Knjiga "Povijest Bosne" N. Malkolm, str. 71.

Poznatu činjenicu da je u španskoj muslimanskoj vojsci u toku X.stoljeća bilo oko 13.750 slavenskih vojnika, sa ovih naših prostora, neki historičari pokušavaju objasniti na prosto nepojmljiv način.
Među njima je i neprimjereni Noel Malkolm. Za mene neprimjereni, jer on, kao neBošnjak, piše o mojim predcima, na vrlo uvredljiv, ali i nelogičan način. Mislim, da u ovom slučaju, to što nas Malkolm ''vidi'' na ovaj način, nije problem u Malkolmu nego u onom našem, malom, komšijskom historiku koji protura Malkolmu svoje viđenje o nama i kroz ime Malkolma želi nametnuti, koliko nama toliko i drugim čitaocima, svoju NEUTEMELJENU I NA KONSTRUKCIJAMA zasnovanu nakaradnu tvrdnju o širenju Islama u Evropi. To se uočava iz više Malkolmovih tvrdnji, ali najupečatljivija je ona gdje za Bošnjake- povjesničare, koji tvrde da Islam nije u Bosni od dolaska Turske u Bosnu nego iz ranijih vremena, kaže da se trse i pokušavaju u historiju ubaciti glupost. Mislim, da ovo nije u suštini Malkolmov stav, ali kako ga on prenosi to i upućujem ovako žestoku kritiku na njega. Takav način predodžbe naše povijesti, sredinom XIX. i početkom XX. stoljeća, imale su naše komšije sa Istoka plaćajući evropske orijentaliste da pišu o našoj povijesti-o Bošnjacima onako kako im oni predstave, kada je Bosnu trebalo uokviriti u srpskopravoslavne okvire. Ali, gle čuda, evo te pojave , u novije vrijeme, i kod ovih sa Zapada, da i oni neke nehistorijske činjenice, a radi se o širenju Islama u Evropi, nama promovišu u historijske preko stranih autoriteta.
Za prmjer lažiranja povijesti koju su živjeli Bošnjaci neka posluži ovaj zadnji rat koji su započeli Srbi pravoslavci atakujući na Bošnjake na sve moguće načine ubijajući ih, trpajući u logore i progoneći sa svojih milenijskih ognjišta, u svim sredinama Bosne tamo gdje su mogli na prepad i silom slomiti otpor Bošnjaka i nametnuti, puškom i kamom, svoju jednonarodnu vlast. Njihova laž je da su napadnuti, da su progonjeni te da su se iz tih razloga samo branili, ali uz to da su oslobađali svoje teritorije, budi Bog s nama, od turskih okupatora. Takođe, njihova laž je da su Sandžak i Kosovo dijelovi neke stare, ali pravoslavne Srbije, a ne da su ih nakon ukidanja hilafeta, u toku tzv. Balkanskih ratova, uz dopust kršćanske Evrope okupirali, maltretirajući autohtono muslimansko stanovništvo koje je, da bi izbjeglo pokolj, izbjeglo većinom prema Turskoj. Kako su tih godina stvarane nacionalne države, a ne teokratske, to nije došlo do velikog egzodusa Bošnjaka sa Sandžaka i Albanaca sa Kosova te su oni, u kasnijim periodima Jugoslavija bili brojniji od Srba pravoslavaca koje je kralj Alexandar naseljavao na muslimanska imanja popravljajući nacionalnu strukturu stanovništva u tim dijelovima Balkana gdje su većinski živjeli muslimani, a na kojima je trebalo organizovati lokalnu vlast. To su radili na Kosovu sve dok se Kosovo nije, doista 1999. godine oslobodilo nametnute srpskopravoslavne vlasti, a u Sandžaku su i dalje oni i održavaju vlast i pored činjenice da su u manjini u odnosu na Bošnjake Sandžaka.
