Autor: Said Šteta

Ni snježno veče nije zaustavilo brojne posjetioce da budu prisutni na „Batonovim muhabetima“ koji evociraju uspomenu na velikane grada Zenica. Ovog puta to je sjećanje na život i djelo čovjeka, čiji život i široka lepeza njegovih referenci i dužnosti koje je obavljao, ne mogu stati u jedan novinski članak.

Akademik, ambasador u UN, naučnik, umjetnik, osnivač Metalurškog instituta u Zenici, univerzitetski profesor, poliglota, vjernik, uzoran otac. Ovo redanje zasigurno nikada neće obuhvatiti sve i ostat će puno toga nezapisanog kao i nerečenog o čovjeku koji je zadužio ne samo grad Zenicu, nego i Bosnu i Hercegovinu, odnosno bivšu Jugoslaviju pa i svijet. Uvodničar Amir Ismić rekao je da je još kao student razmišljao o akademiku Kemalu Kapetanoviću i bavio se mišlju o veličini njegovog djela. Njegov radnik iz željezare i likovni umjetnik Abdulah Hoždžić uručio je za ovu prigodu sliku moderatorici ovih muhabeta, prof. dr. Aidi Imamović, koju je kroz čitanje biografije predstavila Belma Dedić.

Panelisti na Batonovim muhabetima o rah. akademiku dr. Kemalu Kapetanoviću

Prof. dr. Aida Imamović je sa izuzetnim respektom govorila o akademiku Kemalu Kapetanoviću, o njegovom svjetskom dometu na polju metalurgije, o stvaranju Instituta za metalurgiju u Zenici, kojeg su silno željeli Sovenci nudeći mu sve, ali i sklonosti ka umjetnosti jer je akademik bio vrstan violinist. Jedna crtica iz života veoma važna, koju je ispričala moderatorica prof. dr. Aida Imamović, vezana je za posjetu Josipa Broza Tita Institutu za metalurgiju u Zenici. Dušebrižnici i doušnici su požurili da ispričaju Titu kako Kemal Kapetanović ide u džamiju, na što je Tito rekao: Ako ovaj čovjek to želi sagradite mu džamiju u sred ovog parka“, a bila je to botanička bašta na Institutu sa egzotičnim biljkama.

Vildana Durić, Elma Šabanović i Amila Ismić čitaju odlomke iz životopisa akademika Kapetanovića

Njegove vizije u poimanju i razvoju metalurgije, kako u svome obraćanju reče uvaženi dr. sc. Milenko Rimac nisu bile vizije na dvije i pet godina. Nego vizije koje su sezale i do pedeset godina u budućnost. Tako, na jednom naučnom skupu i gostovanju delegacije iz inostranstva, koji su prezentovali projekat „Istraživanje-privreda-država“ dr. sc. Rimac je ustvrdio da je taj projekat akademik Kapetanović zagovarao još prije četrdeset godina. Govoreći iz srca, dr. sc. Rimac, rekao je, da mu je akademik Kapetanović bio kao otac. Čovjek savršenog reda. Ostat će zapamćen po inovativnom rješenju metalnog krova za Bosansko narodno pozorište Zenica i ogradu Starog mosta u Mostaru. Njegovi projekti su bili fascinantni, a njegova predavanja su odavala privrženost Bosni. Sve što je naučio u svom naučnom sazrijevanju bilo je to od akademika Kapetanovića, istakako je dr.sc. Rimac. Strog ali izuzetno pravedan bio je akademik Kemal Kapetanović, završio je vidno emotivno dirnut dr. sc. Milenko Rimac.

Bilješke iz života akademika čitale su mlade „Batonove“ uzdanice Vildana Durić, Elma Šabanović i Amila Ismić.

Batonovi muhabetli o akademiku Kašpetanoviću

O životu iz onog intimnijeg ugla govorio je mr. sc. Seid Kapetanović, sin akademika. Rekao je kako je otac radio jako puno, čak po dvadeset sati dnevno, ali je bio uzoran otac i suprug. Dočekujući delegacije u to vrijeme iz cijelog svijeta, i u ramazanu je znao ostati doslijedan sebe i svoje vjere. Kurtoazno bi naručio kahvu koju bi presipao iz đezve u šoljicu i nazad, ali je nije pio. U rijetkim trenucima slobodnog vremena uzeo bi violinu i zasvirao. Bio je neumoran i podsticao druge u tom.

Nakon pregledanih dokumnetarnih filmova i slika iz porodičnog albuma, moderatorica prof. dr. Aida Imamović je podsjetila na jedan naučni skup u Austriji od prije neku godinu, gdje je bila prisutna zajedno sa mr. sc. Seidom Kapetanovićem i slušala vrlo pohvalne govore o Kemalu Kapetanoviću, na što je došapnula Seidu: „Kemal Kapetanović i mrtav čuva dostojanstvo Bosne i Hercegovine“.