Samir HADŽALIĆ: Onakva Sana kakvu je poznajemo mirnu, lijepu i zelenu, za neupućene može postati prava noćna mora, što smo u prošlosti doživljavali svi mi koji smo rođeni i odrasli uz nju. Sana zna biti "majka i maćeha", ali se može umiriti. Naši preci su to rješavali na razne načine.

Kako to zgleda kada Sana izađe iz svog korita? Na fotografiji vidimo zračni snimak iz 2018. godine. Za one koji to možda ne znaju, na snimku se vide gradska naselja Stari grad, Zagrad, i dio naselja Skela, kao i dio prijedorskih polja. I dalje je najugroženiji dio Stari grad obzirom da je ostrvo između Sane i njenog rukavca Bereka. U poslijeratnom periodu zanemarena je odbrana od poplava i nije izgrađena odgovarajuća zaštita. S toga smo kao Asocijacija Prijedorčana i pokrenuli inicijativu za podizanje zaštitnog nasipa uz rijeku Sanu, koji je za nas od krucijalne važnosti.

Zašto zaštitni zid?

Izgradnja zaštitnog zida uz rijeku Sanu u starom dijelu Prijedora je projekat generacije i zasigurno će imati višenamjensku svrhu. Osim što će pruzati fizičku zaštitu od rijeke Sane, potrebno je istaći i onaj ništa manje vrijedan psihički momenat, kada će naši sugrađani imati svaku mirnu provedenu noć bez bojazni da će im voda ući u kuće. Uz novosagrađeni zaštitni zid, proširila bi se i uredila cesta odnosno šetalište uz zid i obnovio bi se populrani starogradski kej. A moguća je i izrada umanjene replike takozvane "Šuplje kule" koja se nalazila na južnom dijelu Starog grada, na mjestu gdje Berek jednim dijelom ponovo ulazi u Sanu. Dakle, otvara se mogućnost potpune obnove obale Sane sa zaštitnim zidom i pratećim sadržajima, koji bi bili ujedno i svojevrsna atrakcija posjetiteljima.

Onakva Sana kakvu je poznajemo mirnu, lijepu i zelenu, za neupućene može postati prava noćna mora, što smo u prošlosti doživljavali svi mi koji smo rođeni i odrasli uz nju. Sana zna biti "majka i maćeha", ali se može umiriti. Naši preci su to rješavali na razne načine. Rastrećenjem "vodene mase" prokopavanjem Bereka i izradom specijalnih hendeka, odnosno nasipa. Austougari su izgrađivali lijepo uređene nasipe od klesanog kamena uz kojih su nastajala šetališta ili populrani kejovi. Prijedor je u prošlosti slijedio takav mentalitet gradnje, no na žalost nemarom i nebrigom gradskih vlasti nestao je jedan takav pristup rješavanju uređena obale Sane. Posljednja ratna zbivanja su možda bila kulminacija davno zamišljenog "urbanističkog plana" da se Stari dio grada Prijedora naseljen isključivo Bošnjacima, bukvalno zbriše sa lice zemlje, napravi jedan park, eventualno šetaliste i tu bi bio kraj mukama gradskih vlasti. Ne ulazeći u siru raspravu, dovoljno je reći da plan nije uspio. Naprotiv desilo se ono čemu se vlasti Prijedora nisu ni nadale. U poslijeratnom periodu ne samo da su izgrađene nove kuće, nego je i obnovljena jedna od najstarijih džamija u Bosanskoj Krajini, Gradska džamija u Starom gradu, i to isključivo donatorskim sredstvima građana iz iseljeništva. No, process obnove stare jezgre grada Prijedora nije završen. Pred nama su još mnogi izazovi da se našim sugrađinima koji žive u tom dijelu grada obezbjede što bolji uvjeti za život. Jedan od veoma bitnih zadataka je pred nama. Izgradnja zaštitnog zida uz obalu rijeke Sane u Starom gradu.

Dio Inicijativnog odbora za izgradnju zaštitinog nasipa uz rijeku Sanu

Izgradnja zaštitnog zida, kao i rješavanje podzemnih voda Starog grada je naša obaveza i zato smo krenuli sa ovim projektom. Asocijacija Prijedorčana sa sjedistem u Chicagu i nasši sugrađani u Prijedoru, su i ovog puta složni i imamo veliku podršku u iseljeništvu.

Nema sumnje da ćemo i ovaj projekat, kao i predhodne realizirati zajedno na obostrano zadovoljstvo. Volja i želja nisu upitne. Ali, prvo trebamo ispoštovati administrativni dio priprema koje su upravo u toku.

U našim narednim javljanjima obavještavati ćemo vas o toku i načinu pomoći ove značajne humanitarne akcije.

Sastanak Inicijativnog odbora sa predstvanicima Mjesne zajednice, na kojem je data puna potpora za početak izgradnje zaštitinog nasipa.