U ovom primjeru, koji navodim, iz dotične knjige a iz stare prošlosti, to se moglo i napisati, jer to ne pamtimo, ali evo, barem, kod mene ne prolazi. Malkolm piše:
''Rana arapska invazija na Mediteran, koja je do devetog stoljeća utvrdila muslimansku vladavinu na Kreti, Siciliji, u južnoj Italiji i Španjolskoj, zacijelo je često dovodila muslimanske trgovce i gusare na dalmatinsku obalu. Trgovanja robljem s te obale, zbog čega su, kao što smo vidjeli, bosanski robovi dospjeli i do zapadnog Mediterana potkraj srednjeg vijeka, svakako je bilo i u tom ranijem razdoblju: porobljenih Slavena iz mediteranske regije bilo je već na početku postojanja muslimanske Španjolske, pa je poznato da su saracenski vladari Andalusije imali u X. stoljeću slavensku vojsku. Ali možemo samo nagađati da li je itko od tih Bosanaca prešao na islam, dočepao se slobode i vratio se u Bosnu. Isto tako možemo samo nagađati kakvi su bili odnosi između Bosne i muslimana u srednjovjekovnoj Ugarskoj-arapskih trgovaca, potomaka islamiziranih turanskih plemena i drugih doseljenika. Zna se da su oni prebivali u mnogim ugarskim krajevima, pa i u Srijemu, pokrajini uz sjeveroistočnu Bosnu, sve dok nisu protjerani iz Ugarske, zajedno sa Židovima, u 14. Stoljeću. Razumljivo je što su se neki bošnjački muslimanski znanstvenici posebno trsili da dokažu kako je islam odvajkad nazočan u Bosni, možda i dulje od same bosanske države. Ali povijesno je značenje tih prvih doticaja zapravo beznačajno. Doticaj je jedna stvar, a masovno prevjeravanje druga.''
Evo, zbog ovih navedenih Malkolmovih povijesnih konstrukcija mogu da kažem da je nekakav, a ja neka sam i nikakav, neka se i trsim, za Malkolma i njemu slične. Kako, na drugi način, da Bošnjaka, ali i sve druge koji teže ka povijesnoj istini uputim u istinu ako to ne napišem i istaknem? Moje pisanje je moje trsenje, ali na istini, a njegova laž neka bude njihova istina, mada nema nikakve veze sa povijesnom istinom.
Moram istaći, za sve one koji se bave prošlošću tj. one koji pišu povijest, da ako nisu na pravom tragu, zapravo, ako je teza o nekom povijesnom događaju pogrešna onda su i sve tvrdnje proizašle iz takve teze povijesne konstrukcije. A tvrdnje o islamizaciji Evrope i Bosne, koje protežiraju evropski povjesničari, su sve na krivoj tezi i zato imamo lažnu povijest Evrope, a uz to i Bosne. Zar onda onu povijest koju uče naša djeca možemo nazvati naukom? Kako da na konstrukcijama pravimo nauku?
I pored svega toga , svi povjesničari, oko nas, zajedno sa našim, na povijesnim konstrukcijama napraviše historije koje se obijaju i njima, ali i nama o glavu. Njima, jer na lažima uče svoj narod o historijskim gibanjima, a nama, jer nam se te laži obijaju o glavu denucirajući i omalovažavajući nas, pripisujući nam iskrivljen način na koji smo prihvatili islamsko vjerovanje koje smo, kao, prihvatili od okupatora. Da smo na taj način poklopili Bosnu koju povijesno nismo mi gradili nego oni, te stoga nas stalno i fizički, ubijajući i progoneći, potiskuju sa naših povijesnih ognjišta. Tako je stvorena RS.
Prije svega, u prvoj Malkolmovoj rečenici je laž da je islam na Mediteran došao invazijom Arapa.
Treba da znamo: Islam je monoteistički način vjerovanja, a za muslimane završna faza Monoteizma-njegova kruna, koji je uz Božije zadovoljstvo prenosio Muhamed a.s. Dakle, Islam nije najmlađa religija ili pogled na stvaranje, kako tvrde nemuslimani, nego zadanja faza ili nadgradnja Monoteizma započetog učenjem Ibrahima a.s. pa slijedom Mojisija a.s. Sulejmana a.s. i mnogih drugih i kao predposljednjeg Isa a.s. Za dokaz ove tvrdnje neka posluži ovaj segment 3. Ajeta Sure Al'maida koji glasi: ''...Sada Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera....'' Dakle, Objavom koju Allah dž.h. prenosi Muhamedu a.s. nije bilo objavljivanje nove vjere nego usavršavanje Monoteizama-Objava koje su ranije dolazile poslanicima.
