ČIKIĆ: Od prvog dana krivičnog i parničnog postupka ukazivao sam na ove činjenice koje stoje u obrazloženju Ustavnog suda. Govorio da su oba postupka obična farsa i da se radi o zakamufliranom državnom produženom progonu žrtve. U više navrata javno pozivao SDT da ispita navode iz knjige “Gdje sunce ne grije” i otvori istragu. Uzalud.

Sa jedne strane represivni državni aparat, bjelopoljsko priručno sudstvo, rođaci, kumovi, lažni svjedoci i jedanaest “tužitelja” a sa druge istina. Poslije desetogodišnje mukotrpne borbe Davuda i Golijata konačno!

Obavještavam javnost da je Ustavni sud Crne Gore Už-III br. 752/14 od 30. 01. 2018. poslije četiri godine “većinom glasova” donio odluku kojom se usvaja moja ustavna žalba i ukida sramna djelimično osuđujuća presuda Višeg suda u Bijelom Polju Gž. br. 1942/14 od 13. oktobra 2014 godine i predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

“Ustavni sud je ocijenio da je povrijeđeno pravo podnosioca ustavne žalbe na slobodu izražavanja iz odredbe čl. 47. Ustava i čl. 10. Evropske konvencije…”

“Ustavni sud smatra da je Viši sud prekoračio granice svojih ovlašćenja kod određivanja vrste pravične satisfakcije, odnosno visine nematerijalne štete čime je došlo do povrede načela proporcionalnosti…”

“Po ocjeni Ustavnog suda Viši sud je u potpunosti zanemario činjenicu da sporni tekst ne prestavlja izraz LIČNOG STAVA podnosioca, kao i to da podnosilac nije iznio bilo kakav lični komentar. Ustavni sud ocjenjuje da je sporni tekst objektivno bio usredsređen na pitanje od JAVNOG INTERESA….”

“Ustavni sud međutim, takav stav Višeg suda ne smatra ustavnopravno prihvatljivim, sa aspekta zaštite slobode izražavanja. Naime podnosilac ustavne žalbe objavio je knjigu “Gdje sunce ne grije,” sa ciljem, da opiše svu patnju i terror koji je preživio prilikom hapšeenja i svu nebrigu koju je preživio u bjelopoljskom zatvoru, nastojeći da na ovaj način SAČUVA OD ZABORAVA ovaj događaj koji je na njega ostavio posljedice…”

“Sledstveno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da se iz sadržaja osporenog teksta ne može ustanoviti da je njegov cilj bio vrijeđanje časti i ugleda tužilaca. Samim uvidom u sadržaj knjige, koja je dostavljena uz ustavnu žalbu, jasno je da je isključivi cilj autora bio prikazivanje postupanja sa pritvorenim licima i ukazivanje na posljedice takvog postupanja, što neosporno predstavlja JAVNI INTERES.”

“Imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud ocjenjuje da miješanje u pravo podnosioca na slobodu izražavanja, nije bilo “NUŽNO U DEMOKRATSKOM DRUŠTVU” i da se razlozi koje je naveo Viši sud u svojoj odluci, ne mogu smatrati RELEVANTNIM I dovoljnim da se to miješanje opravda.

Od prvog dana krivičnog i parničnog postupka ukazivao sam na ove činjenice koje stoje u obrazloženju Ustavnog suda. Govorio da su oba postupka obična farsa i da se radi o zakamufliranom državnom produženom progonu žrtve. U više navrata javno pozivao SDT da ispita navode iz knjige “Gdje sunce ne grije” i otvori istragu. Uzalud.

Osuđujuća presuda Osnovnog I Višeg suda u Bijelom Polju kojom se žrtva obavezuje da na ime “duševnih boli” isplati upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom ljekaru Tomu Karišiku po 2000 eura plus 1500 eura sudskih troškova predstavlja pravni nonses i nije zabilježena u sudskoj praksi. Iskreno mi je žao što država Crna Gora nije prepoznala prvorazrednu priliku za katarzu i demokratizaciju društva. Nažalost, umjesto da apriori odbace krivičnu i parničnu tužbu kao neosnovane, Osnovni i Viši sud u Bijelom Polju su postali instrument u rukama režima i brutalno nastavili viktimizaciju žrtve i zastrašivanje svih budućih Ibrahima. Dosadašnje iskustvo sa bjelopoljskim pravosuđem mi ne uliva nadu ali vjerujem da će Ustavni sud opet biti na strain zakona, pravde I pravičnosti.

Koristim priliku da se zahvalim prijateljima koji su sve ove godine bili uz mene i čestitke sudijama Ustavnog suda na hrabrosti da se u konkretnom slučaju odupru pritiscima i donesu odluku zasnovanu na zakonitosti, pravu i pravdi.

Publicista, mirovni aktaivista i borac za ljudka prava Ibrahim Čikić

U Sarajevu, 12. 03. 2018.

Presudu u cjelosti možete pročitati klikom OVDJE