Analizirajući, sve, i kako se odvijalo u RS, od kako je M. Dodik sa svojom vlastitom partijom; ''SNS Milorad Dodik'', preuzeo vlast, a u okviru politike koju zagovara i provodi sve se svodi isključivo na lično-familijarno materijalno bogaćenje.
Osmislio je način na koji će upravljati Entitetom RS formirajući svoju privatnu stranku i briga ga nije za to kako će narod da živi. Došao je na vlast u, kao, demokratskom sistemu, a između njegovog načina ostvarivanja vlasti i neke kraljevine nema nikakve suštinske razlike. Kralj vlada državom, a Dodik vlada drugim entitetom. Ne ubire direktne poreze, ali ih raspoređuje kako sam želi. Ne sudi, ali se sudi kako on kaže. Ne istražuje, ali se istražuje kako on to želi. Nije u policiji, ali se radi kako on želi. I tako redom
Zar ima netko u RS, u javnim ustanovama ili da je izvršilac u vlastu, da smije nešto uraditi na nivou RS-e, a da ne upita Dodika? Nema, a niti može biti!
Ministre i sve ostale javne dužnosnike, koji su imenovani od vladajuće Dodikove stranke, koji se upuste da samostalno misle, otpušta bez ikakvih razloga osim komentara da se ne uklapaju u zagovorenu politiku. A ta politika je na principu; ''Biće onako kako, ja, Dodik-kralj kažem''.
I to mu ga dođe demokratija?
Formiraš sebi privatnu stranku, narod te bira, jer mu godi tvoja priča i postaješ apsolutni gospodar-kralj. Jadan je taj narod koji u današnje vrijeme živi u Dodikovoj demokratskoj ''kraljevini''. Čudim se da mu niko od opozicije u RS-u ne spočitava ovakav način vlasti, a još više se čudim OSC-u koji dozvoljava ovakav oblik organizovanja privatnih partija u BiH, a u tzv.demokratskim uvjetima vladanja. Ovo tzv. je iz razloga što dodikovanje nije na principima demokratije.
Bosnu i Hercegovinu negira, jer mu je to način-slogan kojim stimuliše one šovinistički nastrojene svoje sugrađane koji smatraju da je za njihovu egzistenciju BITNA ISKLJUČIVO REPUBLIKA SRPSKA, te na taj način i dalje obezbjeđuje glasačko tijelo za svoje kraljevanje. To, što danas potencira, a to je da je Bosna i Hercegovina nemoguća, da je nastala u Dejtonu iz dva entiteta, poredeći je sa višenarodnom Jugoslavijom koja se raspala iz razloga višenarodnosti te iz tog razloga, za njega, ni Bosna i Hercegovina nije moguća je sa bilo kog aspekta nesuvislo, a posebno sa povijesnog.
Bosna je utemeljena u proteklim milenijima i na bilo kojoj staroj karti naći će je svaki onaj ko se potrudi da sazna istinu o Bosni. Današnji njen naziv; Bosna i Hercegovina je skorašnji i pod tim imenom nema je u starijoj literaturi niti na starim kartama. To je stoljećna država njenog naroda, njenih Bošnjaka, koji su konfesionalno bili muslimani, katolici i pravoslavci. Danas su stari Bošnjaci a katolici, Hrvati, stari Bošnjaci pravoslavci, Srbi i stari Bošnjaci muslimani i dalje Bošnjaci.
Bosna i Hercegovina je danas višenacionalna zajednica u kojoj su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi, a sastavljena je iz dva Entiteta, tako definisana u Dejtonu i njena organizovanost nebi bila problem za njene narode, ali jeste za pojedince koji su privatizirali neke njene dijelove i iz tih razloga ne žele njenu transformaciju u državu sa svim prerogativima koje bi imala kao država.
Ti isti, a tu je Dodik najupečatljiviji, vidi je isključivo kao državu sa kojom može dirigovati i uzimati od nje što je bitno, a da ništa ne uzvraća, nego naprotiv, stalno je negira kao nemoguću smješten u rezidenciji svoje privatne enklave RS-e, i sa totalnim defetizmom, danas je Dodik na čelu te iste BiH, koju negira. Apsurd nad apsurdima!