Povjesničari Evrope, koji su religiozno kršćani, tvrde da je Islam najmlađa religija, da je mlađa od Kršćanstva, te da se na Islamu nisu mogle razvijati države prije nego je objavljen. Za svoju tvrdnju uzimaju period Objave od 610-632. Godine, a koji je doista cca 2 stoljeća nakon definisanja Kršćanstva kao Svetotrojnog vjerskog učenja. Tako je formirana pogrešna agenda za uspostavu evropske civilizacije koja se temelji na kršćanstvu: ''Evropa je od početka novih milenija kršćanska''
Međutim, zanemaruju činjenicu da je Islam viši nivo-nadgradnja Issaove a.s. Objave na kome se Evropom vladalo modelom Arijanizma, ranijeg Monioteizma, na kome je uspostavljana vlast u čitavom Svijetu prije nego je Monoteizam dopunjen Objavom Muhamedu a.s. i da je nova islamska vlast, koja započinje Muhamed a.s. djelovanjem, jedan kontinuitet vladanja na Monoteizmu. Šerijet, ili model vlasti na Islamu, nakon same objave istog, biće istovremeno zastupljen na čitavom svjetskom prostranstvu tamo gdje je djelovao Arijanizam, a time i u Evropi, a koji je, opet, imao osnovu na Aristoteloaleksandrovom modelu vladanja koje je uspostavljao Alexandar-Iskender Veliki-Zullkarnein-Dvorogi, od Filipina do Britanskih otoka. Model vlasti-novi Šerijat na kome će se održavati nova islamska vlast u Evropi su uveli Obri-Avari jedan mali narod sa Kaspijskog mora. Oko Avara postoji konstrukcija o njihovim osvajačkim pohodima u Evropi i uspostave vladavine na nekom paganstvu. Međutim, kako je u Evropi od kraja IV. pa do polovine VII. stoljeća monoteistička vladavina-Arijanizam to Avari nisu ništa silom osvajali nego na najprimjereniji način uvodili novi oblik vladavine na višem nivou monoteističkog učenja, na Islamu, a koji je samo nadgradnja ranijeg Monoteizma-Objave koju je prenosio Issa a.s. a kojom se putem Arijanizma vladalo u Evropi.
Kršćanstvo, kao Svetotrojstvo, je jedinstveno vjersko učenje i ono se oblikovalo nakon prihvatanja tvrdnje da je Isus Božije dijete i da ima sve atribute Boga- Stvaraoca, te da je Isus Bogočovjek, a to se dešavalo tek koncem IV. stoljeća. Za monoteiste, kakvi su bili Arijani, ovakav stav o vjerovanju je idolatrijskog karaktera, tako da Kršćanstvo kao državotvorno vladanje nije moglo naći svoju podlogu nigdje u Svijetu gdje je do tada bilo vladajuće Arijanstvo. Međutim lošom tezom da je Islam mlađe vjerovanje od kršćanstva zanemarujući činjenicu da se Evropom vladalo na Arijanizmu, koje je monoteističkog karaktera, kršćanski povjesničari evopsku vladavinu od novih milenija na laži uspostavljaju na Kršćanstvu.
U kasnija vremena, postepeno, Kršćanstvo će imate svoje nadgradnje kroz veliki broj sekti, ali za sve njih osnova je Svetotrojstvo, a ne Monoteizam. Treba znati i to da kršćani, prema potrebama, nadgradnju svog vjerovanja čine na svojim koncilima, a na prijedlog svojih istaknutih vjerskih velikana, kako bi unaprijedili svoje vjerske odnose. Dakle, u kršćanskom vjernauku, povremeno, dešavaju se i promjene i u tom smislu Islam je neuporediv i on ima sasma druge osnove, a to je: Nešto, što je Stvoritelj ustanovio, nedopustivo je da čovjek koriguje. Zato je za muslimane Kur'an konstanta i tu čovjek nema upliva, osim što treba sve da poštuje.
Komparirajući vremena nastanka religija mora se prihvatiti tvrdnja da: Islam nije najmlađa religija i sa svojim monoteističkim osnovama mnogo je stariji od Katoličanstva i Pravoslavlja, jer je Islam konačna nadgradnja Monoteizma, a kako su u Svijetu bila teokratska vladanja, a na nečemu se morala održavati vlast, onda to nešto, ta vjera, je bio Monoteizam.
Islamsko učenje, na Mediteranu, nije došlo silom putem Arapa, kako tvrdi Malkolm, nego upravo onako kako tvrdim; bila je to prirodna-Božija nadgradnja monoteističkog vjerovanja koje se oblikovalo počevši od Ibrahima a.s, pa prek velikog broja poslanika te kao predposljednjeg Issa a.s. i na kraju preko Muhameda a.s. a na kojima su narodi sukcesivno putem monoteističkih modela vlasti uspostavljali vlast, pa i na Mediteranu. Bile su to monoteističke teokratije.
Islam, kao kruna Monoteizma, nadgradio se na najprirodniji način, Objavom od Allaha dž.h Muhamedu a-s, na već postojeći Monoteizam, koji se ispoljavao modelom vladanja-Arijanizam, a Arijanizam se koncem IV. stoljeća nadgradio na ranije monoteističko učenje koje je Aristoteloaleksandrovim modelom vlasti ustanovljeno na čitavom prostranstvu Aleksandrove države, a to je od Filipinskih otoka na Istoku, preko Azije i Afrike, do Britanskih otoka na Zapadu. Države koje je objedinio Alexandar na istom modelu vlasti, dakle, na istoj vjeri, a bio je to Monoteizam u povijesti nazivamo Rimsko carstvo. Dakle, u Rimskom carstvu vladalo se na Monoteizmu kroz model vlasti koji je uspostavio Alexandar-Iskender Makedonski, a na učenju o vladanju državom po Aristotelu.
