SALIH BRKIĆ: Pošto je, izgleda, amnezija pamćenja postala kolektivna bolest među vodećim političarima u RS, moram ih i ja podsjetiti bar na nekoliko činjenica. Prvi Bosansko-turski rječnik Muhameda Hevaije Uskufija iz 1631. godine i Gramatiku bosanskog jezika za srednje škole iz 1890. godine. Sve crno na bijelo. Prije skoro 400 i 130 godina, a ima toga još mnogo. I prije i poslije.

Vožd iz Banje Luke Milorad Dodik i njegova poslušnica Željka Cvijanović opet zaigrali sramnu priču o negiranju bosanskog jezika. Sve to uz jadnog Daneta Maleševića i Danijelu Mrda, a u kolo se malo uhvatio i Branislav Borenović, kojem je odmah, kao i Dodiku i Željki, žestok samar udario Džonatan Mur, a patosiralo ih saopćenje iz Ureda OHR-a.

Nadam se da su danšnji čelnici manjeg BH entiteta u onoj prošloj državi učili iz knjiga koje su samo priznavale srpsko-hrvatski jezik, a Bošnjaci se tada morali izjašnjavati kao Srbi ili Hrvati uz treću opciju "neopredjeljen". Kao znak milosrđa, ali više borbe zbog koje su stradali dobri Bošnjaci u tom kudret vaktu, naš narod je dobio ime Muslimani. Ako si šta rekao protiv izjašnjavanja kao pripadnik drugih naroda ili "neopredjeljen" nije ti ginula robija. Zenica ili Foča. A kad nemaš ime svog naroda i svoj jezik ti si NIKO i NIŠTA. Nema te, ne postojiš. Još ti daju pasoš i put Turske, a uzmu imovinu i poklone je brđanima.

Ako ti sadašnji čelnici RS ne obilaze biblioteke i knjižare bar bi morali znati da je Opći okvirni sporazum za mir u BiH, potpisan u Parizu, pisan i na BOSANSKOM jeziku, da je PIK / Vijeće za implementaciju mira u BiH / 6. juna 2016. jasno potvrdio odluku Ustavnog suda BiH po kojoj bošnjački narod i ostali imaju ustavno pravo da daju ime svom jeziku te da Ustav RS ne osporava to pravo. I da "službeni dokumenti RS MORAJU priznati naziv jezika koji su dali Bošnjaci u manjem bh. entitetu RS tj. BOSANSKI, te omogućiti da uživaju ista ustavna prava da nazovu svoj jezik kako žele, kao i drugi narodi u RS".

Bila je to poruka voždu Dodi i pomocnoj glasnogovornici Željki za nokaut i patosiranje, a nakon što je Džonatan Mur, uz prisustvo Branislava Borenovića, jasno rekao da ne može biti segregacije i da Bošnjaci "imaju pravo da svoj jezik zovu bosanski". Istovremeno, političar koji je došao iz Amerike u Banjoj Luci je pozvao negatore bosanskog jezika da odu u samostan u Fojnici i pogledaju Bosanski rječnik iz 18. stoljeća. Čuvaju ga časni fratri, i ne smeta im. Šamar Dodi i družini, a onda patosiranje.



Sirotu Željka je očito, također, napala amnezija pamćenja. Pričala je nebuloze o "dvije škole pod istim krovom u FBiH i kantonima koji priznaju jezik bošnjačkog naroda". Zaboravila Željka ko je aparthejhdom nad Bošnjacima uzrokovao takvo stanje, a riječ je o političkim prijateljima njenog šefa Dode Velikog.

Slično su lupali Dane Malešević i Danijela Mrda govoreći o "stranim okupatorima i domaćim kvislinzima". Jad i čemer,

Pošto je, izgleda, amnezija pamćenja postala kolektivna bolest među vodećim političarima u RS, moram ih i ja podsjetiti bar na nekoliko činjenica. Prvi Bosansko-turski rječnik Muhameda Hevaije Uskufija iz 1631. godine i Gramatiku bosanskog jezika za srednje škole iz 1890. godine. Sve crno na bijelo. Prije skoro 400 i 130 godina, a ima toga još mnogo. I prije i poslije.

Drago mi je da su se, pošto sam ih nedavno prozivao da spavaju i ne reagiraju na Dodikove ogavne priče, međunarodni zvaničnici probudili i konačno uzvraćaju konkretno i u glavu. Ali, ako je amnezija pamćenja postala kolektivna bolest u Dodikovoj bulumenti, mogu im poslati replike nekih od pomenutih rječnika i gramatike bosanskog jezika. Da vide i pročitaju. Samo ne prije dok se oporave od šamara i nokauta!