Atlanta: Akademik Emir Ramić i prof. Semir Đulić Kultura pamćenja će svjedočiti da žrtva nije broj, već je žrtva život, život koji se mora pamtiti suosjećanjem, utoliko više što smo svi mi mogli biti, i svi možemo postati, komadi odjeće koji se vade iz masovnih grobnica. U svakoj je žrtvi ispisan i naš život. Žrtva mora baštiniti i podsticati pisane, umjetničke oblike kulture pamćenja, budući da samo ono što je pisano može emotivno iskustvo prenijeti kroz vrijeme i prostor. Stoga je podsticanje izraza o zločinu jedna od strateških, razvojnih tačaka kulture pamćenja.

U organizaciji Zajednice Bošnjaka Georgija - Atlanta - SAD i pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida nastavljen je projekat pod nazivom: "Kultura sjećanja na genocid u BiH - temelj za bolju budućnost"

Cilj projekta koji je do sada održan u Richmondu, Des Moines i Chicago je podizanje svijesti šire američke i kanadske javnosti o najgorem obliku zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata, genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Cilj projekta je i zahvala američkim i kanadskim zakonodavnim i izvršnim organima na usvajanju više rezolucija o genocidu u Srebrenici.

U okviru projekta održana je promocija historijskog trotomnog djela “Dejtonski mirovni sporazum – legalizacija genocida u Republici Bosni i Hercegovini”, autora akademika Smaila Čekića. U ovom naučnom djelu predmet istraživanja su događaji u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća: oružani sukob, zločini protiv mira, agresija, rat, okupacija, zločin genocida, odbrana, “mirovni“planovi tzv. međunarodne zajednice, a posebno Dejtonski mirovni sporazum, o teritorijalno-političkoj podjeli međunarodno priznate, nezavisne i suverene države Republike Bosne i Hercegovine.

U okviru manifestacije je takođe održana promocija dokumentarnog filma „Bošnjaci - genocid u kontinuitetu“ autora Avde Huseinovića, u produkciji Bošnjačko-američke nacinalne asocijacije, potomaka žrtava genocida i preživjele žrtve genocida, odnosno njujorškog Odbora za očuvanje sjećanja na žrtve genocida. Po prvi put u video formi, kroz korištenje relevantne dokumentacije, svjedočenja i intervjui i izjave uglednih bošnjačkih, albanskih, hrvatskih, srpskih i crnogorskih intelektualaca, istraživači genocida, preživjele žrtve genocida i potomci žrtava genocida kroz film je prezentovana neispričana, kompleksna priča o genocidu nad Bošnjacima, koji traje preko tri stoljeća na području Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih dijelova Balkana.

Manifestaciju je u ime domaćina otvorio profesor Semr Đulić koji je predstavio promotora i djela koje će promotor promovisati.

Promotor navedenih, izuzetno značajnih djela za kulturu pamćenje je bio akademik Emir Ramić.

Kultura sjećanja vrlo je važna za zajednicu, posebno je važna za bosanskohercegovačku dijasporu. Važno je pamtiti historijske i naučne činjenice, informisati i voditi dijalog u zajednicima o agresiji i genocidu u BiH. To je put ka istini i pravdi, ne u ime osvete ili mržnje, već u ime bolje zajedničke bosanskohercegovačke budućnosti kako građana i naroda u BiH, tako i u dijaspori. Kultura pamćenja, kao program opstanka žrtve, mora nadjačati suze, ojačati moral, očvrsnuti ambiciju i postati apsolutni kompas u ponašanju i činjenju svega. Kultura pamćenja će svjedočiti da žrtva nije broj, već je žrtva život, život koji se mora pamtiti suosjećanjem, utoliko više što smo svi mi mogli biti, i svi možemo postati, komadi odjeće koji se vade iz masovnih grobnica. U svakoj je žrtvi ispisan i naš život. Žrtva mora baštiniti i podsticati pisane, umjetničke oblike kulture pamćenja, budući da samo ono što je pisano može emotivno iskustvo prenijeti kroz vrijeme i prostor. Stoga je podsticanje izraza o zločinu jedna od strateških, razvojnih tačaka kulture pamćenja.

Imperativ mira trijumfovaće nad interesima agresije i genocida samo ako afirmišemo principe pravednosti i istine. Živimo u periodu u kom se Bosna i Hercegovina nalazi pred sudbonosnom odlukom o izboru sopstvenog trajnog političkog, evropskog opredjeljenja.

Imperativ mira trijumfovaće nad interesima agresije i genocida samo ako afirmišemo principe pravednosti i istine. Živimo u periodu u kom se Bosna i Hercegovina nalazi pred sudbonosnom odlukom o izboru sopstvenog trajnog političkog, evropskog opredjeljenja. Krupnu ulogu u ishodu te odluke imaće stav prema istini o zločinima agresija i genocida i pravdi za žrtve tih zločina. Ne uspije li da preispita odluku o podjeli zemlje, države i društva, donijetu Dejtonskim sporazumom, i to na osnovu genocida, dokazanog činjenično kako u cjelini, tako i u svim pojedinim fazama njegovog izvršenja, ne preduzme li potrebne korake za eksplicitnu osudu režima, vlada i država koje su agresiju i genocid koncipirale, planirale i izvršile, Bosna i Hercegovina, odnosno bosanska ideja na kojoj se zapravo i zasniva ideja Evropske Unije, doživjeće težak poraz. Humanističke vrijednosti i ideali bosanske ideje biće potisnuti na margine društvenog života i u centrima političkog odlučivanja. Ako bosanska ideja ostane imuna na pritiske korumpiranih unutrašnjih i vanjskih političkih lobija, ako se inspiriše konceptom politike kao djelovanjem usmjerenim ka ostvarenju dobra svih građana, ona će se reobnoviti i trajno učvrstiti u svome primarnom izvoru i izrazu: poštovanja, priznavanja, prihvatanja i tolerisanja drugog i drugačijeg na principima istine i pravde. U tom slučaju dobovamo punu satisfakciju žrtvama agresija i genocida, afirmišemo principe pravednost i istine. Pravednost će biti uzdignuta u princip bosanske ideje i politike, uzajamno poštovanje i jednakost prava svih građana i naroda postaće načelo regulisanja njihovih uzjamanih odnosa, imperativ mira trijumfovaće nad interesima agresije i genocida.