Od početka novih milenija, pojavom Isa a.s. monoteističko vjerovanje, novom Objavom od Allaha dž.h. poprima novu formu koja više pažnje posvećuje sociohumanom aspektu življenja. Ovim učenjem od vlasti se traži bolji, humaniji odnos prema siromašnim, ubogaljenim, jetimima, uopšte slabijim i slično. Dakle, više pažnje se poklanja duhovno-sociohumanoj komponenti življenja nego materijalnom bogatstvu. Mora se istaći, da u tom učenju-Objavi koju je prenosio Issa a.s., još nema idolatrije, jer Isa a.s. sebe nije glorifikovao kao onoga koji sve može, i sve stvara. I dalje je to Monoteizam, a ovo iznosim iz razloga što neki ovaj period nazivaju periodom starohrišćanstva. To nije nikakvo starohrišćanstvo nego totalni Monoteizam, a u kasnija vremena biće osnovom Islama.
Zbog načina na koji je djelovao Issa a.s., kod naroda, on postaje omiljen i on će putem svojih učenika-apostola nastoji prenijeti svoje humano učenje, uz Božioju naklonost, na šire narodne mase. Njegov humani odnos prema nemoćnima i njegovo stradavanje, u ostvarivanju Božije misije, ali i sve što se dešavalo poslije toga, u narodu, je ostavilo traga i najpoziotivnije osjećaje, tako da će vremenom od pojedinih filozofa-mislilaca naklonjenih njegovom uticaju, on biti, općenito, sa nadljudskim svojstvima.
Isaovo a.s. učenje, koje je kao Objava stizalo od Allaha dž.h. prihvataju monoteisti, jer je to samo nadgradnja njihovog ranijeg monoteističkog učenja, ali kod nekih njegovih učenika javlja se i želja da se Isa a.s. poistovijeti sa Stvoriteljem, u čemu i uspijevaju, ali u manjim ljudskim razmjerama, jer je u narodu Monoteizam itekako prisutan, tako da za njih, Isaovo predočenje vjere, nije više monoteističkog nego idolatrijskog karaktera, jer oni Issa a.s. poistovjećuju sa Stvoriteljem. Može se predpostaviti da su ovakav stav o Isusu imali manje bogati, zapravo oni koji su bili na određen način potčinjeni i ugroženi. U IV. stoljeću, ovo vjersko učenje, od najvećeg kršćanskog ideologa, tog vremena, Gregorija Nazijanskog-Bogoslova, dobijaja novu formu poznatu kao Sveto-Trojstvo i kao takvo imaće svoje sljedbenike. Uz male neznatne korekcije oni i danas imaju veliku brojnost i vjerovanjem su kršćani.
U Evropi, u tolerantnom ambijentu, nakon druge polovine IV. stoljeća kada se uspostavlja Kršćanstva kao Svetotrojno vjersko učenje nastavljaju da žive i egzistiraju monoteisti i kršćani, a vladanje je na Arijanizmu. To su oni Goti sa Teodorikom i Vulfilom. Monoteisti od polovine sedmog stoljeća produbljuju svoj nauk, islamskim učenjem, i oni su u kontinuitetu u vlasti, jer svoje vladanje prenose počevši iz perioda Aleksandra Velikog, pa preko Arijanizma do Islama. To su oni Avari. U Engleskoj vlada Offa i kuje 774. godine svoj islamski novac. Iz tog perioda i danas se u Njemačkoj i Engleskoj petak naziva slobodnim-neradnim danom. Kršćani kao svetotrojci, su u manjini, djeluju u monoteističkim zajednicama i niko ih ne uznemirava, nemaju opću državnu vlast, ali međusobno se vladaju prema svojoj vjerskoj Knjizi, podčinjeni su islamskoj vlasti, ali i dalje istražuju svoj vjeronauk.
Ovi što se bave poviješću, moraju da znaju, da je osnova organizovanja naroda, počevši od Aleksandra-Iskendera Velikog, pa dalje kroz sve epohe organizovanja država do 1789. godine u Evropi, a do 1878. godine na Balkanu u Bosni, religija. Dakle, sve do ovih perioda, narodi se u Evropi okupljaju oko iste duhovnosti, organizuju države i vlast na istoj duhovnosti, biraju vođstvo: kraljeve, banove i slično iste provenijencije kao što su i oni. Duhovne vođe, imaju veliki i najveći uticaj na kompletno življenje, i oni mahom rukovode kompletnim življenjem jedne zajednice.
