U dogovoru s imamom Sead ef. Isovićem, te uz odobrenje džematskog Odbora Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Karoline (IZBNC), posjetila sam 17. marta 2018. godine ovu uistinu divnu bošnjačku zajednicu koja se nalazi u gradu Šarlot (Charlotte). Po već prethodno utvrđenom protokolu i programu, predavanje za žene održano je prije akšam-namaza, a sama promocija knjige upriličena je poslije akšam-namaza za sve džematlije Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Karoline. Nakon promocije uslijedila je bogata tradicionalna večera koju su pripremile i organizirale vrijedne džematlijke. Po završetku jacije-namaza druženje je krunisano grupnim i pojedinačnim fotografijama.

Džemat Bošnjaka Sjeverne Karoline registriran je 2002. godine pod imenom „Islamic Community of Bosniaks in North Carolina” (ICBNC), te broji oko 125 članova. Kako bi privukao što veći broj Bošnjaka Sjeverne Karoline da se registruju i postanu aktivni članovi ovog džemata, Odbor je na džematskoj skupštini ICBNC-a održanoj 11. februara 2018. godine usvojio “Program Amnestije”, koji se odnosi na zaostalo plaćanje članarine. Svi Bošnjaci Sjeverne Karoline mogu se iznova učlaniti u džemat i nastaviti plaćanje vazife od 2018. godine, te tako ponovno postati redovni članovi džemata, nastavivši izmirivati svoje obaveze u narednim godinama. Program amnestije se završava s 11. junom 2018. godine, i to je divna gesta džematskog Odbora koja bi ujedno mogla doprinijeti i povećanju članstva ovog džemata.

Historija grada Šarlota
Grad Šarlot (Charlotte) se nalazi u saveznoj američkoj državi Sjevernoj Karolini i jedan je od najnaseljenih gradova ove američke savezne države. Metropolitansko područje grada Šarlota, prema popisu stanovništva iz 2016. godine, broji 2.474.314 što ga čini 17-im najnaseljenijim gradom u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema dostupnim historiskim rekordima koji se nalaze u španskim zapisima iz 1567.godine, prvi stanovnici regije sadašnjeg grada Šarlota bili su autohtoni Indijanci plemena Catawbi. Na žalost, do 1759. godine polovina pripadnika plemena Catawba umrla je od zarazne bolesti velikih boginja, koju su Eurpoljani donijeli sa sobom na područje Amerike. Historiski podaci govore da u vrijeme najveċe populacije plemena Catawba, broj stanovništva ovog plemena se kretao oko 10,000 dok je do kraja 1826.godine njihov broj se sveo na svega 110.



Prvi veċi val europskih imigranata koji se naselio na područje sadašnjeg grada Šarlota godine 1755, bili su skotsko-irski presbiterijanci koji su došli iz Sjeverne Irske. Slijedili su imigranti iz Njemačke, ali u dosta manjem broju. U čast njemačke princeze Charlotte of Mecklendburg-Strelitz, grad Šarlot (Charlotte) je dobio ime po ovoj princezi koja je postala i Kraljica Engleske i Irske 1761. Prve grupe bošnjačkih muhadžira počele su stizati u ovaj grad još od samog početka ratu u Bosni i Herzegovine, 1992. godine. Prema nezvaničnim podacima u gradu Šarlot i okolini trenutno živi preko 2000 bošnjačkih muhadžira od toga oko 500 Bošnjaka koji su preživjeli genocid u Srebrenici.

Nestvarna ljepota bošnjačke džamije u Sjevernoj Karolini
Bošnjaci Sjeverne Karoline sagradili su prekrasnu džamiju, u čijem su sastavu, pored prostorija za obavljanje molitve, i dvije moderno urađene abdesthane, za muškarce i žene; dobro opremljena učionica u kojoj se održava vjeronauka i časovi kur’anskog pisma za odrasle; prelijepa mahagoni kuhinja koja se maksimalno koristi za potrebe džematlija... Kuhinja je posebno iskorištena tokom mjeseca Ramazana, pošto se u njoj organiziraju zajednički iftari tokom cijelog Ramazana. Sama džamija je smještena na bajnoj lokaciji. Dovoljno udaljena od gradske buke i gužve, s velikim okolnim prostorom i parkingom. Objekat je opasan zelenim vitkim stablima koja nesumnjivo doprinose čarobnom izgledu ove ljepotice koja je ukrašena i vitkom munarom. Džamijski prostor, kako enterijer tako i eksterijer, pažljivo su projektovani kako bi doprinijeli atmosferi molitve i spokoja. Unutrašnji džamijski prostor odiše svježinom, čistoćom, ljepotom i elegancijom. Posebno me oduševila ljepota mihraba i njegov unikatni dizajn koji je plod ideje i ruku naših nenadmašnih i nadarenih Bošnjaka. Raskošni i komotni prostor na kojem se nalazi džamija u Sjevernoj Karolini nešto je na čemu bi mnogi muslimani dijaspre pozavidjeli Bošnjacima ovog džemata. Samo mjesto na kojem se nalazi džamija donosi smiraj. Prekrasno urađeno dvorište džamije, ljepota i elegancija koja se vidi pri samom dolasku ovoj zanosnoj ljepotici, govori da su Bošnjaci Sjeverne Karoline ljudi od reda, akcije i organizacije. Doista se osjećam ponosnom što pripadam ovom narodu, svojim Bošnjacima. Narodu koje je samo prije dvadesetak godina došao u Ameriku, shrvan ratnim užasom, slomljenih srca a praznih ruku i džepova, protjeran i ogorčen. Pa ipak, taj je narod uspio za kratko vrijeme da kupi kuće, iškoluje sebe i svoju djecu, otvori firme, pomaže bolesne i nemoćne, te gradi džamije – ljepotice poput ove u Sjevernoj Karolini.