No, da se vratimo na način kojim se Dodik dočepao vlasti u Bosni i Hercegovini.

Sve dok nije ostvario vlast, kritikovao je one iz predhodne vlasti, koji su, kako je on tvrdio, vodili segregašku i separatističku politiku RS-e u odnosu na BiH, kako bi kod nadležnih iz Međunarodne Zajednice ostvario simpatije kao opozicionar destruktivne politike prema BiH od strane politike SDS-a. I zahvaljujući onima iz Međunarodne Zajednioce, jer su atakovali na bošnjačke, ali i one druge parlamentarne stranke iz RS-e koje su mogle to učiniti, srušena je vlada SDS-a na čelu sa Mikerevićem i Dodik, kao opozicionar i miljenik međunarodnih čimbenika u RS-oj, dolazi na poziciju predsjednika vlade RS, odakle će, kasnije, imati itekakav uticaj i na BiH.
Dočepavši se vlasti u njemu proradi onaj pravi Dodik i pođe mijenjati taktiku i politiku a sve u cilju opstanka na vlasti i bogaćenja na taj način, jer znao je kako animirati svoj narod u cilju daljeg opstanka i ličnog bogaćenja.
Njegova politika postade Dodikoizam, a način rada dodikovanje.
Sada mu nije ni stalo do mišljnja ovih iz Međunarodne Zajednice i planira kako i dalje da ostane na vlasti, jer će kroz svoju privatnu stranku obezbjediti sebi privatnu a državnu tvorevinu, i tako doći do što većeg materijalnog bogatstva.
Riječ Dodikoizam, kao način političkog vladanja, uveo sam u upotrebu iz razloga njene specifičnosti. Inače, da se uočiti, da je to najnoviji oblik ''demokratske'' diktature ili bolje rečeno bila bi to politika koju forsira ona ličnost koja svoju politiku provodi kroz privatnu političku stranku, koju je osnovao, i koja djeluje pod njegovim imenom.
Kako je takav oblik politike, na čitavoj zemaljskoj kugli primjeren jedino u Bosni i Hercegovini, a koju je uspostavio Dodik onda bi i naziv za tu politiku, doslovice, trebao biti Dodikoizam. Nešto kraća definicija te politike u uslovima demokratije bila bi: Dodikoizam je pravi oblik ''demokratske'' tiranije u uslovima demokratske vladavine.
Iz načina vladavine koju uspostavlja Dodik, da se zaključiti da je njegov primarni cilj bio dočepati se vlasti u RS i onda razraditi način kako se održati na toj vlasti da bi kroz zacrtanu politiku a kroz svoju privatnu stranku , ostvario što veće materijalno bogatstvo, a sve na narodnoj državi čiju politiku kreira kao kralj, privatnik- vlasnik stranke, a da se to narodu ne doima na taj način.
U proklamovanoj politici koju sam osmišljava, te svojim kadrovima koje sam postavlja, provodi istu politiku u čitavoj BiH i uspjeva, jer mu to Dejton omogućava. Jasno je da je u osnovi te politike Dodikoizam, a način ostvarivanja je opstrukcija države Bosne i Hercegovine i njenih prerogativa na kojima se i zasniva državnost.
Osmislio je način na koji može upravljati sa BiH, a da mu Entitet, u kome dolazi do vlasti, bude njegova baza, ali uvijek s mišlju i nastupom da mu je RS kao lična svojina.
Inače, većom integriranošću RS u Bosnu i Hercegovinu to bi izgubio jer više nebi ostvarivao zacrtano-bogaćenje kroz privatnu političku stranku koja kreira politiku RS-e kao države.

Narodu, koji na izborima daje podršku privatnim strankama, a u BiH ima ih nekoliko, mene što se tiče, mogu izraziti samo žaljenje što ne vidi da je sve to, kako se dešava u RS i SNS-deom, odista privatnog karaktera, jer prema svemu viđenom RS je, trenutno, Dodikovo privatno vlasništvo-njegova kraljevina.
Možda i kadrovima koje on postavlja, a koji realizuju njegovu politiku, sve to ne izgleda tako, ali iz načina na koji djeluju trbalo bi im biti jasno da Dodikoizmom rade za privatnu stranku Milorada.