Narodi Evrope u svim njenim državama počevši sa IV stoljećem p.n.e. do konca XII. stoljeća n.e. održavaju monoteističku vlast. Svi kraljevi, banovi i druge istaknute ličnosti ovih država do XII. stoljeća su monoteisti. Kršćanstva kao vladajućeg nema, jer nisu stečeni uslovi za takvo organizovanje. A mi učimo sve obrnuto. I krstaški ratovi prije XIII. stoljeća su izmišljotine, a sve u cilju uklapanja povijesti Evrope u kršćansku matricu ;''Evropa je od I. stoljeća n.e. kršćanska''.
U kasnijim godinama, tačnije polovinom XII. stoljeća, ali jako izraženo koncem istog stoljeća počeće antagonizmi- netrpeljivost između kršćana, predvođenih papom, i monoteista koji u Evropi održavaju vlast. Kršćani su postali brojni, a vlast na vjeri održavaju monoteisti. Kao i danas, svi se bore za vlast. No tada nije bila parlamentarna borba nego borba za potpunu prevlast, jer se vladalo na vjeriu. Motivacija kršćana za uspostavu vlasti bila je da oni koji održavaju vlast negiraju Isusa kao Boga, dakle da su monoteisti, i zato ih treba ubijati i progoniti i preuzimati vladanje, jer oni hule Isusa kao Boga. Za uzvrat, oni koji se najviše bore i načine najviše zločina biće nagrađeni od Boga Isusa svojim statusom u novoj državi. Tako se i dešavalo. Kršćani će tada silom preuzimati vlast od monoteista. I to je period kada nastaju prve kršćanske teokratije u Evropi. Jedna od njih je i Langdok u Francuskoj. I nisu tada kršćani progonili nekakve katare dualiste, nego Francuze muslimane. To katari je izmišljotina evropskih povjesničara i uklapanje francuske povijesti u kršćansku matricu. Muslimani Evrope nisu bili pripremljeni na tako nešto jer su skoro 1500 godina živjeli u Evropi i održavali monoteističku vlast bez sukoba, a sa kršćanima već 8 stoljeća žive u toleranciji i najboljim međuljudskim odnosima, bez ikakvih međudržavnih i sličnih sukoba, jer čitava Evropa imala je istu vladavinu na Monoteizmu i nije bilo kršćanskih država. Tada će po Evropi početi nicati nova kamena utvrđenja, a stara popravljati kako bi se muslimani Evrope mogli zaštititi od pomahnitalih katolika predvođenih papom. Međutim, ni to nije pomoglo te Zapadna, Srednja i Sjeverna Evropa kao i Zapadni Mediteran počevši sa XIII. a završavajući sa XVII. stoljećem ostaće bez svojih vladalaca bez muslimana. A u ova nova vremena kršćani će početi ispisivati povijest i evropsku povijest uokviriti u kršćansku matricu: ''Evropa je stvarana na kršćanstvu''. A kako to učimo, jasno je da su sve to izmišljotine.
Večina evropski muslimana, u ta, za muslimane Evrope, teška vremena, ako su preživjeli napade, izbjegla je u zemlje sa dominantnim muslimanskim življem, a oni što su ostali, morali su se prevjeriti-pokrstiti. Bila su to grozna stradavanja evropskih muslimana. Žene su proglašavane vješticama, a muškarci vampirima. Katolici su, kroz mračna srednja stoljeća, na genocidu uspostavljali kršćansku Evropu. I Bosnu je trebala da zadesi slična sudbina 1737. godine, ali tada smo se odbranili i zato smo u našoj Bosni i danas i Bosna je dokaz da su muslimani imali vlast u čitavoj Evropi. To mnogi ne shvataju, a za mudre je dovoljno da razmisle. Da bi opovrgli tu tvrdnju kršćani nam izmisliše tursko osvajanje i islamizaciju. Turskog osvajanja, a niti islamizacije nije bilo. Bošnjaci su monoteisti od Iskendera Makedonskog i samo su imali nadgradnju svog Monoteizma i nikakvo prevjeravanje i islamizaciju.
Ovaj dio teksta sam ubacio da Malkolm, ali i svi oni koji nisu temeljno izučili vjerske odnose u Evropi tokom prvih XII. stoljeća, ali i kroz tzv. mračni period evropske povijesti, saznaju temeljnu povijesnu istinu i onda će im biti jasna sva dalja učenja i na konstrukcijama uklapanje evropske povijesti u matricu '' Evropa je kršćanski kontinent''. Tako nam je i naša povijest zamagljena i ne učimo povijest koju smo živjeli nego laži koje nam nametnuše naši negatori. Mogu li to shvatiti naši povjesničari?
