DŽENIS ŠAĆIROVIĆ: Godinama, svima vama, koji veličate tog vašeg monstruma, poručujemo da nas Bošnjake to više, niti iznenađuje, niti nam štetu nanosi. Mi samo znamo ko ste i hvala vam što to više ne krijete. To što ste vi, šteti vama, ne nama. Vi se zbog takve svijesti u vašim porodicama međusobno silujete, rodoskrnavite, kasapite, koljete, samoubijate, jer nema više željenih žrtava za to vaše urođeno zlo. A kada su vam monstrumi uzori, onda, prosto, morate i živjeti kao oni. Zato, vi prije ili kasnije udarate na svoga, jer ćete, prije ili kasnije, žedni tuđe krvi, popiti svoju, jer zlo u vama je, svakako, žedno.

Podignut spomenik zločincu. Škola dobila ime po zločincu. Ulica dobila ime zločinca. Transparent sa imenom zločinca. Uramljena slika zločinca. Zločinac heroj. Zločinac pobjednik. Zločin kao prihvatljiv. Zločin kao poželjan. Zločin se sanja. Zločinu se nada. Bez srama. Bez stida. Bez odgovornosti. Bez razmišljanja o posljedicama. Oni koje to pogađa, samo ih pogađa. Niti se čude. Niti im je to nešto novo. A ko su zaista prave žrtve bezumlja nakon žrtava na koje su zločinci ostavili svoj krvavi potpis, pogledajmo šta kaže statistika i crna hronika u vremenu kada tuđe i priželjkivane krvi za zločin nema. I sada, ponovo, čujemo da je neki bezumnik digao spomenik onome, koga iz higijenskih razloga neću spomenuti u tekstu, kao ni njegovog malog pulena, potpuno nebitnog imena u velikoj lekciji koju učimo svakoga dana, na šta nas je on, malehni živac u bolesnoj utrobi neofašizma, samo podsjetio - da postoje takvi i da žele našu krv i naše meso!

Arne Johan Vetlesen napisao je knjigu, koju je, između ostalog promovirao i u Bosni, jasnim naslovom ,,Studije o zlu'', da objasni zlo, etiološki i fenomenološki, te jednom, naprednom društvu kakvo je norveško, objasni kako je nastao monstrum Brejvik, i kako da nikada više niti jedan ne nastane i postane ono što je on postao. Na Balkanu, za sada, nema novih ‘’Brejvika’’, takvih razmjera, sa terorističkim porivima u istjerivanju ‘’pravedne stvari’’, te buđenja svog naroda na uzbunu protiv ‘’neprijatelja’’, ali ne budimo sigurni da iz baze koju je sam Brejvik koristio kao bazu za nanošenje zla, ne mogu izroniti i gori od njega. Njemu su, čak u Skandinaviji pale ideje sa Balkana, da u njihovo ime ubija, a kako li tek mogu onima koji sa njima žive, odgajaju mlađe i veličanstveno veličaju zlo i zločin. Eto nas kod onih koji veličaju đavole u ljudskom obliku, osuđene ratne zločince i predvodnike genocida. Da podjetimo, Brejvik bi ubijao one koje mrzi da je bio u ratu i da je imao priliku da to radi, ali u miru, udario je na svoje. Pa, kako da se ne nadamo da neće neki prvotimac ljubimaca ratnih zločinaca R.M. ili R. K. (pišem inicijale iz higijenskih razloga), željan bošnjačke krvi, sa sve pjesmama o Sjenici i Srebrenici, suočen sa realnošću da nema mogućnosti da uradi ono što u pjesmama veliča, neće u trenutku pucanja od svog zla koje nosi u sebi, krenuti na svoju rođenu kuću, mahalu, svoje najbliže, svoje najrođenije. Šta tek da govorimo o onima koji su i materijalizirali svoje porive u nekom od prošlih ratova. Da su se mirno vratili u svoje kuće? Da su normalno nastavili živjeti? Pa pogledajte dosijee svih ubica, krvoločnika i monstruma koji su silovali, pljačkali, ubijali.. Na kraju, to su uradili i u svojoj kući. Zlo se vraća onome ko ga ćini, ali i onome ko ga priziva.

Šta poručiti današnjim bezumnicima, izopačenim željncima tuđe krvi?



Godinama, svima vama, koji veličate tog vašeg monstruma, poručujemo da nas Bošnjake to više, niti iznenađuje, niti nam štetu nanosi. Mi samo znamo ko ste i hvala vam što to više ne krijete. To što ste vi, šteti vama, ne nama. Vi se zbog takve svijesti u vašim porodicama međusobno silujete, rodoskrnavite, kasapite, koljete, samoubijate, jer nema više željenih žrtava za to vaše urođeno zlo. A kada su vam monstrumi uzori, onda, prosto, morate i živjeti kao oni. Zato, vi prije ili kasnije udarate na svoga, jer ćete, prije ili kasnije, žedni tuđe krvi, popiti svoju, jer zlo u vama je, svakako, žedno.

Nema više krvi za vaše monstrume i vas takve, osim vaše sopstvene, da sami sebi ispijete.



P.S. Od 1995. godine do danas, na teritorijima gdje se veličaju monstrumi, ratni zločinci osuđeni u Hagu, koje iz higijenskih razloga neću spomenuti u ovom tekstu, silovano je žena i zvjerski ubijeno u porodičnim krugovima trostruko više ljudi nego u genocidu u Srebrenici (desetine hiljada), demografske prilike trajno osakaćene i ostavljeno sjeme zla za buduća unutarporodična krvoprolića i katastrofe.

---

AUTOR – PhD (c) Dženis Šaćirović, predsjednik Skupštine Matice Bošnjaka Sandžaka

---