Džemat Bošnjaka Sjeverne Karoline u sastavu je Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, a time i Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. Godine 2007. Bošnjaci Sjeverne Karoline kupili su džamijsko zemljište a 2012. godine izgrađena je i džamija, dok je munara sagrađena naknadno. Na moju konstataciju da džemat nema naročito veliki broj redovnih članova, nešto oko 125, i da je impresivno da su uspjeli kupiti zemljište i izgraditi ovako divnu džamiju, imam Sead ef. Isović je rekao: „Ovo je džometan džemat. Ljudi su davali i po 30 hiljada dolara. Bilo je svijeta koji ne dolazi redovno u džamiju, ali su davali velike donacije. I sve su poslove džematlije same radile.” U džamiji se klanja svih pet dnevnih namaza. Posebno je u džematu živo tokom ramazana. U mom razgovoru sa džematlijkama saznala sam da s nestrpljenjem čekaju ramazan. Kako kažu, to im je najljepši mjesec u godini. Tad se spremaju zajednički iftari, klanja se teravija, a džematlije se druže i viđaju redovnije nego u drugim mjesecima.

Konstruktivno druženje i međusobno uvezivanje
Moj let iz Ročestera do Sjeverne Karoline protekao je ugodno. Na aerodromu me dočekala, magistrica Edina Rizvanović. Mr. Rizvanović je Bošnjakinja o kojoj smo nekada samo mogli sanjati. Takvi su se karakteri pojavljivali samo u američkim filmovima poznatih svjetskih reditelja. Naime, Edina perfektno govori tri jezika. Još u ranoj mladosti s roditeljima dolazi u Njemačku gdje završava srednju školu i jedno vrijeme radi na polju stomatologije. Zatim se seli u Ameriku gdje se upisuje na univerzitet u želji da postane stomatolog. Međutim, kako kaže mr. Rizvanović, odlučila se da ide u drugom pravcu. „Tek sad vidim da ja to ne bih mogla raditi. Hvala Allahu da nisam i da mi je otvorio drugi put. Sad tek vidim koliko je važno kad nam Allah, dž.š., otvori nove puteve i vidike“, kaže mr. Edina, koja je kasnije završila psihologiju i sretna je sa svojim izborom profesije.

Predavanje za žene proteklo je u divnoj atmosferi, popraćeno pitanjima i komentarima. Međutim, razgovor sa džematlijkama odvijao se i poslije promocije knjige, uz bogatu sofru. Uz večeru, kolače i bosansku kahvu, atmosfera je bila idealna za nas Bošnjakinje. Otvorio se i konstruktivan muhabet. Uslijedila su pitanja, komentari, diskusije, planovi, prijedlozi, te želje i vizije o osnivanju udruženja ženskog ogranka u sastavu džemata Islamske Zajednica Bošnjaka Sjeverne Karoline. Veliki broj prisutnih Bošnjakinja izrazio je žarku želju da se osnuje i organizira udruženje žena kako bi žene mogle bolje i efikasnije djelovati u okviru ovog džemata, te time privući još više žena i djevojaka da se aktivno uključe u džemat. Jedna od ideja bila je i mogućnost zajedničkog posjećivanja obližnjih džemata ili zajednički odlazak na Susrete Bošnjaka Sjeverne Amerike – jedan od najvećih događaja za Bošnjake Sjeverne Amerike.



Zaista je bila zadivljujuća atmosfera u kojoj sam održala predavanje za žene, te promociju moje knjige koja govori o našim Muhadžirima u Americi, pod nazivom „Bosnian Immigrants: Opportunities and Challenges“. Emocije su vrile, od suza radosnica što smo se okupile i imale prekrasno druženje, do suza žalosti i tuge za svojim umrlima i svojom Bosnom. Kako jedna naša Bošnjakinja lijepo reče, „...o ljepoti ove noći dugo će se pričati i prepričavati”. Na kraju bih se najtoplije zahvalila imamu Sead ef. Isoviću na organiziranju moje posjete Sjevernoj Karolini, te na divnoj najavi i upoznavanju prisutnih s mojim radom i aktivnostima. Imamu Isoviću želim mnogo uspjeha u ovom džematu. Ujedno mu upućujem iskrene čestitke na ugodnoj i prijatnoj atmosferi koja se osjeća u njegovom džematu. Zahvaljujem se i džematskom Odboru na finansiranju mog putovanja i smještaja, te molim Allaha, dž.š., da vam svima uveća nafaku i bereket. Apeliram na Bošnjake Sjeverne Karoline da se svi uključe i postanu aktivni članovi ove divne zajednice, te da na taj način pomognu u održavanju i finansiranju ove prekrasne džamije. Spas i bereket je u zajednici. Još jednom bih se srdačno zahvalila svim džematlijama na divnom dočeku. Posebno hvala mojim divnim Bošnjakinjama na druženju i lijepom muhabetu, a mojoj Edini Rizvanović na vožnji i provedenom vremenu, te originalnim sandžačkim mantijama.


Izvori:
https://en.wikipedia.org/wiki/Charlotte_North_carolina
www.icnab.com
www.https://izbnc.org