Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||||
|
Kolumne
NA IFTARIMA KOD "SVETOG ANTE"
Pošto protivnici javnih iftara slabo ili nikako ne spominju ova dva sporna razloga, nego izmišljaju neke vlastite u svom preziru prema iftarenju na friškom zraku, a to se dešava uglavnom u Bosni, posebno Sarajevu, rijetko drugdje na Balkanu, moguće je da nisu upućeni u zanimljive činjenice oko javnog iftarenja širom svijeta. Stoga ovdje nudimo neke podatke sa kojima, za pretpostaviti je, nisu upoznati, pa se zato protive ispoljavanju vjere u javnosti na ramazanski način, ali se ne protive javnim obžderavanjima i opijanjima za prvomajski uranak, uz tone smeća u prirodi nakon toga, niti za gregorijansku novu godinu na ulicama, niti za gay parade na otvorenom. Podaci su sljedeći: - U Moskvi, glavnom gradu Rusije, one iste Rusije koja je bila bastion komunizma, i koja danas politički možda podržava srpske secesioniste u Bosni, Bajram namaz su klanjali na hiljade građana i to na otvorenom, po ulicama. Prije toga su, kada bi to vremenske prilike dopuštale, održavali javne iftare u velikim parkovima.
- To što u vrijeme jugoslavenskog socijalizma nije bilo javnih iftara, ne znači da ih nikad prije komunizma nije bilo. Čak i da ih nije bilo, to nije razlog da ih ne bude danas. Pa ljevičari i ti silni liberali su obično protivnici konzervatizma, i željni su promjena, novotarija, modernizacije. Na tom tragu bi onda oni prvi trebali smatrati dobrim to što javnih iftara nekad nije bilo (po njihovom viđenju) a sada ih ima kao nečega novog i zanimljivog u bosanskim gradovima. - Sve prisutnijim turistima u Sarajevu i Mostaru naročito, javni iftari postaju zanimljivi. uklapaju se u lokalnu turističku atrakciju. Nemali broj turista se priključio postačima za iftare na otvorenom. Došlo je do upoznavanja, informisanja, novog iskustva pa i novih prijateljstava. Znatiželjni turisti su se djelimično upoznavali i sa islamskim običajima, vjerovanjima i stilom življenja, ukidajući poneke predrasude, a upoznavali su se i sa lokalnom hranom, receptima, kulinarstvom, tradicijom u spremanju jela. - Američku saveznu državu Teksas često smatraju konzervativnom, što ima više tumačenja, i od strane Amerikanaca i stranaca. Jedno vrijeme se mislilo i da je to islamofobna sredina. Naravno islamofobija tamo postoji, kao i određena zadrtost te neizbježni rasizam, ali skoro ništa više ili manje nego u drugim američkim državama. Pritom, Teksas je velik, narodi tamo cirkulišu, gradovi se mijenjaju. U njemu ima dovoljno mjesta i za pozitivne stvari. Bosanski protivnici iftara na otvorenom možda neće vjerovati, ali u haremima više teksaških džamija, te u parkovima oko džamija i mesdžida, održavani su javni iftari, besplatno za sve postače koji dođu i općenito za sve znatiželjnike koji dođu. Islamski centar za obrazovanje djece u teksaškom gradu San Antonio, skupa sa nekoliko lokalnih restorana, finansirao je besplatne iftare za stotine osoba tokom cijelog Ramazana. Na kraju ih je bilo nekoliko hiljada. Iftari su se održavali u velikom krugu najveće džamije San Antonia. Svaki dan su pozivali goste iz nemuslimanskih obrazovnih centara, mnogih škola i drugih ustanova da im se pridruže. Održavali su takozvani "fast-a-thon" odnosno nešto kao "postaton" sa igrom riječi (od maraton), za osobe koje su željele da poste prvi put u životu, i naveče se pridruže postačima za iftar u krugu velike džamije, te razmijene iskustva o postu za jedan dan. Tokom cijelog Ramazana nijedan incident nije zabilježen, a Islamska zajednica San Antonia je angažovala policiju za regulaciju parkinga i prometa svaku noć, jer ponekad nije bilo dovoljno mjesta za sva auta. Policajci i saobraćajci su profesionalno odradili posao, a dobijali bi redovno i porcije iftara. To nije bilo jedino mjesto gdje su se iftari održavali na otvorenom u San Antoniu. Inače, San Antonio je španjolski naziv za Svetog Antu. Tako da se kod "Svetog Ante" opuštenije i slobodnije iftari nego u ponekim "većinski muslimanskim" krajevima Bosne, šta god većinskim ovdje značilo. - Na stadionu u Chicagu, registrovano je oko 25000 klanjača za Bajram-namaz.
- Za to vrijeme, u krajevima koji se smatraju ili pretežno arapskim, ili muslimanskim, ili islamskim, kao što su Sirija, Palestina, Miyanmar, Jemen, Afganistan, Irak, nema se puno prilike za javne iftare zbog bombi i raznih drugih opasnosti. Ipak, neke tamošnje porodice su silom neprilika iftarile na otvorenom. Jednostavno kuće su im bile razvaljene eksplozijama, pa nisu imali svoja četiri zida za tradicionalno, iftarsko porodično okupljanje, sakriveno od pogleda javnosti kojoj to smeta iz nesuvislih razloga. - Svi kojima iftarenje na otvorenom djeluje iritantno, sa razlozima ili bez njih, trebaju se strpiti nekoliko godina. Neki od njih ne znaju a neki znaju pa zaborave jer ih to ne zanima previše, da je islamski kalendar lunarni, pomjera se vremenski u odnosu na općeprihvaćenu solarnu godinu. Tako da će se opet potrefiti Ramazan u zimu nakon određenog perioda. Onda će u Bosni biti previše hladno ili kišovito za javno iftarenje. Tada kao i sada, oni koji gube živce od iftara na otvorenom, mogu slobodno javno nastupiti sa svojom novogodišnjom pirotehnikom, cuganjem po parkovima, urlanjem na ulicama i trgovima za novu godinu, treštanjem muzike po cijelu noć, sve na otvorenom i sve transparentno. Niko im ne brani.
|