Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||
|
Teme
NEKE BOŠNJAČKE ZABLUDE O SVOJOJ PROŠLOSTI
Primjer 1. ''Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka je naučnoistraživačka ustanova Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Institut se bavi naučnoistraživačkom djelatnošću iz oblasti islamske tradicije Bošnjaka koja obuhvata naučnoistraživački i obrazovni rad. Područje djelatnosti Instituta obuhvata proučavanje pisane i usmene, duhovne i materijalne tradicije Bošnjaka kao i proučavanje društvene i kulturne stvarnosti Bošnjaka. Naučnoistraživački rad podrazumijeva kreativni rad čiji rezultat doprinosi otkrivanju novih znanja i korištenju postojećih znanja iz oblasti islamske tradicije Bošnjaka.'' Ovako su mjerodavni sa instituta definisali svoje nadležnosti u okviru Instituta. A o Ajvatovici pišu kao kulturološkom događaju Bošnjaka vezanom za njihovu pobožnost i kao to je osnova na kojoj je narod gradio tu manifestaciju. Iritiran njihovim zaključcima o Ajvatovici pišem ovaj tekst kao svoj protest na bizarnim zaključcima te ''naučnoistraživačke'' institucije o istoj manifestaciji. Ovi sa instituta ''ubiše'' se pričajući o njihovom naučnoistraživačkom radu o Bošnjaku vezano za njegovu islamsku tradiciju, a predočeno, barem kada je njihov rad o Ajvatovici, ne govori o tome. Moj apel na njih bio bi u smislu: Kako vas nije Boga strah, jer po ovom pitanju istraživanja, do samo prepisivanja i interpretiranja onih tvrdnji koje su Bošnjake negirale kao autohtoni narod Bosne, vi ništa ne poduzimate. Zar je osnova i razlog manifestacije Ajvatovica legenda o Ajvaz dodi i raspukloj stijeni? Slijepi kod očiju, ne vide da je glavni dio manifestacije, barem onih koji održavaju tu tradiciju, postrojavanje konjičkih jedinica mještana okolnih naselja i njihova prozivka bajraktara? I to je suština Ajvatovice! Onni-konjanici održavaju tradiciju Ajvatovice i narodnog okupljanja u te dane. I sve je proisteklo iz vremena kada ih je Ajvaz okupljao i sa njima branio naš vatan, našu Bosnu i din od kršćana, a ne Ajvazovo dovenje. Ajvaz dedo je bio njihov šeih-komadant i zato je, i nakon njegove smrti, nastavljena ta tradicija okupljanja! Normalno, kao šeih bio je bogobojazan i krasile su ga vrline bogobojaznih, pa i viši stupanj imana. A ovi svi iz instituta, ali i oni oko njih: ''On je bio evlija dovio 40 dana i stjena se raspukla da bi voda u Prusac mogla poteći''. I to ga dođe istraživanje? Jadan je narod koji na tome temelji svoju povijest, a još kada ga u tome podupiru i njegove istraživačke institucuje neće ga za neko vrijeme ni biti. Okupljanje mještana okolnih, ali i nešto udaljeniojih naselja od Prusca, koji po staroj tradiciji okupljanja i dalje postupaju, formirajući vojne jedinice, davali su do znanja da su spremni za najsvrsishodniju ljudsku aktivnost jednog naroda, a to je: Odbranu svog vatana koga su gradili od vajkada, odbrana svog islamskog identiteta i dostojanstva, zapravo odbrana svoje porodice. I umjesto da ta poruka, naših predaka, bude inspiracija za sve Bošnjake kako i dalje da branimo i čuvamo naš vatan- našu Bosnu, mi veličamo nešto što je na granici nevjere, jer nije u skladu sa islamskim principom: da čovijek ništa u tom smislu ne određuje. Primjer 2. Na portalu ''Bošnjaci. net'' 11.7. 2018. E. Alić piše članak: ''U Zenici na Islamskom Pedagoškom Fakultetu magistrirala Ulfeta Gutić''. Događaj vezan za naučnu manifestaciju, jer se dešava na instituciji koja Bošnjacima edukuje znanstveni kadar a koji bi trebao da bude lučonoša Bošnjacima u njihovom povijesno vjersko-kulturološkom afirmisanju. On piše: ''Kako su Osmanlije Balkan zauzele u prvoj polovini 15. vijeka i uspostavile administrativno-pravnu vlast, tako je došlo do bogatog preplitanja različitih tradicija na relativno malom prostoru. U novonastaloj situaciji, stanovništvo od osvajača prihvata mnoge kulturne odlike koje su kompatibilne sa domaćom kulturom. Ta su preplitanja, naravno veoma upečatljiva u kulturi onog dijela stanovništva koje prihvata religiju nadirućeg Carstva. Dodir kultura možda je najočigledniji upravo u alhamijado literaturi u kojoj je pismo arapsko, a jezik domaći, narodni. Zapravo, islamizirano stanovništvo gradi svoju novu kulturnu formu koja sadrži jezik kao temeljnu odrednicu jedne etničke skupine i arebicu, prilagođeno arapsko pismo, kao vezu sa Kur’anom Časnim. Temelji ove kulturološke pojave grade se na ukrštanju i spajanju tradicionalnog i usvojenog.'' I pitam se dokle će Bošnjaci stići, u svom povijesnokulturološkom uzdizanju, kada za svoju vjerskopovijesnu kulturološku osnovu, koja je faktički osnova njihovog kulturološkog uzdizanja, uzimaju kršćansku konstrukciju o tobože Turskom osvajanju Bosne u 15. stoljeću i na tome zasnovene islamizacije. Moj Bošnjače nikada ti nećeš biti svoj na svome uz ovakve, što, novinare što ''naučnike'' koji svoj stav temelje na lažnoj osnovi. Muhammed a.s. rekao je: ''Teško se onome narodu čija je ulema neuka'', a prema navedenom naša je sigurno. I nije mi žao tih mlatarala, žao mi onih mlađih koji dolaze i koji će čitati ta njihova nedjela te i dalje na lažima interpretirati i uspostavljati naše kulturno naslijeđe. |