostar, poput Belfasta, podijeljen dvjema velikim vojno-političkim silama, jednakim u nasilju i u želji za segregacijama naroda. Mnogi od njih ili ne znaju ili se pretvaraju da ne znaju šta se sa Mostarom dešavalo od 1993 godine, kada se nije moglo pričati o dvije „zaraćene i jednake strane.“ Nekoliko godina poslije opsadnog napada na grad i rata, moglo se golim okom vidjeti koja strana i koji dijelovi Mostara su više stradali a koji manje. Jeste bilo sličnosti sa Belfastom, sa Berlinom i nekim drugim silom podijeljenim gradovima, ali samo sličnosti, ne identičnosti. Šta se još desilo u godinama mirnodopske podjele Mostara, možda nije poznato mnogim FGR-ovcima, pa ih se ovdje može podsjetiti. Nakon što saznaju ko je bio Mile Budak, bilo preko wikipedie, knjiga ili onih što pamte drugi svjetski rat, pa onda istim načinima saznaju ko je bio Jure Francetić, tek onda treba da se zapitaju zašto ili kako dvije ulice u zapadnom Mostaru, pod kontrolom HDZ-a, nose nazive po njima. Nazivi ulica, trgova i spomenika u oba dijela Mostara pokazuju bitnu razliku pri komparaciji obje strane u odnosu na onu koju forsiraju oni što stalno govore o jednakoj političkoj krivici, jednakom klerofašizmu i drugim nebulozama.
Evo još malo podsjetnika za njih. Službena imena nekih ulica u dijelu Mostara koji drži HDZ:
Druge Bojne Rudničke, Vokića Lorkovića, Splitska, Dr. Milana Suflaja, Vukodolska, Franjevačka, Kraljice Katarine, Kardinala Stepinca, Dubrovačka, Vukovarska, Kneza Branimira, Kneza Mihajla Viševca Humskog, Kneza Domagoja, Kneza Višeslava, Stjepana Radića, Hrvatske mladeži, Kralja Petra Krešimira četvrtog, Kralja Zvonimira, Kralja Tomislava, Zagrebačka, Fra Didaka Buntića, Fra Andre Miletića, Biskupa Budinjića, Ivana Mažuranića, Hajduka Andrije Šimića, Viteza Rafaela Bobana, Bleiburških žrtava, Mijata Tomića i tako dalje.
Dakle, osim desničarskih inspiracija, nešto iz srednjeg vijeka, tu je pregršt pojmova iz susjedne države, i ponešto koketiranja sa NDH. Zidnim grafitima dominira čuveno slovo - U sa kvakicama, čije značenje nije potrebno objašnjavati. Partizansko groblje u Mostaru je ponajviše „okićeno“ grafitima – bezbroj kukastih slova U i kukastih krstova.
Za to vrijeme, nazivi nekih ulica u istočnom Mostaru govore dovoljno o spomenutoj razlici. Tamošnje ulice su: Alekse Šantića, Šerifa Bulića, Trg Prvi Maj, Bajatova, Dračina, Alikalifića, Osmana Džikića, Maršala Tita, Mostarskog Bataljona, Željezničko naselje, 29 Hercegovačke Udarne Brigade, Gojka Vukovića, Mladena Balorde, Pere Lazetića, Ale Čišića, Ose Grebe, Huse Maslića, Salke Šestića, Braće Lakišića, Braće Fejića, Braće Trbonja, Drage Palavestre, Adema Buće, Šehovina, Kujundžiluk, Husnije Repca, Oneščukova, i tako dalje.
Dakle, osim što su tamo imena pripadnika sva tri vodeća naroda u BiH kako se to po ključu popularno naglasi, tu su sačuvani tradicionalni nazivi ulica od prije rata, i dosta imena vezanih za partizansko naslijeđe iz drugog svjetskog rata, uz Titovu ulicu, što bi trebalo da je asocijacija na antifašizam za one koji izjednačavaju takozvane obje strane u Mostaru. Kada je riječ o savremenom antifašizmu, možda se istočnom dijelu grada može zamjeriti što još nemaju ulicu sa imenom mostarskog heroja odbrane iz 1990-ih godina, Midhata Hujdura Hujke. Bila je doduše jedna situacija kada su obje strane Mostara bile kulturološki slične. Više je to bilo vezano za domaći mentalitet izražen kroz pogrešno usmjereni inat. Kada je u zapadnom Mostaru dovršena izgradnja ogromnog katedralskog tornja od betona, potom i džinovskog krsta na brdu Hum iznad starog grada, odgovor sa istočne strane je bio u pretjeranom pojačavanju zvučnika sa kojih ide ezan sa minareta. Razglas je trebao da 'dobaci' što dalje preko Neretve. Na tome se vremenom završilo, bar donekle. Ezanski zvučnici su stišani, ali je na humu ostala sporna krstača-(naziv koji su koristili još i drevni Bogumili).
Radi uključenja treće „konstitutivne“ strane u priči, ima jedan relativno nepoznat a ironičan podatak. Treba ga se sjetiti kada god Milorad Dodik ode na komemoraciju žrtvama u Jasenovcu. Naime, mostarski ured Dodikovog SNSD-a se godinama nalazio u ulici Mile Budaka, ne zna se da li je još uvijek. Ni Dodik niti neko drugi iz SNSD-a nije nikad javno rekao da im to smeta. Da li smeta FGR-ovcima ili im je svejedno nije toliko bitno. Njima smeta ono što inače smeta uglavnom razmaženim, iskompleksiranim ili neinformisanim ljudima.