Da zaključimo, nisu samo na Mediteranu egzistirali muslimani, kako tvrdi Malkolm, a kako tvrdim oni su u čitavoj Evropi imali svoje zajednice-države pa i u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni odakle su oni Slaveni u španskoj muslimanskoj vojsci.
Iz prostog neznanja, kada su u pitanju muslimani u španskoj vojsci, Malkolm naš narod naziva robljem i to robljem od 13.750 duša, a oni nošeni svojom duhovnošću i u zajedničkoj državi činili vojne formacije u muslimanskoj Španiji, jer su to iziskivale date okolnosti. Bio je to vojni model organizovanja muslimana Mediterana. Koja bi to sila, a ne neki ''Malkolmovi gusari'', mogla da porobi 13.750 ljudi, pod onim okolnostima iz X. stoljeća ? A koja bi to robovska vojska od 13.750 ljudi pristala da brani, da gine, žrtvuje svoje zdravlje i život za tuđu zemlju bez ikakvih duhovnih pobuda? Kako to, po Malkolmu, da ti gusari-Saraceni robe baš u Bosni i Hrvatskoj Slavene, a imaju vlast na Siciliji i Kritu ?
I treba da se zna da ovi Malkolmovi Saraceni nisu nikakvi Arapi nego autohtoni narodi tih pokrajina. I druga stvar, zašto bi narodi Hrvatske i Bosne, da su bili, kako on tvrdi, neislamci-kršćani, dopustili da ih neometano pljačkaju i robe Saraceni, kada su se za neko vrijeme, kada kršćani počinju progoniti muslimane iz Evrope, znali itekako oduprijeti nakani kršćana njihovom potpunom uništenju!? Koliko bi trebalo vremena i koje bi ljudske snage gusara morale biti da gusari pohvataju 13.750 duša,dok se ovi naši Sloveni ne dosjete da ne idu tamo gdje Malkolmovi gusari robe.
Dakle, kada jedan povjesničar za svoje tvrdnje nema pravu tezu onda iz loše teze proizlaze nelogične Malkolmove tvrdnje. Pitam se, samo, kako nitko, ama baš nitko, od tih naših historika ovako nešto ne uočava i najgore je to što se u cilju uspostavljanja historijske ''istne'' pozivaju na ovog, nazovi, historika? Jeli to samo zbog onog kraja iz njegove knjige, kada sukobe u Bosni između Srba pravoslavaca i Bošnjaka muslimana definiše istinito, a stradanja Bošnjaka od postrojbi Hrvata iz Hrvatske i sukobe koje su oni izazvali, zbog otimanja naše Zemlje, nigdje ne spominje. I to je dio naše historije? Ako tu ima neka druga istina neka je kaže?
Takođe, vrijedi tvrdnja, da je većinsko stanovništvo balkanskih slavenskih pokrajina, iz svih perioda uspostavljanja monoteističkih država, bilo monoteističkog vjerskog učenja, dakle muslimani, i odatle oni Slaveni u španskoj vojsci.
Takođe, moram saopštiti Malkolmu da nije bilo nikakve potrebe tim Slavenima-Bošnjacima, koji su bili uključeni i u špansku muslimansku vojsku, da prelaze na Islam, jer su to po rođenju bili.
Kada je u pitanju staro stanovništvo Mađarske, ali i Slavonije i Srijema uočava se da je i tu Malkolm u velikoj zabludi. Malkolmu niko nije objasnio, a niti je sam mogao pročitati, od svojih kolega histordžija, da je mađarsko stanovništvo, ali i onih nabrojanih pokrajina bilo većinski muslimansko, sve do kraja XVII. stoljeća, dok ih kršćani-katolici nisu koncem XVII. stoljeća prognali, a oni što su ostali u Južnoj Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Slavoniji, Dalmatinskoj i Zagorskoj Hrvatskoj morali su se pod pritiskom inkvizicije prevjeriti-pokrstiti.
Jedan austrijski carski kurir putujući preko Beograda neke 1564. g. dakle i kroz Slavoniju, za Istanbul, u Beogradu mu se pridružuje izaslanik cara Ferdinanta II. Atanasije Grgičević i oni konstatuju da se : '' U cijeloj Mađarskoj koja je podvrgnuta ''Turčinu'' kao i po cijelom Ilirikumu '' dakle i u Bosni, nalaze karavan saraji. Ovaj njihov ''Turčin'', nije mogao biti katolik nego musliman. Dakle, po ovom navodu, Mađarska sa Slavonijom i Ilirik iz XVI. stoljeća su sa većinskim muslimanima, a već sam istakao da su prognani te ih u današnje vrijeme tamo nema, a katolički narod pišući svoju povijest i ne želi ulaziti u suštinu organizovanja starih država i samo letimično spominje muslimanski živalj iz tih država.