I svima je jasno u njegovoj stranci, da bez obzira na politiku koju vodi, te iako je ta politika loša za RS niko Dodika ne može smijeniti sa mjesta predsjednika stranke, jer je stranka u kojoj djeluju njegova privatna stranka, a što je najžalosnije narod koji nema nikakav prosperitet pod takvom politikom i dalje mu omogućava da kraljuje.
RS je uhvaćena u njegove kandže i narod ne shvata da je od RS napravio svoju privatnu državu.
Da bi narod uvjerio u svoju odanost RS i poštenje često se izjašnjava da nema, u svom vlasništvu, neku firmu, a narod ne shvata da je sva RS njegovo vlasništvo, jer je pod upravom njegove privatne stranke i zašto će mu, onda, firma? On u njoj vedri i oblači. On je u pravom smislu i kadija i sudija. Ima li i jedno kadrovsko mjesto u RS-u a da nije Dodik dao svoju saglasnost na imenovanje ? Nema!
Da je tačna ova konstatacija dokazuju postupci i djelovanje svih onih kadrova iz njegove stranke koji su na nivou države BiH, a da ne navodim one u vlasti RS koji jedino mogu da djeluju i rade onako kako Mile kaže.
Pod njegovom direktivom rade i radili su svi oni koje je postavljao, kako u RS-oj, tako i u državne organe BiH od Špirića do Radmanovića ubijeđeni da provode politiku naroda RS-e, a u stvari provode Dodikoizam, jer to moraju, u suprotnom nema im mjesta u stranci, ali ni državničkih pozicija i bosanskih para bez rezultata.
Ako bi se neko upitao može li neko od imenovanih, bez obzira na nivo vlasti, iznijeti svoj stav po bilo kom pitanju kada je u pitanju BiH? Odgovor bi bio: To se nikako ne može desiti, jer nema teorije da neko od njih misli svojom glavom, te da ponudi stav a da to nije odobrio Milorad. A zašto? Pa to je njegova privatna stranka i on-kralj za sve treba da se pita.

Na njegovu privatnu politiku nasjeda i D. Čović, predsjednik HDZ-a, jer Dodik svojim govorom i sam priznaje da će lakše realizirati svoje privatne ideje-svoju politiku kada Čoviću da podršku u pogledu organizovanja trećeg entiteta. I, kako planira, jednog dana, ako bi se i dalje održala ta privatna politika Bosna i Hercegovina bi trebalo da bude vlasništvo nekoliko privatnih partija koje u svom imenu nose imena osnivača koji su nezamjenjivi i iz tog proizlazi da bi država Bosna i Hercegovina mogla postati privatna država nekoliko ljudi.
Jadan smo mi narod, mislim na sve bosanskohercegovačke građane, kada nemožemo da skontamo da bi kroz politike: Dodika, Halilovića, Radončića i drugih, koji su oformili političke stranke sa svojim imenom, država BiH mogla da se transformiše u privatnu državu, Dodikoizmom, sa nekoliko nezamjenjivih vlasnika.
I jadan smo mi narod kada kandidatima iz tih stranaka dajemo legitimitet te da se njihovi vlasnici mogu tako i ponašati.
Čudim se, i nemogu da se načudim, da i međunarodni čimbenici prelaze prećutno preko svega toga, a kako govore stalo im je do BiH i to kao demokratske višenacionalne države. Dakle, ne uočavaju da je na ovaj način guraju u privatno vlasništvo nekolicine ljudi.
Miloradu je sve to jasno, a kako zna da narod odlučuje o vlasti počeo je slasno pričati svom narodu ono što narod voli da čuje, jer kako veli više i ne ferma ove iz Međunarodne zajednice kojima si itekako udvarao dok su ga dovodili na vlast.
Dodikova retorika odgovara jednom narodu, jer pričom i postupcima oni misle da on formira narodu državu a ne znaju da u stvari gradi na njihovim glasovima ''firmu'', koju će i dalje ''musti'' dok god njome vlada privatna stranka u vlasništvu Milorada Dodika.
