Selo će, nadalje, zakopavati naleti različitih osvajača, ali će loza Husanova i Gorčinova opstati. Proći će vjekovi dok se ne rodi pjegav bolešljiv i slijep dječačić, koji će progledati kad ga devetu noć odnesu na bogumilsko groblje. Usput će iskusiti i kliničku smrt, ali će ga vidovnjak i knjiga spasiti. Prve slike koje će vidjeti neće nikom kazivati. Jedino će u izuzetnim prilikama citirati nekog pjesnika: Istina je, zapravo, Univerzalna ljubav, ona se živi. Jedna jedina istina je, pronađi se čovječe, u mraku koji iz tebe nadire, osvoji ga sopstvenom ranom, prospi se po svojoj ukletosti, žrtvuj se sebi...

Poodavno nema starih običaja i iznošenja čaršafa poslije prve zajedničke noći. Ali, avaj! - tradicija je na neki način ipak opstala. Jer, malo malo pa cijeli jedan narod, razdvojen i pregrađen tuđim međama i sukrvičnim granicama zamotavaju u najkrvavije čaršafe! Dokle?! Dok god ne probijemo opnu u kojoj nas drže... Dječak zvijezda i brat gromova zna kako i kada. Njega je već rodio Sandžak.