Moja familija, po majci, je skrasila u Bosni, a djed nam je uvijek napominjao, da mu je njegov djed govorio , da smo došli od Budima. U Mađarskoj smo bili muslimani, a gdje smo skrasili opet muslimani. ''Jedino nisam znao da smo potomci nekakvih islamiziranih turanskih plemena i arapskih trgovaca, a to mi objasni vajni Malkolm.'' Mislio sam da smo Mađari, ili pak Bošnjaci zatečeni u Mađarskoj, ali jest hudo on sve '' zna''. ''Zna'' i to da su muslimani sa Židovima prognani iz Mađarske u XIV. stoljeću, tako piše u svojoj knjizi, a mi prognani iz Mađarske u Bosnu koncem XVII. stoljeća.(dakle,III stoljeća kasnije)
On se isto provaljuje kao i onaj Toma arhiđakon splitski.( Vidi moje pisanja na istom sajtu:''Matej i Aristodij'' ) Malkolm, može pisati šta hoće, ali ne može pisati, za mene, to što nije ! I onaj poznati Budimski turnir, evropskih vitezova, bio je u nešto kasnijem periodu ( 1412.g ) od ovog Malkolmovog pisanja o progonu muslimana u XIV. stoljeću iz Mađarske, a učesnici tog turnira su muslimanski vitezovi i nikakvi kršćani. Srednja Evopa, u tom periodu, je pod islamskom vlašću. Kršćani u tom periodu osvajaju oblasti po Zapadnoj Evropi, a krenuli su iz Langdoka u Francuskoj. Poznato je da su tek 1572. godine na prepad, u toku tzv. Bartolomejske noći, pobili na hiljade pariških muslimana koje nazvaše hugenotima, a da se prikrije istina pišu o sukobu sa protestantima.
I ovo treba dobro zapamtiti: U istom pasosu Malkolm tvrdi, za neke bosanske historičare, koji tvrde da je Islam prisutan u Bosni mnogo prije ''turske okupacije'', da se trse kako bi to i dokazali, jer kao on to zna i neka se ne naprežu, jer to nije masovno, nego kad dođe Turska onda će to biti masovno prevjeravanje-islamizacija. Ne treba mnogo misliti niti smišljati, da je vajni Malkolm jedan od onih negatora naše povijesti, jer mi nesmijemo ni misliti, ako ne mislimo kao on, a kamo li i tvrditi, jer se odmah TRSIMO. Jadni mi! Isto tako, to je jedan od onih koji tvrde da su Bošnjaci-muslimani nekakvim nakaradnim historijskim procesom (prevjera) stekli pravo na državu i da nas na sve načine pa i povijesno treba razuvjeravati, jer neko drugi ima da uživa to pravo na našu državu. On to nije naglasio, ali ono što i kako piše na to nas upućuje.Prema ovima, mi opet treba da očekujemo da oni to svoje ''historijsko'' pravo treba da realizuju. Ja ću mu, kao potvrdu na naše povijesno utemeljenje u Bosni, napomenuti i potsjetiti na onih 13.750 muslimanskih vojnika u Španjolskoj vojsci u X. stoljeću koje on nazivlje robovima. Demantij njegovim tvrdnjama su i Bosna iz srednjih stoljeća sa Kulenovićima, Hrvatinićima, Kosačama, Brankovićima, Pavlovićima, Filipovićima, Obradovićima, Abagovićima, Isakovićima i inim drugim bošnjačkim velikanima koji su znali voditi naš narod i odbiti sve kršćanske napade i u najtežem trenutku kada je papa Pio II imao najgroznije namjere pobiti i prognati nas iz Bosne . To mu nije dozvolio veliki sin Bosne: prestolonasljednik-stephan herceg Vukčić Kosača. Udružio je naše snage sa snagama ostalih muslimana Balkana među kojima su bili i Turci, kako bi bili jači, jer trebalo je braniti svoj vatan, svoje dostojanstvo, svoju porodicu i vjeru din-islam, te spriječiti najmračnije nakane najkrvoločnijeg pape Pikolominija; progon i istrebljenje muslimana iz Bosne, koje je on iz podozrenja nazivao hereticima. I Hercega nam svojataju te je za jedne ''herceg od sv. Save'', a za druge kralj katoličkog Huma, a ovog istog papu Dubravko Lovrenović u svojoj knjizi ''Na klizištu povijest'' str.605 naziva:''...humanistički papa Pijo II''. Neka nas dragi Bog sačuva od ovakvih humanitaraca.
