Humanista iz Bužima izgubio život pomažići državljaninu Srbije u nevolji: Šefkija Skenderović- Buha

Sefkija Skenderović sa svojom suprugom Nevzom

Kad čovjek plače radi čovjeka, onda je čovjek nadvisio sebe. Čovjek ne zna cijeniti, niti žaliti nekoga ili nešto, sve dok toga nekoga ili nešto ne izgubi. Bužim je, iznenada, prije svega izgubio velikog čovjeka kojega su krasili maniri ljudskosti i humansti. Dženaza, kakva se skoro ne pamti u Bužimu pokazala je da narod prepoznaje i cijeni prvenstveno dobre ljude. Da je Šefkija živ najviše bi se obradovao da smo se u tolikom broju okupili za neko veselje ili da nekome nešto pomognemo. Ne poznajem čovjeka da je tako cijeli život, ama baš uvijek, zračio pozitivnom energijom. Šefkija nije bio ni političar, ni doktor nauka, ni fudbaler, ni pjevač, niti filmska, niti bilo koja druga medijska zvijezda, on je jednostavno bio čovjek i humanista, čime je nadvisio sve ove gore nabrojane. Pišem ovo kako bih ukazao nekima koji mogu, a neće, trebaju, a neće, dužni su, ali ne mare, da omekšaju dušu kroz ovaj tekst i krenu putem Šefkije Skenderovića-Buhe i tako nađu zadovoljstvo duše čineći u životu dobra djela, koja narod prepoznaje i cijeni više nego išta drugo.

Masovno prisustvo na dženazi Šefkije Skenderovića - Buha

Šefkija Skenderović sa jednim od svojih timova

Šefkija Skenderović- Buha iz Varoške rijeke kod Bužima (Bosna i Hercegovina), zaposlen u Salzburgu (Austrija) kao kranista, poginuo je u 53. godini života u saobraćajnoj nesreći kod Vilaha (Austrija), pomažući državljaninu Srbije da izvuče auto. Prilikom ovog ljudskog gesta da pomogne čovjeku naišao je kamion slovenskih tabli, kojim je upravljao bosanski državljananin rodom iz Golubovića kod Velike Kladuše, dakle, sudbina, komšija. U tom sudaru su još dvije osobe teško povrijeđene, a jedna lakše.
Mnogi u početku nisu mogli vjerovati da se nešto tako desilo, da su ostali bez jednog od najhumanijih ljudi u Bosni i Hercegovini. Na tužnu vijest sam kontaktirao njegovog najboljeg prijatelja Šefka Tukara Bugojanca u Salzburgu i tek nakon njegovog saopštenja da je istina, shvatio da je Bužim izgubio velikog humanistu i ljudinu, kakvog bi poželjela imati svaka sredina.

Šefkija Skenderović-Buha u krugu porodice za svoj 50. rođendan

Šefkija Skenderović i njegov tim primaju medalje na viteškom turniru Izet Nanic

Šefkija Skenderović-Buha se otisnuo u svijet trbuhom za kruhom, ali nije nikada zaboravio svoje ljude u Bužimu. Naprotiv pomagao je ljudima svakodnevno. Najviše je pomagao siromašnim porodicama, ali i razvoju sporta na području općine Bužim. Poznat je po organizaciji amaterskih zimskih sportova u Bužimu, gdje se većina sportista takmičila sa njegovim dasroanim skijama i sankama. Nema djeteta u varoškoj Rijeci koje je poželjelo bicikl, a da mu ga Šefkija nije darivao. Posebno je pomagao sportskim klubovima i pojedincima sa sportskom opremom, darujući dresoce, kopačke, patike, lopte i još mnogo toga. Sportski savez Bužima je zbog toga dodijelio posebna priznanja njemu i njegovom prijatelju Šefki Tukaru. Šefkija Skenderović-Buha svake je godine bio učesnik Viteških igara Bužima, gdje je odnosio pobjede sa svojom ekipom.

Pehari i medalje Šefkiji i njegovoj ekipi na malonogometnom turniru Izet Nanić

Na pormociji Fotomongrafije Una u Salzburgu Šefkija Skenderović davao je punu podršku našim umjetnicima

Svake godine za Slobodarske dane viteškog grada Bužima u sklopu kojega se organizira veliki malonogometni turnir „Izet Nanić“, Šefkija je prijavljivao i po dvije ekipe, plaćajući i kotizaciju za njih, obzirom da je svaki put imao i ekipu za dječiji uzrast. Njegove ekipe osvajale su i prvo mjesto, ali su u više navrata dobijale pehar za fer play, pa je za očekivati da pehar fer play nosi ime Šefkija Skenderović-Buha, kako si makar na taj način prisjećali ovoga velikog humaniste. Treba istaći i to da je u više navrata darivao školski pribor i opremu za siromašnu djecu. Još mnogo je toga što bi se moglo nabrojati i upisati u dobra djela ovoga ljudine. Zašto to ističemo? Ističemo jednostavno što je Šefkija Sknderović-Buha, živio skromno od svoje plaće, ali je svoju zaradu veoma često dijelio sa narodom u onom humanom i ljudskom smislu, pokazujući tako da svi mi možemo, itekako dati svoj doprinos na mnogim poljma, a osobito na humanitarnom. Mnogo je onih koji su bogatiji u džepu od našega Šefkije, ali su škrti i umjesto da pomognu često i zarađuju na sirotinji. Stoga ne treba nikoga da čudi što je na hiljade Bužimljana došlo da na Ahiret isprati svoga dobrodušnog Šefkiju, koji bi trebao biti primjer drugima kakvi mi to ljudi trebamo biti u ovoj najvećoj krizi morala. Na Šefkiju je ponosan svaki Bužimljanin i svaki, iole, dobar čovjek, ma gdje da se nalazi. Šefkije i njegovih dobrih dječaka, ćemo se dugo sjećati. Najviše će nedostajati svojoj porodici, njegovim bliskim i iskrenim prijateljima, a osobito prijatelju Šefku Tukaru, koji je mnogo puta Šefkiji priskočio u pomoć da realiziraju neki humani zadatak. A ovih dana je Šefko Tukar obećao završiti one humanitarne misije koje je su skupa započeli ili je Buha nešto obećao ili sam započeo.

Nedžib Vučelj sa humanistima Šefkija Skenderović i Šefkom Tukarom u Salzburgu

- Meni će posebno nedostajati za kahvu razgovora vikendom, kad bi dolazio svojim Bužimljanima i svome Bužimu, „natrpao“ bi pun kombi djece iz komšiluka i vodio ih na sok, sladoled, kolače, doručak... Znao je uvijek koga i kako obradovati.

Rahmet mu i lijepi Džennet, ako Bog da.

Priznanja Sportskog saveza općine Bužim nerazdvojnim humanistima Šefkiji Skenderoviću-Buhi i Šefku Tukaru-Bugojancu