U prošlim mandatima, ostvarivši politički maksimum, laskanjem narodu, došao je u situaciju da ga više nema ko srušiti. Ostvario je ono što je imao za cilj, uzeo je vlast u RS-oj, i onda forsirajući isključivo politiku koja sa ekonomskog aspekta nema ništa progresivno kako bi narodu obezbjedio radna mjesta i time obezbjedio bolji život, provodi politiku mlaćenja prazne slame i huškanja na nacionalističkoj osnovi. Istu onu politiku, koja je bila politika svih onih koji su, dok su trajali sukobi u BiH, motivirali svoje građanstvo na što žešćim sukobima, a sve je to, kako se objelodanjuje, bilo pogubno za sve pa i za RS.
Niti jedan narod Bosne i Hercegovine ne može se pohvaliti da su nešto dobili-ušićarili ratom koji je vođen 3 godine i formiranjem Dejtonske Bosne, osim da su gubitnici. Očigledno je da su jedino dobitnici oni koji su formirali privatne stranke i sada bi i državu da privatiziraju, jer to im omogućava naš ''demokratski'' sistem. Ovo ''demokratski'' pod navodnicima je iz razloga stranaka koje su u vlasništvu pojedinaca, a učestvuju u vlasti.
Kada je u pitanju trenutni ekonomski razvoj RS-e može se konstatovati da su sve privredne grane u zastoju, nemaju onaj privredni rast koji bi trebao biti za vremensko razdoblje od 15 godina, od kako u ovom periodu njenu politiku vodi privatna stranka Milorada Dodika.
A kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, kao država, ona iz istih razloga, u svakom pogledu, tavori a najviše u ekonomskom smislu. I umjesto da se razvija, da njeni narodi živući i radeći u njoj imaju životni prosperitet, narodi su prinuđeni čekati hoće li se Dodik smilovati i negdje popustiti da bi nam svima bilo bolje. A on, kakav je, to niti želi, a niti hoće, jer BiH, na taj način, nebi bila i njegova privatna država koju već dugo gradi.
Sredine u Federaciji u kojima su dominantni Srbi ne razvijaju se jer nema ko da ulaže u te sredine, jer i onaj ko bi ulagao nije siguran u ono sutra što će se desiti. Takvo stanje je i u sredinama u RS. Istočna Hercegovuina je totalno ekonomski zapuštena. Narod nema posla. Omladina nema gdje da se zaposli i iz tog razloga mijenja sredine življenja i sve to zato što Miloradu Dodiku ne odgorara uspostavljanje države na čitavoj njenoj teritoriji, jer ako bi Bosna i Hercegovina postala narodna država Dodik više ne bi bio vlasnik RS-e. U Posavini na hiljade hektara zarasta u korov, jer niko nema da ih obrađuje. Na hiljade mladih ljudi vrhunskih stručnjaka odlaze u zapadne zemlje, jer politikom Dodikoizma nemaju perspektivu u BiH.
Za sve to krivi su građani Bosne što na Dodikoizme ne reaguju logički nego ih na izborima i dalje potvrđujemo.
Moj Milorade, znaj, ne sluti ti se dobro: Sa Dodikoizmom trebalo bi, već, da je kraj! Ta politika nema demokratske osnove, jer se gradi, isključivo, na egoizmu i voljom da vladaš, a narod koji glasa za tvoju stranku nije logicirao da je to privatna stranka, i da na taj način od RS-e praviš kraljevinu ili bolje rečeno privatnu državu.
Ovim pisanjem, nadam se, da su im otvorene oči.
Neki su pratili da na hiljade auta radnim danima, izjutra, ide u Sarajevo iz Lukavice-I.Sarajeva i zaključuju da među putnicima ima najviše onih koji rade u Sarajevu. Narodno su Srbi, ali to za Sarajevo i njegovu privredu nije bitno i to je prava politika a ne Dodikovo separatisanje i gluposti na kojima zasniva svoj opstanak na vlasti.
Neoboriva činjenica je da:

NARODI MOGU ZAJEDNO DA ŽIVE, PROSPERITETNO DA RADE I GRADE SEBI DRŽAVU, ALI POJEDINCIMA TO NE ODGOVARA, KAO ŠTO JE DODIK, I ONDA ZAVAĐANJEM SVOG NARODA SA OSTALIM OSTVARUJU SVOJE PRIVATNE CILJEVE.