Bosna je već sredinom XIV. stoljeća bila u sastav Hilafeta, a ovi neznanovići tvrde Bosna je osvojena od Turaka. Kako da ih nazovem?
Bošnjak treba da zna da je zahvaljujući hercegu Kosači, Ajvaz dedi, ali i Fatihu on i danas tu u svojoj Bosni, jer da u Bosnu nije ušla islamska vojska 1463. sa Fatihom na čelu u kojoj je bilo i Bošnjaka u Bosni danas nebi bilo starih Bošnjaka-muslimana, onih bogumila, kao što u Njemačkoj nema starih Njemaca muslimana, onih vizigota, u Češkoj starih čeških muslimana, onih husita, u Italiji starih italijana muslimana, onih patarena, u Francuskoj starih francuskih muslimana, onih kaatara i alibigeneza, u Engleskoj starih engleskih muslimana, onih hugenota, u Španiji starih španskih muslimana, onih maura itd, jer bi ih ti isti katolici predvođeni papom Pijem II prognali, a sa starim Bošnjacima muslimanima mogli su da žive zajedno i svi drugi bez maltretiranja i ponižavanja, jer Bošnjaci nikoga nisu progonili, a morali su tražiti načina kako da opstanu i zato su se udruživali sa ostalim muslimanima Balkana u zajednicu koju povijesno nazivaju Osmansko carstvo. Iz razloga bošnjačkomuslimanske tolerancije prema drugima, koji nisu islamske vjere, sa nama su i dans u Bosni i katolici i pravoslavci, a u XV. stoljeću pridružili su nam se i Jevreji prognani iz Španije, jer muslimani, po Časnom Kur'anu, nisu mogli progoniti svoje neislamske komšije, kao što su katolici to radili kroz srednja ''mračna'' stoljeća po Evropi.
I kada je u pitanju prevjeravanje, moram Malkolmu napomenuti da to muslimani ne čine, jer im to, takođe, Kur'anom nije dozvoljeno. U vjeru nema prisile, imperativ je islamskog učenja. Onaj ko shvati suštinu islamskog učenja on će sam, uz Allahovu dž.h. naklonost, prihvatiti islamsko vjerovanje bez ikakve prisile. Onaj ko to ne shvata, on će, onako kako mu drugi nameću.
Žalosno je, da ti naši historici koji sebe vole nazivati intelektualcima, ali i ovi drugi tzv. intelektualci koji imaju itekako uticaja na naše življenje, ne vode brigu o našoj historijskoj utemeljenosti, u našoj nam zemlji Bosni, tako da nam ovi malkolmovići ili finići sve te nakaradnosti pišu, a ovi naši, ne pitaju se šta će se izlijeći iz tih nakaradnosti. Ovi bi mogli, piskaranjem, ostvariti ono što niti jedan papa nije mogao vojno, jer tada smo imale umne i učene ljude koji su nas predvodili i ove njihove laži nisu mogle biti predmetom naših čitanja i učenja.
Koliko su, i jedan i drugi, i Malkolm i Fine, prefinjeni u opstrukciji naše povijesti očituje se iz samih njihovih knjiga , jer tamo gdje jedan lažima potkrepljuje neku pojavu on citira onog drugog. I ovaj prošli progon i genocid nad Bošnjacima iz dijela tzv RS imao je utemeljenje na lažnoj historiji, jer naši, to njihovo lažno historijsko predočenje, da su Bosnu u neka stara vremena gradili Srbi pravoslavci, a da su ih Turci islamizirali, nisu demantovali nego se i pozivali na svekojake: Glušce, Ćirkoviće, Ekmedžiće, Petranoviće, Kukuljeviće, Šišiće, Račke i druge potvrđujući historijske laži koje su oni i koristili u promicanju svojih ciljeva.
Tamo gdje su kršćani uspostavljali svoju vlast, kako u Bosni tako i u Evropi, sve je rušeno i prepravljano, a što je potsjećalo na muslimane. Imali tu, za umne, poruke?
I na kraju moram istaći da mi je Bošnjak naivan, da nema strategiju nacionalne održivosti, barem kada je njegova historija u pitanju. Dozvoljava se da se pišu koje kakve historije od Malkolma ili Finea, pa i materjalno podržava njihova izdavanost, noseći tako zmiju u vreći, a sve u korist negiranja naše prošlosti i našeg utemeljenja u našoj Bosni..